fbpx

Izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj, Branko Todorović, tvrdi da je pogrešno očekivati da će prosperitet, vladavinu prava i bolji život u BiH donijeti neko iz međunarodne zajednice, te da je sudbina ove zemlje, kako kaže, u rukama njenih građana.

Piše: eTrafika.net; Fotografija: Helsinški odbor za ljudska prava

U intervjuu za eTrafiku Todorović, između ostalog, ističe da se ljudska prava u BiH na najgrublji način krše već duže od dvije decenije.

Foto baza

“Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj se ljudska prava krše sistematski, institucionalno, i to je praksa u proteklih 25 godina. Nažalost, građani su prihvatili da je samovolja političara i pojedinih institucija iznad zakona, iznad Ustava i iznad međunarodno preuzetih obaveza. Osnovni problem predstavlja ignorisanje vladavine prava, što je široko rasprostranjena praksa, koja uzrokuje brojne pojedinačne slučajeve kršenja ljudskih i građanskih prava”, kaže Todorović za naš portal.

U poređenju s prvim poslijeratnim godinama, da li je u BiH danas više ili manje izražena diskriminacija na nacionalnoj osnovi?

Etnička diskriminacija se podrazumijeva kao način funkcionisanja ne samo različitih nivoa vlasti u entitetima i lokalnim zajednicama, nego kao široko rasprostranjeni način funkcionisanja društva u lokalnoj zajednici. Kvantitativno, neko će reći da je broj slučajeva etničke diskriminacije manji nego što je to bilo ranije, ili što bi se moglo očekivati u postkonfliktnom društvu. U stvarnosti, rezultati etničkog čišćenja su u velikoj mjeri očuvani nakon rata, a u mnogim lokalnim zajednicama tiho i sistematsko etničko čišćenje je vršeno i u proteklih 25 godina. Mali broj povratnika, etničkih manjina u lokalnim zajednicama su marginalizovani građani trećeg reda, koji najčešće žive ispod nivoa ljudskog dostojanstva.

Zašto je to tako?

To ne treba da nas iznenađuje, jer smo svjedoci da se u BiH i danas vodi vrlo jednostavna politika, koja se zasniva na svakodnevnom širenju međuetničkog nepovjerenja i straha, kao i kontrolisane mržnje. Neodogovorni političari i mediji pod njihovom kontrolom, svakodnevno šire govor mržnje, strah i nepovjerenje, kako bi prikrili zastrašujuću pljačku državnog, odnosno narodnog novca iz budžeta.

Da li, i koliko, aktuelna politička kriza utiče na poštivanje prava manjinskih naroda u raznim dijelovima BiH?

Ako pažljivije analizirate političke krize u BiH, vidjećete da su one vještački kreirane kako bi se pažnja javnosti usmjerila ka tim izmišljenim problemima. Trojica vodećih političara u BiH vrlo vješto se održavaju na vlasti, obmanjujući narod i narode u BiH, izmišljajući nepostojeće opasnosti i nudeći sebe kao spasioce. Ta korupmirana trojka i njihovi najbliži saradnici, zapravo su najveći neprijatelji naroda koje predstavljaju i koje bezdušno već godinama pljačkaju! Prosto je nevjerovatno da obični ljudi u Bosni i Hercegovini ne mogu da shvate kako su zastrašujuće dimenzije pljačke državnog novca. Većina ljudi, zauzeta brigom o svojoj svakodnevici, ne shvata da politički lideri otimaju novac od njihove djece, od penzionera, od zdravstva i školstva. Ta kratkovidost običnih glasača i, nažalost, prodaja glasova na izborima, dovodi nas u ovu poražavajuću situaciju.

Proteklih godina i BiH se našla na putu izbjeglica i migranata ka Evropskoj uniji. Svjedoci smo, često, brutalnih prizora iz susjedstva, gdje se tamošnje vlasti i policijske snage krajnje nehumano odnose prema migrantima i izbjeglicama. Kakvo je ponašanje ovdašnjih vlasti prema tim ljudima?

Država sa nefunkcionalnim i korumpiranim institucijama nije spremna adekvatno odgovoriti na bilo koju vrstu izazova. Pogledajte većinu naših institucija, poražavajuću nestručnost i nekompetentnost u njima, ljude koji su radno mjesto dobili preko rodbinskih veza, potplaćivanjem ili preko kreveta nekog moćnika. Šta možemo očekivati od tih ljudi sa kupljenim fakultetskim diplomama? Naravno, samo neznanje i nesposobnost. Pogledajte kvalifikacije i sposobnosti ministara u entitetskim vladama, u kantonalnim vladama ili lokalnim upravama. Iza većine njih kao jedini kvalitet stoji poltronstvo, familijarno-stranačke veze, kao i spremnost na lopovluk svake vrste. Takve institucije nisu mogle odgovoriti ni na migranstku krizu, nego su se oslonili na finansijsku pomoć međunarodne zajednice, od kojih je najveći dio te pomoći završio u džepovima političara.

