fbpx

Dijeljenje intimnih sadržaja između dvije osobe sve je češći način komuniciranja, sa ciljem održavanja seksualnih tenzija ili zavođenja. Međutim, uvijek treba imati na umu potencijalne posljedice, ukoliko druga strana odluči da te iste snimke podijeli sa trećim osobama ili ih javno objavi. Ovo djelo naziva se osvetnička pornografija i za cilj ima ponižavanje osobe koja se nalazi na snimku.

Piše: Vanja Stokić; Foto i video: Ajdin Kamber

Kako navodi Dina Bajrektarević iz Tuzlanskog otvorenog centra, nekada je to flertovanje između partnera ili partnerki koji su u emotivnoj ili seksualnoj vezi. Međutim, jako je važno da se priča o posljedicama ovakve komunikacije.

Foto baza

„Prvo što se može desiti jeste zapravo da nemamo kontrolu nad tim šta druga osoba uradi sa našim slikama, a ukoliko dođe do objavljivanja onda može da dođe do ucjenjivanja, do maltretiranja pod uticajem šire okoline i suicidalnih misli. Ovdje je jako bitno naglasiti da je u redu reći NE za slanje intimnih slika ili fotografija čak i kada taj zahtjev dolazi od dugogodišnjeg partnera ili partnerice“, ističe ona.

Sadržaje može da objavi bilo koja osoba koja im ima pristup. Sadašnji ili bivši partner/ka, prijatelji, pa čak i nepoznate osobe koje su na neki način došle do njih. Žrtve osvetničke pornografije su najčešće žene i LGBTIQ osobe, kod kojih ovaj čin nosi dodatnu, otežavajuću okolnost — prisilno autovanje.

„Autovanje je kada je LGBT osoba svjesna i sama donese odluku da nekom saopšti svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Dok je prisilno autovanje kada to druga osoba učini za nas. Definitivno prisilno autovanje donosi neki drugi kontekst i drugu dimenziju ovog problema. Ono što se dešava prilikom prisilnog autovanja jeste da je LGBT osoba izgubila kontrolu nad samim činom i procesom autovanja koji u svakom momentu treba da bude u kontroli LGBT osobe. LGBT osoba u tom trenutku može da se osjeća poniženo, može da osjeti očaj, može da osjeti strah, jer znamo šta donosi samo identifikovanje sa LGBT zajednicom u heteronormativnom bosanskohercegovačkom društvu. To može da donese trajni emocionalni stres i do trajnih mentalnih problema, jer LGBT osoba se osjeća ugroženo, osjeća strah, jer nema gdje“, navodi Dina Bajrektarević.

Foto: Ajdin Kamber

Kao i u većini slučajeva nasilja, i kod osvetničke pornografije se teret krivice često prebacuje na žrtvu. Ne propituju se motivi osobe koja je snimak objavila, već zašto je žrtva uopšte snimala i slala takve sadržaje.

„Mislim da je to narativ koji definitivno treba da mijenjamo, jer nijedna žrtva nije odgovorna za nasilje koje se počinilo nad njom. Za nasilje je isključivo odgovorna osoba koja je u tom trenutku odlučila da iskoristi štetno ponašanje i odlučila da bude nasilnik. Mi ne treba da prilagođavamo svoje postupke ili svoj način izražavanja kako ne bi došlo do nasilja. Jer nijedna druga osoba ne smije da ugrozi drugu osobu ni pod kojim okolnostima. Tako da, definitivno žrtva nikad nije kriva niti odgovorna za ono što joj se desilo, nego isključivo nasilnik koji je to nasilje izvršio nad njom“, naglašava Dina Bajrektarević.

Dina Bajrektarević; Foto: Ajdin Kamber

Zbog loših iskustava i nepovjerenja u institucije, LGBTIQ osobe često odlučuju da ovakve slučajeve ne prijavljuju. Jedan od razloga jeste što prilikom prijave moraju da se autuju policijskim službenicima, što sa sobom može da donese i institucionalnu homofobiju.

Sarajevski otvoreni centar je imao nekoliko upita upravo o osvetničkoj pornografiji. Članovi LGBTIQ zajednice tražili su savjet i pravnu pomoć.

„Uglavnom se radilo o bivšim partnerima ili partnericama. U većini slučajeva koji su do nas došli, radilo se o muškarcima. Dakle, o gej partnerima. Motivi su bili ucjenjivanje, traženje seksualnih odnosa, finansijska korist. Što sve jesu obilježja krivičnog djela i stoga se moraju i prijaviti institucijama. Ono što je takođe bitno naglasiti je upravo to poimanje seksulane orijentacije kao nečije slabe tačke. Sam video uradak i video snimci su krivično djelo sami po sebi, ali se tu definitivno uočava taj momenat iskorištavanja nečije seksualne orijentacije“, govori nam Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra.

Darko Pandurević; Foto: Ajdin Kamber

Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine još uvijek ne prepoznaje osvetničku pornografiju kao izdvojeno krivično djelo. Ukoliko uz nju dolazi i ucjena, počinilac može da se tereti za krivično djelo polne ucjene.

„Međutim, ukoliko imamo samo neovlašteno objavljen snimak, bez ovog elementa prinude na obljubu ili sličnu neku drugu radnju ili bilo kakve ucjene i prinude na emotivni odnos, seksualni odnos i slično, onda nemamo ispunjeno biće krivičnog djela polne ucjene. Onda se može ići na neka druga krivična djela, kao što su neovlašćeno snimanje, ukoliko postoje elementi da se takvo krivično djelo utvrdi“, navodi advokatica Jovana Kisin Zagajac.

Susjedne Hrvatska i Srbija su bolje regulisale ove slučajeve i zaštitile žrtve.

„U hrvatskom kaznenom zakonu imamo zloupotrebu eksplicitnog, privatnog, seksualnog snimka. Ko zloupotrijebi odnos povjerenja i podijeli trećim osobama ili javnostima ili objavi određeni snimak, koji je nastao kao produkt tog odnosa povjerenja, i time naruši privatnost te osobe, u tom slučaju su ispunjeni elementi za krivično gonjenje počinioca takvog djela“, govori ona.

Jovana Kisin Zagajac; Foto: Vanja Stokić

Dodaje da niko nema pravo da podijeli snimak, čak ni kada ga dobije direktno od osobe koja se nalazi na njemu. Osim ako to nije jasno naglašeno. Velika odgovornost je i na osobama koje reaguju na sadržaje koji su već objavljeni.

„Mi kao društvo uopšte nismo svjesni da kada ismijavamo, kad se rugamo, kada ružne riječi upućujemo žrtvi putem tim komentara, da mi u stvari pomažemo počiniocima krivičnih djela da oni ostvare svoj cilj. A njihov cilj je da nekog povrijede. Samim tim na neki način učestvujemo i pomažemo počiniocu krivičnog djela da još više ponizimo, osramotimo žrtvu koja je konkretno pogođena krivičnim djelom. Nismo svjesni da učestvujemo zajedno sa počionicem da šteta bude veća. Ona neminovno donosi tešku psihičku neuravnoteženost i ogromne duševne bolove za oštećena lica. I čak zna završiti suicidom. Takav oblik štete uopšte nije neznatan niti treba da bude ignorisan“, naglašava Jovana Kisin Zagajac.

Zbog svega toga je važno da se prekine krug nasilja, ukoliko se nađemo u njemu. Ne dijeliti sadržaje dalje i prijaviti slučaj institucijama.

Napiši komentar