Ukoliko se ostvari namjera Milorada Dodika da formira Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske, pravosuđe u Srpskoj nastaviće da umire u raljama politike.
Piše: eTrafika.net; Foto: YouTube Screenshot
Ovo u intervjuu za eTrafiku tvrdi sudija Suda BiH, Branko Perić. On za naš portal, između ostalog, govori o brojnim problemima koji su doveli do, kako smatra, praktičnog rasturanja pravosudnog sistema u BiH, uticaju politike na rad pravosuđa, (ne)zainteresovanosti međunarodne zajednice, koja je, inače, aktivno učestvovala u reformi bh. pravosuđa, da se stanje u ovoj oblasti popravi…
Kako ocjenjujete sadašnje stanje u domaćem pravosuđu? Da li je ono počelo da pokazuje znakove “ozdravljenja”, nakon što je sa čela VSTS BiH otišao Milan Tegeltija?
Ništa se značajno nije dogodilo u pravosuđu nakon odlaska Milana Tegeltije. I neće se ništa ni dogoditi. Politički projekat rasturanja pravosudnog sistema je završen. Kao što vidite, VSTS se ne oglašava o Dodikovim najavama osnivanja VSTS Republike Srpske. Tegeltija je nagrađen savjetničkom pozicijom u kabinetu Milorada Dodika i čeka da preuzme upravljanje VSTS RS.
Ko je bio “projektant” tog rasturanja domaćeg pravosuđa?
Pravosuđe je srušeno iznutra i političari su dobili argumente da je ono korumpirano i nesposobno da funkcioniše kao profesionalan i nezavisan sistem. Nije to bio samo Dodikov projekat, nego usaglašen projekat sve tri vladajuće nacionalne stranke u BiH. Pravosuđe je oduvijek bilo politički plijen. Niko ga nije branio kao nezavisan sistem, niti će ga neko braniti. Dodik je ovih dana javno svjedočio kod Marića u “Ćirilici”, kako je o tome postignut dogovor na sastanku njega, Komšića i Džaferovića. Sve je rekao, samo ga treba znati čitati.
Iz Republike Srpske već dugo traže odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH. Da li bi njihovim odlaskom taj sud postao “neutralniji i pravedniji”, kako ističu vlasti u RS?
Ustavni sud BiH nije dio pravosuđa, ali je vlastitim pravilima preuzeo niz pravosudnih funkcija i postao neka vrsta posljednje sudske instance. To je u dobroj mjeri narušilo standard nezavisnog pravosuđa. Osim toga, Ustavni sud BiH se često, po mom mišljenju, nepotrebno upuštao u političke slučajeve visokog društvenog rizika i tako postajao problem po sebi i za sebe. Uz sve to, funkciju sudija vrše trojica stranaca. Takva struktura Ustavnog suda odavno nije u skladu sa Dejtonskim sporazumom.
Kako to mislite?
Strane sudije su dokaz da BiH ne može da funkcioniše kao samostalan državni entitet. Stanje je takvo da nema saglasnosti oko njihovog odlaska, jer su oni postali važno političko pitanje. Bez stranih sudija Ustavni sud danas ne bi mogao funkcionisati u stvarima svoje osnovne i prirodne nadležnosti. Ustavni sud je postao sredstvo nekih međunarodnih i unutrašnjih politika.
Jedna od najava koju u posljednje vrijeme slušamo od lidera SNSD-a, Milorada Dodika, jeste i ona o skorom formiranju VSTS-a Republike Srpske, kao i “izbacivanju” Suda i Tužilaštva BiH, SIPA i OBA sa teritorije RS. Da li su Dodikove najave ostvarive? Šta im je motiv i kakve bi posljedice po Srpsku mogle da nastupe u tom slučaju?
Vraćanje prenesenih nadležnosti i osnivanje VSTS RS je proces koji će se sigurno realizovati ukoliko ne dođe do nekog političkog dogovora. Vjerovatno ne u cjelini, ali u jednom dijelu sasvim sigurno. Donošenje Zakona o Agenciji za lijekove RS je bio probni kamen. Pošto nije bilo nikakvog reagovanja i odgovora, u januaru slijedi donošenje zakona o VSTS RS.
Već sam govorio da se Dodik ne šali. Evropske institucije su odavno umorne i u ozbiljnoj krizi. Politička situacija na globalnom planu se iskomplikovala do te mjere da su se pobrkali interesi i strateški ciljevi. Dodik je u EU našao sagovornike i dobio podršku za svoje političke ideje. To se jasno vidi. On je shvatio da EU nema političko rješenje za BiH i da BiH nije više toliko važan interes spoljne politike SAD. Posljednji dolasci američkih i evropskih medijatora su pokazali da se u BiH nema s kim razgovarati, da je kriza kulminirala oko svega, da niko nema nikakve ideje o izlasku iz krize i da niko ne želi dijalog.