Da li može BiH, u stanju u kakvom jeste, s izraženom korupcijom, nepotizmom, nesređenim političkim odnosima, u doglednoj budućnosti uopšte računati na članstvo u EU?

Kako možemo uopšte govoriti o članstvu u EU kad niko na ozbiljan način ne radi na tome? Pa, valjda vam je jasno da vodeći politički lideri ne žele da BiH pristupi EU ili da primjenjuje evropske standarde, jer to bi za njih značilo smanjenje korupcije i gubitak vlasti. Zar ne vidite da nas naši politički lideri vode u srednji vijek, u feudalno doba gdje će oni i članovi nihovih porodica, kao i njihovi najbliži partijski poslušnici, imati svu moć, vlast, privilegije i novac. Zar ne vidite da mi u praksi već funkcionišemo tako, da tri familije upravljaju cijelom državom i kontrolišu sve! Institucije su odgovorne njima, kao feudalnim vladarima, a ne Ustavu, zakonu ili građaninu. Poražavajuće je da većina građana ima podanički ili robovski mentalitet i da je spremna da do beskraja trpi pljačku, bezakonje i tiraniju kriminalaca iz vrha vlasti.

Koliko će, po vašem mišljenju, trajati proces oporavka zemlje i povratka na evropski put, ako je to uopšte moguće?

Postkonfliktni proces obnove bosanskohercegovačkog društva trajaće sve do trenutka razvijanja normalne političke svijesti građana ove zemlje. Potrebno je da obični ljudi pogledaju oko sebe i počnu razmišljati. Potrebno je da shvate zbog čega nemaju posao, zbog čega nemaju novac u septembru da spreme djecu u školu, zbog čega nemamo odgovarajuću medicinsku zaštitu, zbog čega političari imaju milione i milijarde, a oni nemaju ni da plate račune za struju. Dakle, ljudi moraju da povežu stanje u kome živimo i loš kvalitet života koji imamo sa šarlatanima na vlasti, političkim liderima koji su u stvarnosti mafijaške vođe. Dakle, sve zavisi od ljudi u BiH. Da li smo spremni da budemo nečiji podanici i robovi ili želimo da budemo slobodni građani? Ako svoje sudbine, kao i sudbine svojih porodica prepuštamo u ruke mafijaša, onda ćemo živjeti kao što sada živimo. Zaista je poražavajući kukavičluk i strah mnogih ljudi, kao i poltronski odnos prema političarima i vlasti uopšte.

Djeluje da ni međunarodnu zajednicu nije previše briga za probleme u ovoj zemlji, o kojima upravo govorite.

Zašto bi neko iz međunarodne zajednice radio posao koji treba da urade ljudi u ovoj zemlji? Neće niko iz Evropske unije vući nas za ruku da bi nas uvukao u Evropsku uniju. Mi treba da izaberemo političke lidere koji će izgraditi institucije i standarde potrebne za ulazak u evropsko društvo.

Kako ocjenjujete saradnju Helsinškog odbora za ljudska prava sa domaćim vlastima i institucijama? Koliko su vlasti “otvorene” za dobronamjerne sugestije i prijedloge?

Saradnja Helsinškog odbora sa različitim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini i institucijama ide prilično teško. Prije svega, mnogi od zaposlenih u tim institucijama su politički aktivni i ne prihvataju bilo koju vrstu slobodnog kritičkog mišljenja. To nije ništa novo, jer u BiH postoji potpuno pogrešna percepcija značaja civilnog društva i ogromnih mogućnosti za doprinos razvoju. Zaposleni u bosanskohercegovačkim institucijama bi najradije da vrijeme stane, da ne moraju ništa da rade i da doživotno koriste privilegije koje imaju. Nihovo načelo je “ne talasaj”, a načelo Helsinškog odbora je upravo da talasa.

Kako predviđate rasplet aktuelne krize u BiH? Postoji li opasnost od izbijanja ozbiljnijih sukoba, kako upozoravaju pojedini analitičari?

U BiH ne postoji nikakva ozbiljna politička kriza. Lažne političke krize stvaraju korupmirani politički milijarderi, kako bi skrenuli pažnju javnosti sa silnih milijardi koje su opljačkali u prethodnim godinama. Najveća kriza u BiH je vezana za korupciju. O kakvoj mafiji na vlasti se radi, najbolje govori kriminal i pljačka od strane vrha vlasti tokom protekle dvije godine i pandemije Covid-19. Bezdušni mafijaši su spremni da pljačkaju i kada se grade bolnice, i kada se grade putevi, i kada se grade škole, i tokom poplava i prirodnih nepogoda ili tokom pandemije. Moguće je da su neki iz političkog vrha spremni da insceniraju i oružane sukobe, kako bi prikrili svoj kriminal. Prema tome, još jednom treba ponoviti: Izuzev promjene izbornog zakona, ja trenutno ne vidim nijedno drugo političko pitanje gdje su razlike toliko duboke da bi mogle dovesti do konflikata.

Napiši komentar