fbpx

Da bi se osigurala ravnoteža moći između manjih i većih političkih stranaka, u Bosni i Hercegovini se prilikom izbornog procesa koriste kompenzacione liste. Na taj način manje stranke osiguraju mandat, čak i ako nisu osvojile dovoljno glasova. Uz pomoć ove metode mandati se pravednije raspoređuju, ali se oni, takođe, daju kandidatima koje glasači nisu odabrali za svoje predstavnike. 

Tekst i foto: Melani Isović; Naslovna fotografija: Ajdin Kamber – Fotobaza.ba

Kompenzacijske liste su siguran ulazak u parlament. Profesor sa Fakulteta političkih nauka iz Sarajeva Elmir Sadiković, pojašnjava da ih koriste stranke u izbornim jedinicama koje su prešle izborni prag (cenzus), ali brojanjem glasova nisu dobile redovni mandat.

Podrži eTrafiku

“Kompenzacioni mandati predstavljaju mandate koji se raspodjeljuju na liste političkih stranaka ili koalicija prema broju dobijenih važećih glasova i služe da kompenzuju nedovoljnu proporcionalnost na nivou entiteta, a koja nastaje sabiranjem rezultata za pojedine višečlane izborne jedinice u entitetu”, napominje Sadiković.

Izborni prag u Bosni i Hercegovini iznosi tri odsto, što praktično znači da svaka stranka koja osvoji tri odsto od ukupnog broja glasova, ima pravo na kompenzacioni mandat. U državama Europske unije kao i u regionu, cenzus je najmanje pet odsto.

“U našem društveno-političkom kontekstu taj prag je apsolutno nizak. Dovodi do iracionalne fragmentacije političkog pluralizma, a posljedično i do trgovine političkim mandatima nakon izbora. Morao bi se, po mom mišljenju, podići na barem pet odsto”, navodi Sadiković.

Iako kompenzacione liste omogućavaju i malim strankama da imaju svoje predstavnike u parlamentu, ovaj metod ima i loše strane.

“Nedostatak je elitistički pristup u praksi. Odnosno, pojedinci koriste kompenzacijske liste kako bi osigurale vlastiti izbor u određeno zakonodavno tijelo. To su u pravilu predsjednici stranaka ili njihovi najbliži saradnici”, napominje Sadiković.

Prelazak izbornog praga od tri odsto nije nužno garancija osvajanja mandata, iako u većini slučajeva stranka koja je prešla izborni prag osvoji mandat.

“Izuzetak se događa za nivoe vlasti i izborne jedinice u kojima se dodjeljuje manji broj mandata, na primjer tri mandata, a recimo da imamo četiri ili više političkih subjekata koji su prešli prag/cenzus od tri odsto”, navodi Amar Buljubašić, master međunarodnih odnosa.

Volja lidera stranaka, a ne birača

Novinar politike Darko Momić podsjeća da u svim političkim partijama, lideri imaju posljednju riječ prilikom kreiranja kompenzacionih lista i potpuno je isključen bilo kakav uticaj birača na njihovo kreiranje.

„Stranački lideri na čelo kompenzacionih lista, po pravilu, stavljaju ljude od povjerenja i po ličnom nahođenju, ne vodeći se time da zadovolje regionalnu ili polnu strukturu, već čelna mjesta često daju onima koji su na neki način „zadužili“ lidera lično ili recimo dali novac za finansiranje kampanje“, ističe Momić.

Takav primjer smo imali priliku da vidimo na prošlim izborima kod kandidata Miladina Stanića, koji je bio nosilac redovne izborne liste u Izbornoj jedinici jedan, kao i nosilac kompenzacione liste SDS-a za Predstavnički dom Parlamenta BiH.

