“Žene nisu sigurne u Bosni i Hercegovini. Propust je sigurno u nadležnim organima, institucijama koje su ovdje da bi služile narodu i umjesto da im služe mi ih se bojimo. Mi se ne usuđujemo vjerovati policiji i sudstvu zato što smo bile iznevjerene već mnogo puta do sada, tako da ključna stvar je što nadležne organizacije te institucije ne rade dobro svoj posao.”
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Ajdin Kamber; Video: Vanja Stokić i Ajdin Kamber
Kazala nam je ovo Ana Tikvić, jedna od učesnica protesta u Sarajevu. Žene i muškarci su izašli na ulice u 19 gradova Bosne i Hercegovine, sa zahtjevom da se u krivične zakone uvrsti krivično djelo femicid. Ubistvo žene od strane bivšeg, bračnog ili vanbračnog partnera i dalje se u pravosuđu BiH tretira kao krivično djelo ubistva, a zapravo je riječ o femicidu koji je još nepoznanica za zakone na području BiH, iako je česta pojava u našem društvu. Femicid podrazumijeva ubistvo žene zbog toga što je žensko, odnosno ubistvo počinjeno zbog žrtvinog roda.
Nedavno ubistvo koje se desilo u Bihaću potreslo je cjelokupnu javnost, ali i motivisalo ženske organizacije i aktivistkinje da izađu na ulice i kažu „dosta“. U 19 gradova održani su protesti na kojima se zatražilo uvođenje femicida kao zasebnog krivičnog djela u Krivični zakon, ali i reakcija nadležnih institucija kako bi se u budućnosti spriječili ovakvi slučajevi.
Ana Tikvić, istakla je da je razlog okupljanja i činjenica da BiH još uvijek nije počela sa implementacijom Istanbulske konvencije koju je ratifikovala 2013. godine. Smatra da žene nisu sigurne kako u BiH tako ni na Balkanu, ali i na globalnom nivou. Njeno mišljenje dijeli i Amila Čengić, takođe učesnica protesta. Na proteste je izašla kako bi podržala sve žene koje su doživjele neki oblik nasilja.
„Ja sam lično zgrožena situacijom, ne samo u BiH, nego i čitavom Balkanu i želimo da pošaljemo poruku koja glasi da ovo nije O.K, žena nije objekat, žena nije neko ko može da bude samo predmet. Mi zastupamo ženska prava i mi smo se svi ovdje okupili s jednim ciljem, s jednom porukom, a to je da ženi bude bolje i da se jednostavno sistem i mentalitet ljudi u BiH promijeni i da mi jednostavno živimo u boljem okruženju nego što smo ga našli i da pokušamo promijeniti ovaj svijet“, jasna je Čengić.
Sve naše sagovornice optimistične su da će protesti pomoći da se problem konačno shvati ozbiljno od strane političara i samih institucija. Profesorica Ivanka Marković sa banjalučkog Pravnog fakulteta je podsjetila da je i uvođenje inkriminacije nasilja u porodici i porodičnoj zajednici takođe išlo sporo, ali da je napravljen određeni pomak.
„Treba da se čuje riječ ne samo žene nego i riječ muškarca jer ovo nije ženska priča ovo je priča sviju nas. Žena jeste žena, ali je ona i majka, sestra, kćerka i veliki je značaj muškaraca u ovoj borbi za značajnije kažnjavanje svih ubistava žena iz rodno zasnovanih motiva. Muškarci moraju biti uključeni u ovu priču i moraju dati svoj doprinos u sprečavanju femicida. Muškarci moraju biti dio te priče i bilo bi jako dobro da svako od njih kaže svoj stav prema femicidu odnosno prema pojedinačnim slučajevima ubistava žena da bi i ostali članovi društvene zajednice shvatili da je to nešto što pogađa i sina i brata i oca, a ne samo majku, sestru itd“, rekla je Ivanka Marković.
Tradicija i dalje preovladava
Patrijarhalno i tradicionalno mišljenje da je žena udajom za muškarca pristala da bude vlasništvo porodice u koju se udala i dalje je u zemlji, kao što je BiH, veliki problem.
„Odnos građana prema ubistvu žene još uvijek nije na onom nivou na kojem treba da bude. Moramo probuditi svijest građana, moramo širiti ideju o tome da je ubistvo žene mnogo više i mnogo značajnije u smislu nekakvog osvješćivanja građana i zaštite žena od svih oblika nasilja nego što je to ubistvo koje se dešava u nekakvim međusobnim obračunima različitih pripradnika bandi i sl“, govori profesorica Marković.
Naša sagovornica ističe da ubiti ženu zato što je žena jeste povreda svih mogućih opštih načela zaštite žena koja su ustanovljena na međunarodnom nivou i smatra da je neophodno da se svakodnevno govori o ovom problemu i da se svakodnevno utiče i na pravosudnu zajednicu u cilju povećavanja, odmjeravanja strožih kazni za ova djela, ali prvenstveno u cilju pravilne pravne kvalifikacije djela u cilju da se na ubistvo žene, zato što je napustila svog partnera bračnog ili ne, primijeni inkriminacija teškog ubistva za koju je i propisana mjera krivično pravne reakcije.
