fbpx

Potrebne radnice za prodaju lubenice, od 17 do 45 godina. Potrebna mlađa djevojka za rad u mirnom kafiću. Potrebna recepcionerka u hotelu starosti od 20 do 35 godina. Potrebna ženska osoba za posao fotografa.

Piše: Vanja Stokić; Foto i video: Ajdin Kamber

Ovako počinju četiri oglasa za posao, koje smo izdvojili iz mase sličnih. Iako je to zakonom zabranjeno, vrlo otvoreno i javno se precizira pol i starost radnika ili radnice. U ovom slučaju, iz konkurencije se potpuno isključuju starije žene, ali i muškarci svih uzrasta. Time vrlo jasno stavljaju do znanja da ih ne zanima potencijalno iskustvo koje stariji ljudi ili muškarci imaju, već isključivo mladost, i to ženska. Zašto je to tako, poslodavci ne mogu, ali i ne žele da nam objasne.

Foto baza

„Maksimalno do 40 (godina) je OK. Djevojke koje rade tu su poprilično mlađe. I djevojke koje rade u kafiću. Da kažem 20, 25. Tako primamo. Eto sad imamo jednu samo ženu koja ima 40 i to nam je najstarija osoba koja radi. Jednostvno takav krug ljudi, gostiju i tako. Ne znam šta da vam kažem, jednostavno takvo nam je neko pravilo. Nema nekog specijalnog razloga, ali tako primamo mlađe osobe“, kazala nam je ženska osoba, zaposlena u hotelu u Banjaluci, koji putem javnog oglasa traži recepcionerku starosti od 20 do 35 godina.

U drugom oglasu tražena je ženska osoba za posao fotografisanja. Snimatelj eTrafike je upitao zašto su isključili muškarce iz oglasa. On, muškarac sa dugogodišnjim iskustvom u snimanju i uređivanju fotografija, ali i snimanju i montiranju videa, prema njima nema pravo čak ni da konkuriše za posao. Nije dobio odgovor zašto je to tako. Poslodavac je drsko prekinuo razgovor.

„Ja stvarno nisam dužan vama to da odgovaram. Sve najbolje, prijatno“, kazao je on, između ostalog.

Obratili smo se Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske, sa upitom da li su ovakvi oglasi primjer otvorene diskriminacije i kako da se borimo protiv njih. Međutim, ljudi iz Zavoda nisu dijelili naše mišljenje.

„Što se tiče oglasa za posao i izbora kadrova, ističemo da je svaki poslodavac prvenstveno zainteresovan za osposobljen i stručni kadar i poslodavci imaju punu slobodu u izboru kadrova što i jeste njihova nadležnost“, kazali su kratko.

U Instituciji ombusmena za ljudska prava BiH su vrlo izričiti. Radi se o jasnim primjerima diskriminacije i dalje polemike jednostavno nema.

„Pravo na ravnopravnost polova je vrijednost koju promoviše Ustav, ali ne iz međunarodnih dokumenata. Ključni dokument ovdje koji govori o diskriminaciji po polu je Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena. Ono što je za nas u instituciji potpuno jasno, slobodna radna mjesta moraju se oglašavati na način da lica oba pola mogu da se prijave. Tu je tačka, tu nema rasprave!“, izričit je ombudsmen Ljubinko Mitrović.

On dodaje da su reagovali saopštenjem za javnost u jednom slučaju kada su oglasom za posao tražene radnice do 35 godina.

„Naravno to za nas nije prihvatljivo i to je direktno kršenje i domaćeg zakonodavstva i međunarodnih standarda“, navodi on.

Ljubinko Mitrović, Foto: Ajdin Kamber

Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske nalazi se oko 68.000 ljudi. Broj muškaraca i žena je približno isti, a najviše je nezaposlenih između 45 i 60 godina. Njih je ukupno 25.000. Najviše je nezaposlenih kvalifikovanih radnika i radnica.

„Ono što je posebno interesantno, osobe do 40 imaju, nažalost, mogućnost da odu sa ovih prostora. Dakle, mi dobro znamo i ne treba to kriti, da je stravična migracija u zemlje zapadne Evrope. Osobe između 40 i 60 nisu ni na zapadu dobrodošle. To su osobe koje ne poznaju jezik, kojima je jako teško da nauče jezik. Dalje, radi se o osobama koje su već nekako posložile svoj život ovdje, stambeno su obezbjeđeni, ali nemaju posla“, govori Mitrović na osnovu izvještaja koje je objavljivala Institucija ombudsmena.