„Miladin Stanić je mjesto nosioca kompenzacione liste dobio zahvaljujući velikim finansijskim sredstvima koje je uložio u stranačku kampanju, ali na njegovu žalost, nije osvojio dovoljno glasova za direktan mandat, a SDS nije osvojio nijedan kompenzacioni mandat, pa je ostao kratkih rukava. Sve su prilike da se Stanić uljuljkao i opustio u kampanji, računajući na siguran kompenzacioni mandat, a na kraju se ispostavilo da finansijska sredstva koja je dao nisu pomogla ni njemu, ni stranci“, objašnjava Momić.

Kompenzacione liste imaju smisla i one bi u suštini trebalo da služe za to da manje sredine dobiju svoje poslanike. Manje sredine su ograničene upravo otvorenim listama, koje favorizuju kandidate iz većih sredina, jer ljudi glasaju za „svoje“ kandidate.

„To smo viđali godinama unazad, na primjeru aktuelnog premijera RS Radovana Viškovića. Iako je stalno bio nosilac kandidatske liste, on nije mogao da uđe direktno u Narodnu skupštinu RS, zato što su više glasova od njega dobijali kandidati SNSD-a iz Zvornika. Što je rezultat činjenice da je Zvornik najbrojnija lokalna zajednica u toj izbornoj jedinici, ali i proizvod poznatog zvorničkog „doiksavanja“. To doiksavanje, odnosno izborna manipulacija, u kojoj sve političke partije prećutno upisuju glasove svojim kandidatima iz Zvornika, predstavlja lošu stranu otvorenih lista i zbog toga Radovan Višković nije mogao da osvoji direktan mandat, uprkos tome što je godinama bio šef Kluba poslanika SNSD-a i jako dobar poslanik te stranke“, navodi Momić.

Dobra strana je upravo to što omogućava strankama da takvi kadrovi ne ostanu izvan zakonodavnih tijela. Pored toga, kompenzacione liste služe za to da se u NSRS obezbijedi obavezno zakonsko učešće po najmanje četiri poslanika iz reda Hrvata i Bošnjaka.

Pozitivna strana kompenzacionih lista je ta što strankama omogućava da kadrovi ne ostanu izvan zakonodavnih tijela. Takođe, kompenzacione liste služe za to da se u NSRS osigura obavezno zakonsko učešće  po najmanje četiri poslanika iz reda Hrvata i Bošnjaka.

„Primjer sa izbora 2018. godine je Ivanka Marković, koja je postala poslanica SDS-a zahvaljujući kompenzacionoj listi, ali i svom nacionalnom opredjeljenju, tj. tome što je pripadnica hrvatskog naroda. Markovićeva je univerzitetski profesor i jedan od naših najboljih poznavalaca krivičnog prava, ali te reference joj, na žalost, nisu mnogo pomogle na izborima, jer je bila 53. po broju glasova i u NSRS je ušla zahvaljujući kompenzacionoj listi“, naglašava Momić.

Manje od 200 glasova za mandat

Upravo zahvaljujući kompenzacionim listama, dešava se da kandidati sa manje od 200 glasova osvoje mandat.

„Kompenzacioni rekorder je Mijo Perkunić, koji je na izborima 2018. godine, kao kandidat koalicije Zajedno za BiH, bio 62. po broju osvojenih glasova. Perkunić je imao samo 187 glasova, manje i od Adama Šukala, koji je 2014. godine imao 240 glasova, a koji je, takođe, zahvaljujući kompenzacionoj listi postao poslanik“, prisjeća se Momić.

Zanimljivo je da su i Perkunić i Šukalo tokom mandata promijenili stranke u kojima su osvojili mandate.

„Šukalo je poslije poznate afere „dva papka“ napustio vladajuću koaliciju i postao jedan od najoštrijih opozicionara, dok je Perkunić napustio opozicionu koaliciju ‘Zajedno za BiH’ i priključio se Klubu poslanika vladajućeg SNSD-a“, podsjeća Momić.

Takav slučaj se i nedavno desio, kada je poslanik DNS-a Željko Dubravac, prešao u novosnovani „Narodni front“ Jelene Trivić.

