fbpx

Geopolitička i ekonomska karta svijeta se očigledno mijenja, pri čemu će najveće promjene biti na evropskom kontinentu, čiji smo mi sastavni dio. Bez hitne, odlučne i ozbiljne akcije na ublažavanju sadašnje krize i bez ozbiljnog promišljanja kako u novim uslovima učiniti zemlju održivom, sigurnom i ekonomski samoodrživijom, teško da ćemo moći bilo šta dobro očekivati.

Piše: eTrafika.net; Naslovna fotografija: TV1-Screenshot YouTube

Ovo u intervjuu za eTrafiku kaže ekonomista Damir Miljević. On za naš portal, između ostalog, tvrdi da vlasti u BiH, prema njegovim riječima, nikada mnogo nije interesovao standard stanovništva.

Foto baza

“O tome najbolje govori podatak da ni nakon 25 godina od rata nismo uspjeli da se vratimo na prijeratni nivo standarda, te da stanovništvo masovno emigrira iz zemlje”, kaže Miljević.

Kakve će posljedice po domaću ekonomiju ostaviti aktuelni sukob u Ukrajini?

Sukob u Ukrajini će ostaviti vrlo ozbiljne posljedice po domaću ekonomiju i to u prvom redu direktno na energetiku i poljoprivredu. Naime, u slučaju poljoprivrede radi se o dva svjetski značajna proizvođača strateški važnih poljoprivrednih proizvoda i sirovina za vještačka đubriva, dok u energetici Rusija igra značajnu ulogu na svjetskoj sceni, kada je u pitanju gas i nafta. S obzirom na to da je BiH uvozno zavisna od nafte i plina, te dobrog dijela poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, svaki poremećaj u svjetskoj, a pogotovo evropskoj trgovini, u ovim segmentima direktno se odražava i na domaću ekonomiju.

Kakve posljedice očekujete?

Svako poskupljenje nafte i plina direktno se odražava na troškove domaće proizvodnje i distribucije u gotovo svim djelatnostima, dok rast troškova naftnih derivata, đubriva i ostalih repromaterijala za poljoprivredu direktno utiče na poljoprivrednu proizvodnju. U situaciji kada u zadovoljavanju energetskih i prehrambenih potreba zavisite od uvoza, svaki potres na vanjskim tržištima direktno vam se obija o glavu, pogotovo u uslovima kada ne raspolažete značajnim rezervama. Uz sve to, naša izvozna privreda je zavisna od stanja na evropskim tržištima, tako da u svijetlu najnovijih dešavanja i mogućeg usporavanja privrede na našem najvećem izvoznom tržištu, može doći i do smanjenja tražnje za proizvodima i uslugama iz BiH.

Da li vlasti u BiH imaju odgovor na sve lošiji standard stanovništva i skoro svakodnevna poskupljenja osnovnih životnih namirnica?

U situaciji kada nemate gotovo nikakve strateške rezerve energenata i prehrambenih proizvoda i kada su vam sve ekonomske politike usmjerene gotovo isključivo na punjenje budžeta koje opet, da upotrebim blag izraz, neracionalno i neefektivno trošite, iluzorno je očekivati bilo kakve efikasne mjere. Pogotovo kad znamo kakve sve blokade i kakvi sve parcijalni interesi utiču na donošenje odluka vezanih za ekonomske politike i mjere na svim nivoima vlasti. Umjesto da se pod hitno rastereti privreda, a stanovništvo direktno ili indirektno subvencionira, imamo situaciju u kojoj se vlasti hvale odličnim rezultatima u prikupljanju fiskalnih prihoda za koje svi znamo da su posljedica inflacije i rasta cijena, a ne boljeg stanja u privredi i većeg standarda stanovništva.

Šta je potrebno uraditi?

Bez hitnog i drastičnog smanjivanja fiskalnog opterećenja privrede i stanovništva, a samim tim preraspodjele društvenog bogatstva od države ka privredi i građanima, nije moguće u sadašnjim geopolitičkim i ekonomskm uslovima očekivati ništa dobro za privredu i stanovništvo.

Ukoliko se obistine najave da će se najmoćnije države EU pridružiti američkim sankcijama protiv Milorada Dodika, da li će, i koliko, to imati uticaj na građane Republike Srpske?

