fbpx

Toplotni talas koji je pogodio BiH najteže pada radnicima koji su prinuđeni da svoje poslove obavljaju i na temperaturama nezamislivim za mnoge građane BiH, a neki od njih pod punom radnom opremom bore sa vremenskim uslovima gorim od pustinjskih.

Na temperaturama pri kojima “ključa mozak” izašli smo na ulicu i razgovarali sa radnicima koji rade na poslovima od kojih u ovim vrućim danima, bukualno, zastaje dah, a koje su mnogi građani prinuđeni da obavljaju kako bi prehranili svoje porodice.

Jedan od najnezahvalnijih poslova za vrijeme tropskih vrućina je rad u niskogradnji. Asfalt čije isparavanje dostiže temperaturu i preko 150 stepeni celzijusovih, vrele mašine, zaštitna oprema su svakodnevnica ovih radika koji, kako kažu, svaki dan ostavljaju dušu na betonu.

Foto baza

Milan Slijepčevič je jedan od onih koji svakodnevno radi na asfaltiranju puteva, a koji nam je priznao da trenutno ne zna gori posao, ali kako kaže, prinuđen je nešto da radi da bi prehranio porodicu.

“Ovo je pakao. Mozak mi je proključao. Ljudi dobijaju sunčanicu i u šetnji po ovim vrućinama, a možete samo zamisliti kako je nama kad se izlijeva asfalt koji dostiže temperaturu preko 150 stepeni. Ne bih nikome poželio da ovo radi, ali neko mora i to. Mi se osvježavamo vodom i sokom svakih pola sata, i često odmaramo u hladu, jer drugačije ne bismo preživjeli”, ispričao nam je Slijepčević dok je čekao sljedeću turu iz miješalice.

radnici na rucini4

Ništa bolje nije ni građevinskim radnicima koji na plus 40, samo sa kacigom od opreme i preplanulog tijela prenose sajle, vreće cemeta i užurbano skačući sa skele na skelu pokušavaju da uhvate i najmanji hlad ne bi li se malo okrijepili.

Na naše pitanje, može li se raditi u ovakvim uslovima, oni su nam odgovorili:

“Niko te ne pita da li se može, već se mora. Dobro je da imamo posao, a vrućine ćemo nekako preživjeti.”

Jedan od radnika nam je kazao da je na visini pakleno raditi, te da se najviše boje nesvjestice i sunčanice jer samo jedan pogrešan korak bi mogao da bude koban.

Da nije samo teško radnicima koji rade na otvorenom potvrđuju nam i zaposleni u jednoj topionici željeza.

“Ne znam šta da vam kažem. Peći u kojima se topi željezo su zagrijane na preko hiljadu stepeni. Iskreno to je pravi pakao, a još kad iz radnih prostorija izađemo vani, ne znamo više gdje se nalazimo,” objašnjava naš sagovornik.

radnici na rucini3

Pored ovih teških muških poslova, sigurno malo nas primjećuje u kakovim uslovima rade zaposleni u pekarama i roštiljnicama čiji smo česti gosti.

Aleksandar iz jedne banjalučke pekare nam je ispričao da je pomalo i navikao na vrućinu, a kako kaže, klima koja neprestano radi u njegovoj pekari, je izgubila smisao.

 “Teško je raditi u ovim uslovima, ali mi smo prinuđeni na to. Ipak, ljudi jedu u pekarama i ljeti, pa čak i više nego zimi. Valjda im se ne da peći kod kuće. Mi se borimo kako umijemo i znamo, jer svaka peć radi na temperaturama preko 200 stepeni i kad se one otvore bolje vam je da niste u blizini. Dok se neki kuvaju na vanjskim temperaturama, mi ponekad malo izađemo da se rashladimo,” govori Aleksandar kroz smjeh.

I radnica u jednoj banjalučkoj roštiljnici nam je rekla da uz roštilj toplota dostiže i do 50 stepeni, ali i ona, kao i naši ostali sagovornici konstatuje da se raditi mora, bilo ljeto ili zima.

“Užasno je vruće, pogotovo od 11 do 17. U tom periodu se često mijenjamo, pošto nas dvije radimo u smjeni. Ipak, poslije kraćeg perioda organizam se navikne, a mi pokušavamo da ublažimo ovu vrućinu tako što često uzimamo tekućine i um

ivamo se”, ispričala je naša sagovornica koja nije željela da odaje ime jer, kako kaže, posao se mora čuvati kakav god da je.I dok je u većini zemalja svijeta vozačima gradskih autobusa uživancija da rade po vrelim ljetnim danima zaštićeni klimom, u Banjaluci je drugačiji slučaj. Naši “šoferi” se kupaju u znoju, a temperatura u autobusu je uvijek oko 10 stepeni veća nego vani.

“Do sada nikom nije ništa bilo, ali ko zna, ne bi bio prvi slučaj da se neko onesvjesti od putnika u autobusu od vrućine. Teško je gledati sve ove ljude koji se, kao ribe bore da uhvate malo vazduha u autobusu. Mi ćemo vozači već nekako izdržati, sa flašom vode pored volana i peškirom još uvijek se ne damo”, ispričao nam je jedan od vozača banjalučkog “Autoprevoza”.

radnici na rucini2

Sindikat RS: Alarmantno stanje, radnici ugoženi

Savez sindikata Republike Srpske pozvao je poslodavce, čiji radnici rade na otvorenom da, zbog ljetnjih vrućina, koje prelaze 40 stepeni Celzijusovih, izvrše preraspodjelu radnog vremena ili na drugi način organizuju proces rada kako bi sačuvali zdravlje i živote svojih radnika.

 Iz Saveza je saopšteno da su vremenskom prognozom u narednih sedam dana predviđene tropske temperature, kao i visok stepen UV zračenja, što će narušiti zdravlje i psihofizičke sposobnosi radnika ukoliko budu radili na otvorenom, kao i radnika koji rade u halama gdje proces proizvodnje zahtjeva visoke temperature.

 

 

eTrafika.net – Milovan Matić

Napiši komentar