Prostor na kome živimo po prvi put se suočava sa uvezenom inflacijom o čijem porijeklu ne znamo gotovo ništa. Da bismo se sa njom izborili, potrebna je saradnja Zapadnog Balkana i kombinovanje resursa i to radi uvoza sa trećih tržišta i to je glavni “trik” za nabavku potrebnog po nižim cijenama.
Piše: Andrijana Pisarević; Ustupljena fotografija
Ovo je za eTrafiku rekao ekonomista Slaviša Raković koji kaže da BiH muke muči najviše zbog toga što je, u svjetskim gabaritima gledano, mali kupac, pa onda robe nabavlja po najskupljim cijenama. Udruživanjem sa zemljama u okruženju i nabavljanjem roba u zajedničkom aranžmanu, kaže on, olakšali bi se i pojeftinili procesi, čime bi se mogle ublažiti posljedice inflacije.
„U ovakvim rješenjima možemo naći kvalitetnije rješenje nego samo kroz spuštanje poreza, jer će ih i dalje ostati dosta, a to će nabijati cijene. Ovo bi mogla biti neka olakšica. Umanjenje PDV-a pomaže samo na jednom mjestu i odnosi se samo na naše područje. Ako biste nabavljali robu, sirovine i gotove proizvode po nižoj cijeni kroz regionalnu saradnju, tako bi smanjivali troškove, a onda bi to bila daleko konkretnija pomoć na više polja. Naše vlasti se nadglasavaju oko sporednih i minornih stvari u BiH. Umjesto da se sastanu sa Aleksandrom Vučićem koji već ima na vezi Sjevernu Makedoniju i Albaniju i da sa njima dogovore regionalnu i zajedničku akciju. Treba ići u zajedničke akcije i nabavke“, kaže Raković za naš portal.
Da li možemo već sada prognozirati razmjere trenutne krize?
Kolika nas inflacija trese i koliku će štetu da nam nanese, vidjeće se kroz podatke kolika je kod nas novčana masa. Jer, rast cijena ne znači da se dešava monetarna inflacija, pošto je kod nas ona uvozna. Ova inflacija nije nastala kao posljedica djelovanja vlasti ovdje, nije štampan novac niti plasiran za budžetsku potrošnju, nije fenomen vezan za našu zemlju, nego se prelio sa evropskog područja. Mislim da se prelio na jedan perverzan način, da se lovi u mutnom i svi ti, ako gledamo indekse, izraženiji su kod nas nego u zemljama EU. Ovo je još uvijek umjereno, da je inflacija upravljana, 15 odsto bi bilo u redu, ali mi ne upravljamo, ona je došla spolja. Tipično do inflacije dolazi tako što štampate i upumpavate novac u potrošnju, jačate je, a odgovor na to je dizanje cijena.
Kod nas nije došlo do štampanja i upumpavanja novca, ali jeste do dizanja cijena. Zašto?
Do toga je došlo jer se cijeli taj proces desio negdje drugo. Nije vrijeme ni za kakvu paniku, treba se malo strpiti, više me brine šta donosi sljedeća zima. Nešto se čudno dešava kod nas, što je potvrdio i inspekcijski nadzor koji je otkrio veliko šarenilo u maržama. Ispada da je to kod nas nemoguće kontrolisati.
Da li građani opravdano stvaraju zalihe osnovnih namirnica?
Panična kupovina koju vidimo proteklih dana kod naših građana je velika greška. Posebno kada se radi o nabavci velikih količina brašna i ulja. Brašno je neracionalno gomilati, uvijek ga je bilo, ne koristimo ga baš toliko, a kvari se. Ovu namirnicu teško je i sačuvati u papirnim vrećama od vlage i nametnika.
Indeks cijena u maloprodaji, koji je od značaja za građane, jer ih oni plaćaju iz svojih džepova, porastao je za 15 odsto u proteklih par mjeseci.
Nama se dešava opšta inflacija čiji je indeks 9,8 odsto i koja se mjerila preko svega. To je zaista zapanjujući podatak i nešto pretjerano. Došlo je do skoka cijena zbog poremećaja i u snabdijevanju. Došlo je do čudnih emisija novca na Zapadu koji imaju svoje kanale i koji su ko zna kuda prošli i probili se do nas. Ali, da su ostali samo u sistemu banaka i kod investitora, kako je i trebalo, onda bi tu mogli da se povlače privremene novčane mase, zaustavlja ili pušta, zavisno od potreba. Meni je ovo baš zapanjujuće da se ovako dešava.
Kako će se dalje razvijati kriza koja trenutno pogađa gotovo sve bh. građane?
Treba očekivati da će nam dolaziti sve ono što stiže sa područja roba, ponude i potražnje, pa ćemo tek vidjeti kakvi će biti poremećaji. Vidimo da je, na primjer, vještačko đubrivo poskupjelo nekoliko stotina odsto. Ima ga za sada na tržištu, ali kako vidimo, uskoro će nam biti potrebna naoružana pratnja za konvoj za prevoz đubriva.
Da li će cijene goriva prestati da „divljaju“?