Prvo, mislim da bilo kakve sankcije, a pogotovo sankcije pojedincima nisu nikakav efikasan i održiv mehanizam za postizanje bilo kakvih legitimnih ciljeva. Kao što ni američke sankcije Dodiku nemaju bilo kakav uticaj na građane Republike Srpske, tako neće imati ni eventualne EU. Ono što je veća bojazan su eventualne sankcije Srpskoj zbog politike koju vode vladajući, a njihovu najavu smo već vidjeli s obzirom na stav Evropske komisije — da dva projekta namjenjena Republici Srpskoj, iz paketa odobrenih projekata iz IPA fondova EU, se neće realizovati dok se politika iz RS prema BiH ne promijeni. S obzirom na to da je EU najveći donator, a njene finansijske institucije i najveći kreditor u RS, ovo može imati vrlo ozbiljne posljedice po privredu i građane.

Da li Republika Srpska može da funkcioniše bez stranih kredita?

Nažalost, ni Republika Srpska, niti BiH, ne mogu funkcionisati na kratak rok bez inostranih kredita i zato je uslovljavanje pristupa finansijskim sredstvima jedna od osnovnih poluga politika razvijenih zemalja prema nerazvijenima.

Kako komentarišete tvrdnje predstavnika aktuelne vlasti u Srpskoj, da je domaća privreda stabilna i, kako kažu, u boljem stanju nego brojne ekonomije u regionu, pa čak i Evropi?

Takve tvrdnje ne bih komentarisao jer je dovoljno pogledati bilo kakve komparativne ekonomske pokazatelje, redove ispred stranih ambasada, te gužve na autobuskim stanicama i graničnim prelazima da se utvrdi kakvo je stvarno stanje.

Da li mislite da bi zbog događaja u Ukrajini Brisel mogao da “zažmiri na jedno oko” i ubrza put BiH prema članstvu u EU, bez prethodno ispunjenih strogih uslova koji su važili za druge zemlje?

Istine radi, nisu baš za sve zemlje u prošlosti važili strogi uslovi za prijem u EU, a tu prije svega mislim na zemlje bivšeg takozvanog istočnog bloka. U novoj geopolitičkoj raspodjeli karata moguće je i da EU preispita svoju dosadašnju politiku prijema novih članica i, na neki način, malo “progleda kroz prste” zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima. Pri tome se ne treba zanositi da će se to desiti preko noći, niti treba očekivati da će se to desiti samo od sebe. Ovim želim reći i da zemlje koje pretenduju na članstvo u EU moraju i same učiniti dodatni napor na ispunjavanju uslova, kriterija i prilagođavanja sistema sistemu koji vlada u EU. Pri tome prvenstveno mislim na vladavinu prava, ekonomiju i energetiku.

Zašto veliki strani investitori u širokom luku zaobilaze BiH, posebno Republiku Srpsku?

Više je razloga za to. Prvi i osnovni razlog je trajno nestabilna politička situacija u zemlji, a drugi nedostatak vladavine prava i korupcija na svim nivoima, što sve zajedno odvraća ozbiljne investitore da uopšte razmišljaju o ulaganju u BiH, a time i u Republiku Srpsku. Pored toga, mi moramo biti svjesni da smo mala zemlja koja ozbiljnim investitorima nije interesantna ni kao tržište, pri čemu sad već ne raspolažemo ni kvalitetnom i obrazovanom radnom snagom na koju bi potencijalni investitor mogao da se osloni. Kada na sve to dodate i silne fiskalne i parafiskalne namete kojima je privreda izložena, loše zakonske i podzakonske akte i sporu i neažurnu birokratizovanu administraciju, okrenutu sebi, a ne korisnicima, potpuno je jasno zašto ozbiljni investitori u širokom luku zaobilaze BiH i Republiku Srpsku. Ako ste mali, niste u fokusu interesovanja, a ako ste uz sve to još i nekonkurentni po svim drugim osnovama, ne možete ni očekivati da investitorima budete interesantni.

Da li to može da se promjeni?

Iz primjera sličnih malih zemalja u Evropi, može se mnogo naučiti o tome kako se stvara i održava povoljan ambijent za ozbiljne investitore, ali mi, nažalost, nismo skloni učenju na primjerima drugih. Kod nas još uvijek vlada mišljenje da smo specifični i posebni, iako to ni po čemu nismo, te da kod nas ništa nije moguće promijeniti. Takav stav je, po mom mišljenju, prvenstveno posljedica nespremnosti da se sami mijenjamo, a bez promjene nas samih, našeg ponašanja, razmišljanja, navika i akcija, ne možemo ni očekivati da ćemo napredovati u bilo kojem pogledu. Jako je važno mijenjati sebe, jer tek tada možemo očekivati da će i drugi promijeniti svoj odnos prema nama.

Napiši komentar