„Dubravac je bio tek 26. po broju osvojenih glasova u DNS-u i u NSRS je ušao sa kompenzacione liste, ali nije vratio mandat stranci nakon što ju je napustio. Ova tri primjera daju za pravo onima, koji predlažu da se izborni zakon mijenja na način da se ne ukidaju otvorene liste i da direktni mandati treba i dalje da pripadaju strankama, ali da kompenzacioni madati treba da pripadaju strankama, a ne poslanicima“, ističe Momić.

Svaki četvrti mandat je kompenzacijski

Kompenzacijska lista se sastoji od kandidata koji su na redovnim listama, koja podnosi politička stranka ili koalicija. Oko 23 odsto i 27 odsto, od ukupnih mandata za Narodnu skupštinu Republike Srpske i Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, su upravo mandati sa kompenzacijskih lista, dok su ostali direktni mandati.

“Lista kandidata za kompenzacione mandate sadrži samo imena kandidata koji se već nalaze na redovnim kandidatskim listama, koje je podnijela politička stranka ili koalicija za jednu ili više višečlanih izbornih jedinica. Kandidati koji se nalaze na listi za kompenzacione mandate, mogu biti sa liste bilo koje višečlane izborne jedinice jednog entiteta i za isti izborni nivo”, ističe Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.

Za Predstavnički dom Parlamentra skupštine Bosne i Hercegovine od 28 mandata, dvanaest je kompenzacijiskih mandata koji su podijeljeni entitetski.

“U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine od 28 članova, koje neposredno biraju birači registrovani za glasanje na teritoriji Federacije BiH, njih sedam su, u stvari, kompenzacioni mandati sa teritorije Federacije BiH, a kada je u pitanju glasanje na teritoriji Republike Srpske, sa ovog područja dolazi pet kompenzacionih mandata. Ostali mandati su direktni”, pojašnjava Lučka.

Potrebne reforme i novi Izborni zakon

“Kompenzacione liste, veoma često,  služe i za to da se osigura da određeni kandidati_kinje dobiju mandat čak i ako ga ne osvoje direktnim putem sa dovoljnim brojem glasova, pa se tako i gubi svrha ovog korektivnog izbornog mehanizma. Kada se ovome doda i veoma komplikovan Izborni zakon BiH, koji je mijenjan i dopunjavan veliki broj puta, da se nekada veoma teško snaći u njemu, jasno je da je u BiH potrebno izvršiti reforme i donijeti novi Izborni zakon, ali to je veoma teško očekivati u praksi zbog političke situacije”, naglašava Lučka.

U Bosni i Hercegovini, za dodjelu mandata za sistem proporcionalne zastupljenosti, koristi se Sainte-Laguë izborna formula.

“Za svaku političku stranku i koaliciju, ukupan broj važećih glasova koje je politička stranka ili koalicija osvojila dijeli se sa: 1, 3, 5, 7, 9, 11, i tako redom, sve dok je to potrebno za tu raspodjelu mandata. Brojevi koji se dobiju ovom serijom dijeljenja su ‘količnici’. Broj glasova za nezavisnog kandidata je količnik tog kandidata”, naglašava šef Sektora za izbore i informacione tehnologije u Sekreterijatu CIK BIH, Ermin Kos.

U skladu sa odredbama Izbornog zakona BiH, na osnovu izborne formule, vrši se dodjela mandata političkim subjektima prema fomuli iz člana 9.5 Izbornog zakona BiH.

“Mandati koje lista dobije raspodjeljuju se najprije među kandidatima sa liste, od kojih je svaki dobio najmanje pet procenata (5 posto), od ukupnog broja važećih, glasova koje je dobila ta lista i to dodjelom mandata redoslijedom od najvećeg do najmanjeg broja glasova. Ako ima još mandata koje treba dodijeliti listi, a preostali kandidati su dobili manje od (20 posto na Općim izborima i 10 posto na Lokalnim izborima), od ukupnog broja važećih glasova koje je ta lista dobila, raspodjela mandata među preostalim kandidatima te liste vrši se prema njihovom redoslijedu na listi”, pojašnjava Kos.

Napiši komentar