Kada govorimo o cijenama goriva, ona je na svjetskom tržištu porasla u rekordnom roku. Za to je potrebno uzeti u obzir kontekst rata u Ukrajini, koji je sukob između Amerike i Rusije, preko leđa Ukrajine. Rusija je najveći izvoznik nafte i gasa u svijetu, to znamo. Ove visoke cijene im izuzetno odgovaraju jer kreiraju sebi ekstraprofit. Zemlje OPEK-a su već zauzele svoj stav da neće povećati proizvodnju jer bi to oborilo cijenu energenata. Međutim, ne očekujem ni da će cijene nafte dalje rasti, jer se mora nastaviti funkcionisanje. Neće niko sebi da puca u nogu i izazove zastoje. Dakle, neograničeni rast je isto nemoguć, pa se vrtimo na nekom maksimumu koji bi trebalo da postane parametar za budućnost. Sada kada Centralna banka BiH na osnovu toga kaže da očekuje da dođe do smirenja cijena na tržištu, ono će se vjerovatno desiti, ali na nekom novom nivou potrošačkih i cijena repromaterijala.
U protekloj deceniji, kada smo se suočavali sa krizom izazvanom recesijom, vidjeli smo i divljanje cijena nafte kada je barel rastao i preko 150 dolara. Međutim, cijene kod nas nisu bile ni približne današnjim. Zašto?
Cijene goriva tada nisu prelazile 2,50 KM jer je tada bilo manje poresko opterećenje. I u tome se krije najveći dio problema današnjeg poskupljenja.
Zašto danas na pumpama vidimo veliki raspon cijena za jedan litar goriva?
Nevjerovatno je da u Republici Srpskoj razlika u cijeni jednog litra goriva na tržištu varira u rasponu i do 60 pfeninga. Mi smo vezani tim cijenama za tržište naftnih derivata u Milanu i one zavise od proizvođačkih cijena dizela i benzina, ne od sirove nafte i to nije u direktnoj vremenskoj vezi. Naravno, svi proizvođači nabavljaju sirovinu po ’fjučerima’, budućim cijenama. Komplikovana je to matematika, nije fleksibilna kao što vidite na brentu u Njujorku. Zato tako sporo reaguje na padove cijena na tržištu i na dizanje.
Iz Centralne banke BiH su poručili da se usporavanje inflacije očekuje tek u narednom polugodištu.
To je prvenstveno zbog baznog efekta iz prošle godine i pretpostavke odsustva daljeg rasta cijena energenata i hrane. Čeka se i žetva da vidimo kakva je sjetva, da se ponadamo da neće biti problema, da vidimo šta će biti u regionu. Mada, kod nas seljak bolje prođe kad je loša nego kad je dobra godina.
Kako komentarišete mjere Vlade Republike Srpske za ublažavanje posljedica krize?
Evidentno je da se one još uvijek traže i da nema ništa konkretno što bi dalo rezultate. Vlasti još uvijek lutaju i traže sebe, a oglašavaju se da bi se vidjelo da nešto brinu iako nema ništa konkretno. U ovoj situaciji kada se gleda cjelokupan kontekst i rata i globalnih problema, države u regionu bi trebalo da sjednu zajedno i da se malo organizuju. Prije svega, zbog obezbjeđivanja snabdijevanja, međusobne saradnje i svega što zajedno mogu da iskoriste. Znate da je Srbija aktivni izvoznik u poljoprivredi tako da tu ima prostora da se tako umiri kriza. Nije rješenje dati građanima 100 evra, nego dići im plate.
Podržavate li ideju ukidanja PDV-a na neke namirnice i uvođenja diferenciranih stopa?
Tu su politički predstavnici pomiješali babe i žabe, bitno i nebitno. Postoje privremene mjere koje je lako tehnički izvesti, ukinete akcizu na šest mjeseci ili tri, nebitno. To je administrativni potez koji se brzo sprovodi. Drugi je ova priča o dvije ili tri stope PDV-a za čije sprovođenje treba godina i po do dvije. Babe i žabe su u istom loncu. Ovo što sada pričaju, građanima pomoći neće. Akciza bi pomogla, ali kako su sve pomiješali, sada se tu slabo šta može uraditi. Pravljenje robnih rezervi je tek pogrešno, to se radi kada je tržište mirno, a ne sada kada je kriza i kada se kupuje po najvišim cijenama. Kada dođe do nestabilnosti, tada je prekasno.
Čemu onda građani mogu da se nadaju?
U ovoj krizi će profitirati oni koji imaju najviše novca, a građani će, po starom običaju, stezati kaiš. Zbog toga će nam padati potrošnja, pa će se ekonomija malo transformisati i ispaštati. To je začarani krug. Malo će dizati plate, sa zakašnjenjem uglavnom, i to će tako ići. Profitiraće tajkuni, oni koju upumpavaju robu po skupljim cijenama. Sjetite se samo panike oko goriva u februaru. Riješili su se ogromnih zaliha nafte i prodali za tri dana ono što prodaju za 25 dana.
Da li će se stabilizovati cijene goriva?
Vjerujem da hoće malo, posebno sada kada ide kraj zimskog perioda i dolazi i do smanjenja tražnje za energentima.
A električne energije?
Poskupljenja električne energije ne bi trebalo biti, jer zahtjevi koji postoje nisu realni, nego formirani politički. Moraju se, u skladu sa EU reformama, uvesti akcize na struju. Kod nas jeste došlo do poskupljenja kroz uvođenje mrežarina i obnovljivih izvora energije, ne dobijamo mi više jeftinu struju. Pare se uzimaju kroz namete za Elektroprivredu RS. Sigurno je da će kroz to doći i do korekcije cijene za domaćinstva. Ali sada, pošto smo mi aktivni izvoznik energije, a cijena na tržištu je izuzetno visoka, EP RS ne može da priča ni o kakvim gubicima i da je ona niska. Ona može da podnese teret relativno niske cijene.
