fbpx

Da se u predizbornoj kampanji obećava više radnih mjesta, ekonomski prosperitet, bolja zdravstvena i socijalna zaštita, borba protiv korupcije, veće penzije i šta sve ne, na sve to smo navikli. Međutim, čini se da su u ovoj kampanji kandidati shvatili da je sve ovo postalo uobičajeno, pa je red da se ponudi nešto novo.

U zanimljivim predizbornim obećanjima prednjače oni iz redova mladih političara, koji su se, očigledno, umjesto sa knjigom, više družili sa Fejsbukom i Tviterom. Pa tako jedna persona koja kada poraste želi da bude političarka, a plan je da za početak vježba u Skupštini grada Banjaluka, Banjalučanima je jasno predočila šta je najveći problem i obećala da će upotrebiti sve svoje znanje da taj problem riješi. Ako se nje bude pitalo kafane će u Banjaluci duže da rade, jer kako poruči, to nam je neophodno u vrijeme svjetske ekonomske krize. Bravo! Trebalo je doći do ovog zaključka. Vidi se da je o ovom duboko promišljala. Oni sa Manjače koji pet mjeseci kap vode nisu popili iz česme sigurno su oduševljeni njenim prijedlogom. Vjerovatno i oni koji nemaju gdje da zarade za koru hljeba, mladi koju su završili školu, fakultet, i nemaju gdje da rade. Možda bi oni rado u kafanu, smo je pitanje koje pare da troše? Jasno je da se kod nas posljednje pare ostavljaju za kafanu, ali čini se da džepovi nikad nisu bili prazniji. Još ako kafane budu duže radile, biće to krajnje problematično.

Kada se pogledaju kandidatske liste nije čudo što su i ovo obećanja iz predizborne kampanje koje neko ističe kao prioritete. Danas je teško naći nekoga ko ne poznaje bar pet njih koji su kandidati za odbornika i traže glas. Šta to ljudi, prvenstveno mladi, vide u politici – priliku da uđu u krug poznatih, da se obogate, da se privežu za državne jasle, ili je to stvar očaja i ovaj potez im je jedina nada da će naći posao … Ideološka ubjeđenja kao opciju ovdje ćemo potpuno isključiti. Vjerovatno su vidjeli kako su prošli njihovi poznanici, pa zašto ne bi i oni. Zašto se ljeti ne bi odmarali ispod palmi u egzotičnim krajevima, išli na zimovanja u Francusku ili Austriju, pili i jeli u skupim restoranima, koji će duže da rade …

Foto baza

Zbog svega ovog, oni koji će 7. oktobra izaći na izbore i glasati, zaista bi trebalo dobro da razmisle kome će da daju svoj glas. Da li za nekoga treba glasati samo zbog toga što ga znate, što vam je drug iz škole ili studentskih dana, ili se tu, ipak, treba gledati nešto drugo. Tako mi je nedavno jedan poznanik ispričao kako ga je njegov poznanik molio da glasa za njega. Na pitanje šta će on imati od toga što glasa za njega – ovaj koji traži glas nije imao odgovor. Onaj ko glasa po narudžbi sigurno ništa, dok onaj ko traži glasove, ako nađe dovoljno takvih, u Banjaluci može imati sigurnih 800 KM mjesečno. A obaveza će mu biti da jednom mjesečno dođe u Skupštinu, proćaska sa kolegama, pojede sendvič i popije kafu, nasmije se onoj dvojici, trojici kolega koji kao nešto raspravljaju, traže da se neke stvari objasne, i naravno bude budan kada se glasa. Uglavnom treba pritisnuti dugme da, rijetko kad ne, dok se u izuzetnim situacijama ostaje uzdržan.

Zato birači, širom otvorite oči, obratite pažnju na to kome dajete svoj glas, bar ih pitajte šta će oni uraditi za vas? Morate da znate da vaš glas vrijedi, jer da ne vrijedi, ne bi oni to tražili. Izborimo se da svaki odbornik u lokalnoj skupštini ima obavezu da zastupa interese građana, i da za svoj rad odgovara svakom ko mu je dao svoj glas. I obavezno izađimo na izbore, da nam nakon njih prioritet ne bi bio noćni provod. Teško nama ako mamurni budemo tražili drugo rješenje.

eTrafika.net – Biljana Kovačević

Napiši komentar