On upozorava i na vrstu posla koje obavljaju žene. Njihova istraživanja pokazuju da su najčešće zaposlene u nisko produktivnim granama privrede i imaju niska primanja.

„Najčešće su to poslovi u ugostiteljstvu, zatim u trgovini. Uslužne djelatnosti su takođe oblast gdje radi veliki broj žena. Neke proizvodne djelatnosti poput proizvodnje obuće ili odjeće, gdje imate veoma loše radne uslove, proizvodne hale sa nekoliko stotina žena. Naravno, ono što nas posebno zabrinjava to je rad u smjenama. Zatim, rad u kasnim noćnim satima. Pa onda se sve to povezuje i sa povratkom kući u kasnim noćnim satima i mogućnostima nasilja koje žene doživljavaju“, navodi on.

Prepoznajući situaciju u kome se nalaze starije, nezaposlene žene, ali i želeći da pomogne sopstvenoj majci koja u radnoj knjižici ima upisan smo jedan radni mjesec, Tamara Jović iz Zvornika pokrenula je 2017. godine agenciju za čišćenje pod nazivom „Super žena“. Visokoobrazovana i nezaposlena, odlučila je da sama sebi stvori radno mjesto. Sebi, svojoj majci i svojim sugrađankama koje nisu mogle da pronađu posao.

„Odlučila sam da je vrijeme da ja napravim taj preokret u svom životu. Željela sam da pomognem i mojoj majci, jer žena koja ima preko 40 godina, koja ima završenu samo osnovnu školu i koja ima možda mjesec dana radnog iskustva, jako teško će naći zaposlenje. Nije ona jedina, u tom trenutku u Zvorniku ih je bilo 128 za koje sam znala odmah, podatak sa biroa. Bile su u sličnoj situaciji kao i ona, do mjesec dana radnog iskustva“, prisjeća se Tamara.

Tamara Jović, Foto: Ajdin Kamber

Uslijedilo je istraživanje tržišta, osiguravanje sredstava, ali i učenje.

„Postoji milion sitnica koje vi ne znate i dosta stvari sam naučila upravo od mojih žena. Od načina čišćenja do načina kako da prodam uslugu. To su većinom bile žene koje su zaista radile taj posao, al’ na crno. A nama je bio cilj da te žene povučemo sa rada na crno jer smo razmišljali upravo o toj njihovoj budućnosti koja ih čeka i da mi sutra svi moramo imati penziju. Bilo je, iskreno, mnogo lakše u tom trenutku naći ženu za rad i bilo vam je dovoljno da objavite na Fejsbuku i da se njih 10,15 javi u roku od pola sata. Sad je već malo teže. Nema ih, odlaze u inostranstvo“, govori ona.

„Super žena“ se fokusira na zapošljavanje žena starijih od 40 godina, bez radnog iskustva i obrazovanja. Prije pet godina, njih je na području Zvornika bilo oko 2.000, podaci su kojima Tamara raspolaže. Vremenom je proširila svoju ciljnu grupu i na žene mlađe od 40 godina. Trenutno ih je šest, dok po potrebi angažuju veći broj žena.

Svoje mjesto u „Super ženi“ našla je i Sanja Kostić (37), kojoj je bio potreban redovan izvor prihoda. Sa agencijom za čišćenje sarađuje nekoliko godina.

„Imala sam periode kad sam aktivno tražila posao bez uspjeha. Možda zato što nisam bila u tim nekim većim strankama. Tražila sam i uvijek je bilo „pozvaćemo vas, ostavite podatke“ i čekanje. Ja sebe nisam vidjela tako da čekam i da sam beskorisna i eto srećom pojavila se Tamara. Započeli smo taj posao i jako sam zadovoljna“, govori nam ona.

Sanja Kostić; Foto: Ajdin Kamber

Ističe da je posao promijenio dosta toga u njenom životu.

„Upoznala sam veliki broj prijatelja, kao samohrana majka dosta sam pomogla i svom djetetu. Ljepše se osjećam kad mogu da doprinesem svojoj porodici“, govori.

Najčešći klijenti su im zajednice etažnih vlasnika. Slijede ugostiteljski objekti, firme i privatni stanovi. Trenutno se pored generalnog čišćenja stanova traži i dubinsko čišćenje namještaja. Planiraju da uvedu i vešeraj, vjerovatno naredne godine, kao i obilazak starijih osoba, ali bez pružanja medicinskih usluga.

Napiši komentar