fbpx

“Na predstojećim izborima u oktobru očekujem rekordno nisku izlaznost. Ne zato što građani nisu zainteresovani, već zato što ih nema.”

Piše: eTrafika.net

Ovo za eTrafiku kaže politički analitičar Nebojša Tojagić. U intervjuu za naš portal Tojagić, između ostalog, govori o uzrocima aktuelne političke krize u BiH, uticaju američkih sankcija na ublažavanje retorike lidera SNSD-a, Milorada Dodika, odnosima između vlasti u Beogradu i Banjaluci…

Foto baza

Kako predviđate rasplet aktuelne političke krize u BiH? Da li je BiH trenutno bliže raspadu, što već mjesecima slušamo od predstavnika aktuelne vlasti u Srpskoj, ili su, pak, posljednje odluke Narodne skupštine o povratku predstavnika RS u rad zajedničkih institucija BiH pokazatelj smirivanja tenzija i vraćanja u “normalne tokove”?

I ranije sam govorio da je ovo loše režirana predstava za javnost koja je ušla u završni čin, a koji će nas vratiti na početak — u Sarajevo.  Istini za volju, bilo je sadržaja koji su ukazivali na čvrstu riješenost srpskog rukovodstva u vraćanju otetih nadležnosti, poput Zakona o vojsci, ali se nismo suštinski maknuli dalje od pompeznih najava, lupanja po prsima i mahanja kažiprstom. Siguran sam da će republička vlast pronaći argument, poput najavljenog Zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocid ili nečeg drugog, čime bi opravdala povratak u Sarajevo i stvorila privid jedne političke pobjede i mudrosti vladajuće koalicije i njenih lidera. Vjerujem da će biti još nekih manjih političkih potresa, ali se stanje privremeno stabilizuje.

Zašto kažete “privremeno”?

Kažem privremeno jer smo svjedoci da u BiH nema trajnih kategorija. Ni po pitanju teritorijalnog uteđenja, ni po pitanju nadležnosti.

Da li su američke sankcije Miloradu Dodiku, kao i prijetnja da će se njima pridružiti brojne zemlje EU, glavni razlog primjetnog ublažavanja retorike aktuelnog člana Predsjedništva BiH iz RS?

Mislim da je Milorad Dodik već navikao na sankcije. U svijesti, stereotipu i “mentalnom kodu” Srba, kako god hoćete, jeste to da svako ko zavređuje sankcije Amerike predstavlja nekoga ko je nacionalni interes stavio ispred vlastitog. Stradalnika koji se nije pokorio sili. U tom kontekstu, u izbornoj godini, Dodiku i SNSD-u odgovaraju takve sankcije i imidž bundžije. Upitno je šta bi bilo i sa sankcijama EU, jer se vide potpuno različiti stavovi država članica.

Šta je onda imalo presudan uticaj na Dodika da “ohladi” priču o otcjepljenju Republike Srpske od BiH?

Mislim da je na ublažavanje retorike najviše uticao zvanični Beograd, odnosno predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, koji već odavno pokazuje da jedini može kontrolisati stanje u Republici Srpskoj.

Koliko je, po vašem mišljenju, iskreno savezništvo između lidera SNSD-a i HDZ-a BiH?

U politici nema trajnog savezništva ni strateškog prijateljstva. Nema iskrenosti, etike i poštenja. To je brak iz nužde i koristi, u kome oba partnera žele da daju što manje, a da uzmu što više. Tradicionalno je tu prednost na strani Hrvata, iako je njima potrebnije savezništvo nego Srbima. Podsjetio bih, da je po povratku Milorada Pupovca sa obilježavanja Dana Republike Srpske započela hajka. Hrvatska javnost smatrala je da on nije trebalo da bude tu, pitali su se u kom svojstvu i zašto je bio tu, te da je u medijskom linču govoreno o ratnohuškačkoj retorici i otvorenom secesionizmu u Banjaluci. Vidimo da se u Hrvatskoj na savezništvo Dodika i Čovića gleda sa podozrenjem i da su stavovi prilično podijeljeni. Potpuno je nevjerovatno to, da za ovaj vid saradnje ima više razumijevanja predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović, nego Čoviću ideološki bliži, premijer Andrej Plenković, ali je za sada to tako.