Kad imate blokirane političke procese, kada je pravosudni sistem srušen i kad je u pitanju održavanje redovnih izbora, jasno vam je da su nestale osnovne poluge državne vlasti i da je ovo što postoji improvizorij, a ne državna struktura. Vidimo da se danas javljaju politički ludaci sa idejama novog rata. Dakle, na vrhu vlasti su se našli ljudi koji nemaju nikakve sposobnosti za bavljenje razumnom politikom. BiH su uništili patološki tipovi u političkim strukturama.
Gordana Tadić je posljednja u nizu glavnih tužilaca BiH koja nije do kraja završila svoj mandat. Da li su, zaista, svi dosadašnji glavni bh. tužioci bili pod direktnom kontrolom političara, te su zbog toga i ostali bez funkcije?
Gordana Tadić je nezasluženo isplivala na površinu kao dio političkog projekta koji je provodio Milan Tegeltija. Ona nije bila dorasla funkciji na koju je dovedena jer nije imala nikakvog upravljačkog iskustva. Njen rad je bio sveden na tužilačke predstave za javnost i politička dodvoravanja, nedostojna pravosudne institucije visokog ranga. To što je Dodik hvali kao profesionalca više govori o njemu nego o njoj i njenoj kompetentnosti.
O izvještaju Rajnharda Pribea gotovo da niko u BiH više ni ne razmišlja, iako su mnogi, svojevremeno, željno iščekivali taj izvještaj. Budući da su stranci reformisali bh. pravosuđe, da li je realno očekivati da oni nešto i učine kako bi se stanje u toj oblasti, koje je očigledno loše, nekako popravilo?
Pribeov Izještaj o stanju u pravosuđu bio je posljednja prilika da se u parlamentima vodi rasprava o stanju u pravosuđu. Vladajuće politike nisu imale namjeru da se stvari popravljaju i problemi rješavaju. Bio im je dovoljan izvještaj o lošem stanju kao argument za preuzimanje pravosuđa u svoje ruke. Evropska komisija nije zatražila od vladajućih politika da se Izvještaj o stanju u pravosuđu razmatra u parlamentima. Tako je Pribeov izvještaj pomogao Dodiku da krene sa rušenjem državnog pravosudnog sitema kao nesposobnog i korumpiranog. I svi ostali projekti Evropske komisije koji su implementirani sa VSTS su se sveli na projekte rušenja, a ne reforme. Deset godina je Evropska komisija trošila ogroman novac na reformu bh. pravosuđa da bismo danas imali ruševine od sistema koji se gradio 20 godina.
Poznati ste kao neko ko otvoreno, bez dlake na jeziku, komentariše brojna negativna društvena dešavanja kod nas. U svjetlu aktuelne političke krize, kako vidite budućnost BiH? Da li smo bliže evropskim integracijama ili raspadu?
Deset godina konstantno javno upozoravam na probleme u funkcionisanju pravosudnog sistema i pogubnom uticaju politika na pravosuđe. Nikome to ništa nije značilo. Danas mogu da podvučem crtu: za nezavisno pravosuđe više nema nade. Ono prelazi u ruke vladajućih entitetskih politika. Ako ne bude političkog dogovora oko izlaska iz nastale krize vlasti, državno pravosuđe definitivno prestaje da postoji kad Republika Srpska donese zakon o VSTS RS.
Šta će se onda dogoditi?
Tužilaštvo i Sud BiH i VSTS će se transformisati u institucije Federacije BiH. Federacija će dvostruko profitirati: dobiće dobro tehnički i informatički opremljene institucije i najbolji kadrovski potencijal. Pravosuđe Republike Srpske će nastaviti da umire u raljama politika.
Milorad Dodik se neće zaustaviti sa osvajanjem pravosuđa i pored toga što mu je ono glavni cilj. Na političkoj sceni je put za osamostaljivanje Republike Srpske i njeno otcjepljenje. Dodik to ne radi sam. Biće to dugotrajan i težak put, ali, po svemu sudeći, neće biti nikog da ga zaustavi. Domaće politike su previše značaja davale sebi i vjerovale da su nekome toliko važne da će odlučivati umjesto njih. Velikim silama nisu potrebni mali i beskorisni trabanti. Potrebni su im političari od formata koji su sposobni za njihove ciljeve.