Kako objašnjava Lana Jajčević iz Fondacije „Udružene žene“ u posljednje vrijeme došlo je do retradicionalizacije uloge žene koja je vidljivija u svim sferama društva, a glavni razlog toga je snažan uticaj vjere.
„Mi imamo problem sa primjenom dosadašnjeg zakonskog okvira. Naime, nije da ne postoje zakonski okviri za nasilje u porodici i da ne postoje za indiskriminaciju, za seksualno uznemiravanje, za sve te vrste krivičnih djela. Međutim, naše institucije se još uvijek ponašaju kao i široke građanske mase, da tako kažem. Uglavnom i sudije i tužioci svoja lična mišljenja uključuju pa i vrlo često imamo u tim obrazloženjima sudskih presuda vrlo čudnovata obrazloženja. Kod olakšavajućih okolnosti imamo da je neko ko je učinio tako teško krivično djelo porodičan čovjek što bi po mišljenju svih ljudi trebalo da bude otežavajuća, a ne olakšavajuća okolnost“, govori Jajčević.
Političari nisu svjesni ozbiljnosti situacije
Saša Magazinović, jedan od rijetkih političara koji se oglasio nakon ubistva u Bihaću, priznaje da političari ovaj problem ne shvataju dovoljno ozbiljno što se i pokazalo u praksi.
„Da shvataju ozbiljno onda bi reagovali na pokretanje ove teme prije nekih godinu i po dana ovdje u Parlamentu kada sam tražio od Ministarstva pravde, a samim time i Vijeća ministara da kažu svoj stav o izmjeni Krivičnog zakona u smislu uvođenja femicida kao zasebnog krivičnog djela sa zasebno zaprijećenom kaznom. Tužno je, ali je to prošlo tako da je pitanje ignorisano u potpunosti i nikad nisu uputili odgovor. Dakle, ne samo da se ne misle ozbiljno baviti time nego ne smatraju da ta tema zavređuje uopšte da iznose ili zauzimaju svoj stav o njoj. Dok se takav odnos politike dešava paralelno s tim imamo ovo što imamo, veliki broj ubistava koja kada bi u krivičnim zakonima u BiH postojala definicija femicida kao zasebno krivično djelo sigurno imali osnova da budu tako tretirani“, kaže Magazinović.
On je, nakon što su mu građani ponovo ukazali povjerenje na ovogodišnjim izborima, obećao da će uvođenje femicida kao zasebnog krivičnog djela biti prvi zakonski projekat na kojem će raditi u novom mandatu u saradnji sa organizacijama za zaštitu ženskih prava. Kako kaže, već ima nacrt inicijative koja će biti ponuđena Predstavničkom domu.
„Mislim da se čak i više može uraditi na entitetskom nivou i zbog toga me raduje reakcija kolege Denisa Graca. Čovjek je advokat iz Sarajeva koji je istakao svoju spremnost da se na nivou FBiH bavi tim problemom. Nadam se da će se nakon konstituisanja NS RS pojaviti pojedinke i pojedinci koji takođe to žele raditi pa bi bilo jako dobro da se ujednačeno krene u tu inicijativu, da se ne stvara pravna nesigurnost u BiH različitim rješenjima u različitim sredinama“, savjetuje Magazinović i dodaje da li će se nešto promijeniti u budućnosti, najviše zavisi od pojedinca.
U FBiH je trenutno u toku izmjena Krivičnog zakona što je, smatra naš sagovornik, sjajna prilika da se i na ovom projektu radi kroz izmjenu Krivičnog zakona.
„Ono što su moje informacije je da u prethodnom periodu nije postojala velika želja da se femicid tretira kao zasebno krivično djelo, ali hajde da vidimo šta će se sada dešavati“, rekao je naš sagovornik.
Lejla Heremić iz „Medica Zenica“ napominje da se o problemima često govori u javnosti, čak se organizuju i protesti, ali se sve brzo zaboravi.
„Ja se zaista nadam da više nijedan slučaj ne treba da se desi kako bismo mi usvojili zakone i požurili. Treba da naši političari i oni koji donose zakone i koji ih usklađuju, u stvari da reaguju sad i odmah, da ne čekamo novi slučaj i da ne čekamo novu žrtvu nasilja, novu ženu koja je ubijena i da tek onda ponovo reagujemo. Nažalost, i ti protesti koji su bili pokrenuti su uglavnom od ženskih organizacija i ponovo su se žene udružile. Međutim, ukoliko mi nakon svakog zločina završimo samo na protestima i na glasu žena, ženskih organizacija, ne činimo zaista dovoljno. Mi jesmo nekako njihov glas i činimo da se glas onih koji ne mogu ovako istupati čuje i zaista za neku konkretniju promjenu je važno da se udruži sistem, da država stane i iza žena i da ovakav zločin prema ženama ne može biti olako posmatran“, poručuje Heremić.