Kako ocjenjujete stanje u SNSD-u? Da li se ta stranka stabilizovala nakon (ne)očekivanog poraza na lokalnim izborima u Banjaluci?

SNSD se od poraza na lokalnim izborima u Banjaluci donekle stabilizovao, mada je u njihovim redovima atmosfera daleko od harmonične. Međutim, htjeli to priznati ili ne, SNSD je u organizacionom smislu najjača stranka u Republici Srpskoj. Teško je u ovom momentu procijeniti snagu njegovih partnera, ali je teško oteti se utisku da im uticaj opada, tu mislim na Ujedinjenu Srpsku, Socijalističku partiju i Demos, ili su pred gašenjem, mislim na NPS i NDP.

Da li opozicija u Republici Srpskoj, u stanju u kakvom danas jeste, ima šansu da na predstojećim izborima porazi aktuelnu vlast?

Danas vidimo potpunu neslogu unutar opozicionog bloka, sujetu, optuživanja i omaložavanja, ultimativne zahtjeve pa i nemoć SDS-a da obznani svog kandidata za inokosne funkcije. I ovako će opozicija jako teško da ostvari pobjedu u izboru za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH, a bude li nastavljena ta politika navođenja vode na svoj mlin, mogli bi ostati bez dovoljno vode, odnosno dovoljno birača.

Kako to mislite?

Opozicija mora biti svjesna da je u uslovima demografskog egzodusa i biološkog sloma u Republici Srpskoj nerealno očekivati veliku izlaznost na izborima, te da je svaki glas izuzetno bitan, a kamoli politička partija. Očekujem rekordno nisku izlaznost na izborima, i to ne zato što građani nisu zainteresovani, već zato što ih nema. Moramo biti svjesni toga da PDP, koji bilježi rast popularnosti, gotovo da ne postoji u polovini opština, da je njegov rast zasnovan na padu povjerenja u SDS, te da je bez DNS-a i SPS-a bilo kakav trijumf naučna fantastika. Što prije opozicija uvidi vlastite slabosti, bliža je uspjehu.

Već godinama u javnosti se spekuliše o tome da li Dodik ima podršku aktuelnih vlasti u Srbiji za politiku koju provodi u Srpskoj i BiH. Kakvo je vaše mišljenje o odnosima između Vučića i Dodika?

Odnosi Dodika i Vučića su bili i ostali promjenljivi, no ipak zasnovani na nacionalnim interesima i potrebom čvršće saradnje Srbije i Srpske, ali i na činjenici da dva lidera imaju veću podršku sa one druge strane Drine. Tako Dodik u Srbiji ima bolji rejting nego u Srpskoj, a Vučić jedino u Banjaluci ima 100 odsto birača koji podržavaju njega i SNS. Otuda su i upućeni na saradnju, kako zbog interesa srpskog naroda, tako i zbog vlastitog rejtinga. U izbornoj godini, gotovo pred početak izborne kampanje u Srbiji i u jeku jedne diplomatske ofanzive u vezi statusa Kosova, predsjedniku Vučiću jedino što ne treba je da gubi vrijeme gaseći međunacionalne požare u BiH, da obuzdava Dodika ili ulazi u sukobe. Vjerujem da su mnoge stvari stavljene pod tepih, da je došlo do blagog zahlađenja odnosa i da bi poslije izbora u Srbiji moglo da dođe i do određene promjene na relaciji Vučić – Dodik.

Da li je BiH, a samim tim i Republika Srpska, već stavljena “pod kišobran” NATO i EU? Može li Srpska nastaviti sa politikom “neutralnosti”, koja ostavlja utisak mnogo bližih odnosa sa Rusijom nego sa Zapadom?

Republika Srpska će nastojati nastaviti politiku neutralnosti bez obzira na okolnosti i izvjesno je da će slijediti politiku Srbije. Ukoliko Srbija krene putem evroatlantskih integracija, onda je to put Republike Srpske i BiH.

Napiši komentar