Dodaje da je pored usaglašavanja zakonskih akata, usaglašavanje sa Istanbulskom konvencijom takođe i te kako važno, ali pored usaglašavanja zakonskih akata važna je i adekvatna primjena tih zakonskih odredbi.
„Do sada naša praksa pokazuje da imamo različite zakone koji se tiču zaštite od nasilja u porodici, zaštiti prava žena. Međutim, problem je u njihovom nedosljednom provođenju i zaista mislim da ono što je propisano zakonom sve institucije treba adekvatno da slijede kako bi žrtve nasilja imale adekvatnu podršku“, rekla je Heremić.
Kada je riječ o psihičkom obliku nasilja teško ga je prepoznati i često žrtve ne dobijaju potrebnu podršku, a nasilje se vremenom samo pogoršava i prelazi u fizičko koje ostavlja vidljive tragove.
„Generalno sistem podrške ne daje dovoljnu važnost takvom obliku nasilja i samim tim onda imamo različite posljedice koje se tiču produbljivanja problema. Kada žena prijavi nasilje ne dobije odgovor od samog sistema podrške i jednostavno imamo situacije kada žene ne znaju kome da se obrate jer kada traže podršku ta podrška izostane i ostaju prepuštene same sebi. Upravo iz tog razloga je važno, kako građane tako i profesionalce osvještavati da muškarac nije neko ko ima moć u porodici nego da je on ravnopravan član sa ostalim članovima porodice i da niko nikoga ne smije ugrožavati bilo kojim oblikom ponašanja“, govori Heremić.
Greške prave i mediji
Prema istraživanju koje je 2018. godine proveo OSCE o dobrobiti i sigurnosti žena u BiH, čak 48 odsto žena iskusilo je neki oblik nasilja. Samo u ovoj godini ubijeno ih je osam što NVO sektor smatra alarmantnim. Međutim, tačnih evidencija nema, bar ne kada su u pitanju nadležne institucije. Brojke koje dobijamo često su rezultat istraživanja brojnih organizacija i udruženja, a procjenjuje se da je broj veći nego što nam se plasira u javnost.
„Sama situacija od ovih osam ubistava je ujedinila NVO, bolje bi bilo da se to nije dogodilo. To nisu nesrećni događaji ni porodične tragedije nego su teška ubistva i tako ih treba i kvalifikovati. Naravno, očekujemo od političara koji sad zasjednu na vlast poslije ovih rezultata izbora, ma ko god to bio, i dalje ćemo lobirati za izmjenu zakonskog okvira, da se femicid uvede kao krivično djelo u naš zakonodavni okvir. Na tome ćemo sigurno ostati. Hoće li nas političari podržati? Ne znam. Ali očekujem s obzirom na to da je zaista jedno veliko pitanje i velika odgovornost političara da treba da kreiraju okvir koji će štititi njihove građane u ovom slučaju žene. Mislim da ćemo naići na razumijevanje“, optimistična je Jajčević.
Ono što takođe zabrinjava jeste činjenica da mediji često prave greške prilikom izvještavanja o ovoj temi. Često se o femicidu piše kao o porodičnoj tragediji što je velika greška.
„Razumijem, mediji su najčešće senzacionalistički nastrojeni i to najčešće žele od svakog članka, većinom su u privatnim rukama i vole da se tu stvori nekakva senzacija. Mi govorimo da to nije porodična tragedija jer je vrlo često, puno puta prije nego što se femicid dogodio odnosno to ubistvo, bilo prijavljivano nasilje u porodici. Vrlo često su komšije znale, vrlo često se to znalo, a kao što je uobičajeno kada je nasilje u porodici u pitanju, ali se šutjelo. Svi uglavnom najviše vole okrenuti glavu bez obzira na to što je odavno nasilje u porodici i krivično djelo i što je odavno zakonski sankcionisano i dalje ga nekako svrstavamo u privatnu sferu i zato dobijemo izvještaj u medijima gdje piše da je to porodična tragedija“, naglašava Jajčević.
Iz „Medica Zenica“ takođe šalju jasnu poruku da femicid i bilo koji oblik nasilja u porodici i nasilja nad ženama nije porodična tragedija, niti je individualni problem ili porodični problem same porodice nego je to društveni problem.
„Nasilje u porodici generalno je društveni problem i mediji imaju tu ulogu zajedno sa profesionalcima koji rade na zaštiti žrtava nasilja u porodici da osvještavamo javnost o tome. Sav teret problema nasilja u porodici ne može i ne smije da bude samo na ženskim NVO. Država treba da preuzme usklađivanje zakonskih akata, da donese adekvatne zakone, ali isto tako da ima adekvatne statističke podatke, ne samo o femicidu nego i generalno o nasilju u porodici koji će biti objedinjeni i koji mogu služiti kao pokazatelji za različite preventivne programe ili druge programe koji se tiču zaštite žrtava nasilja”, poručuje ona.
