Diplomski rad većina studenata shvata kao čistu formalnost koje trebaju što prije da se riješe. Iako je na pojedinim fakultetima praksa da se on polaže praktično (informatičari prave portale, muzičari drže koncerte, a glumci predstave), mnogo je više onih fakulteta koji se drže starog dobrog načina. Naravno, na mnogo fakulteta ne postoji drugi način polaganja diplomskog nego odraditi teorijsko istraživanje (pod tim mislimo na prepisivanje iz mnogo knjiga), ali takav način polaganja je i na studiju novinarstva, iako priroda ovog zvanja pruža mnogo prilika za maštovitost i eksperimentisanje.

Kako saznajemo od kolega novinara sa drugih univerziteta, ni kod njih nije praksa da umjesto debelog klasičnog rada snime tv ili radio emisiju, dokumentarni film ili napisu feljton u nekoliko nastavaka. Međutim, izuzetaka uvijek ima. Profesorica Tatjana Duronjić sa FPN-a u Banjoj Luci rekla nam je da je krajem prošle godine bila prijatno iznenađena kada je njena studentkinja diplomski rad donijela u audio-vizuelnom formatu.

– Taj rad je pripadao oblasti dokumentaristike i informative. Bio je to kompleksan rad gdje je koleginica vrlo uspješno uspjela da prikaže jednu mediološko-komunikološku temu. Tema je bila Srpska pravoslavna crkva na konkretnom primjeru, upotreba simbola i način komuniciranja prema spolja i unutra, navodi profesorica Duronjić i dodaje da je uvijek za takva zalaganja i rado podržava slične zamisli.

Asistent na studiju novinarstva u Banjoj Luci Đorđe Vuković potpuno podržava ideju da novinari diplomski rad počnu polagati praktično. Krivicu za to što je takvih radova jako malo ne prebacuje samo na studente, već i na profesore.

– Za deset godina koliko postoji odsjek za novinarstvo pokazalo se da je diplomski potpuno obesmišljen. Gotovo polovina studenata ide linijom manjem otpora, bitno im je samo da imaju ukoričen rad i da taj čin odbrane prođe što lakše. Problem oko svega ovoga je što je izostao podsticaj od strane profesora. Tome se treba pristupiti sa više entuzijazma, da se studenti privole na takav način rada. Ako se odlučimo na to, te radove treba publikovati i promovisati medijima, da ne ostanu samo u arhivama fakulteta. Oni mogu biti odličan spoj – dobar rad kao kruna studiranja i odlična preporuka za zaposlenje, govori Vuković.

Tokom razgovora sa nama većina studenata novinarstva podržala je praktičano odrađivanje diplomskog, ali su ipak priznali da će se oni služiti provjerenom metodom. Njihovi argumenti i izgovori su mnogi, a ono što smo najčešće čuli je da od „tog diplomskog nema neke velike koristi, kao ni teme koja bi mogla da se dobro istraživački odradi“. Jedna studentkinja treće godine rekla nam je da samo želi „da se toga riješi, jer joj diplomski ne treba ni za prosjek ni za neko dokazivanje, a na kraju krajeva, njega niko nikad nije pao.“ Apsolvent novinarstva, koji je htio ostati anoniman, otkrio nam je da će se odlučiti za klasičnu verziju, jer je duboko razočaran u fakultet i želi što prije da ga ostavi za sobom.

– Da je fakultet onakav kakvim sam ga zamišljao na početku vjerovatno bih se odlučio za originalniju varijantu. Međutim, fakultet nije ni blizu mojih očekivanja, program rada je očajan, a profesori ispod prosjeka, pa ću se odlučiti za copy/paste, samo da se riješim toga što prije, ogorčen je on, i dodaje da ga savjest ne bi nimalo mučila ni kada bi diplomski za njega uradio neko drugi.

Nažalost, sve je veća pojava da studenti svoj diplomski plagiraju, odnosno u potpunosti preuzmu sa interneta ili plate nekome da ga uradi umjesto njih. Apsolvent novinarstva u Banjoj Luci Đorđe Vujatović otkrio nam je da je nekada jako dobro zarađivao radeći drugima maturske, seminarske i diplomske radove. Pesimista je po pitanju diplomskog rada jer misli da od njega neće imati ni profesionalne ni bilo koje druge koristi. Smatra da postoji više razloga zašto budući novinari ne žele da završni rad urade u skladu sa svojom profesijom.

– Kao prvo, kod nas je zastario sistem školovanja i loša nam je tehnička opremljenost. Zatim, predavači na univerzitetu su više teoretičari nego stručnjaci u svom poslu i slabo znaju animirati studente i prenijeti svoje znanje na njih. Takođe mislim da je prošlo vrijeme izuma, obaranja u stvaranja teorija, posebno u društvenim i komunikološkim naukama, a novinarstvo nije neka egzaktna nauka gdje treba objašnjavati i obarati neku teoriju, navodi Vujatović.

Velika prepreka maštovitom radu je i vrijeme. Naime, mnogi studenti već uveliko rade u medijima, što im ostavlja jako malo vremena za druge obaveze. Drugi se pak ne usuđuju na takav rad jer nemaju dovoljno iskustva pa se plaše eventualnih grešaka. Većina njih nam se požalila da se praksa tokom njihovog studiranja svela na dvije sedmice na RTRS-u gdje su gledali šta drugi rade, pa nisu uspjeli „steći neke dublje uvide u suštinu novinarstva“.

– Klasični način pisanja nam je svima poznat, svi otprilike znamo kako to treba da izgleda, kako doći do literature, koga izabrati za mentora… Ne bih se usudila da diplomiram na osnovu dokumentarnog filma ili neke radio emisije, iz prostog razloga što ne znam kako se to radi, iskrena je studentkinja četvrte godine novinarstva.

Ogromnu prepreku originalnosti prilikom izrade diplomskog predstavlja i oprema, koju fakultet nema, pa bi se studenti morali sami snalaziti kod poznanika koji takvu opremu posjeduju. Naravno, sve to se može odraditi i potpuno amaterski, koristeći kameru na telefonu ili nešto slično, ali za ozbiljniji rad su potrebni mnogo bolji uslovi.

– Sama izrada takvog rada bi potrajala duže nego obično, zbog nedostatka opreme. To bi značilo da bih morao poznavati nekoga sa Akademije ili nekoga ko se bavi time a malo je studenata koji su u dodiru sa takvim stvarima, navodi student završne godine novinarstva.

Kako saznajemo od kolege sa studija novinarstva u Tuzli Ermina Ribića, kod njih je ove godine uveden novi predmet u VIII semestru pod nazivom Diplomski rad. Cilj je da se studentima olakša posao i pokaže šta je sve potrebno za kvalitetan rad.

– U okviru vježbi gledamo diplomske radove prethodnih generacija, uočavamo dobre i loše strane pa onda diskutujemo. Iz ovog predmeta ne dobijamo ocjenu, a cilj je da svako od nas predloži neku temu i da je tokom semestra pokuša uraditi, kao probni diplomski, govori Ribić.

Na njegovom odsjeku studenti koji se odluče za praktičan rad imaju dvije opcije – radio ili tv prilog. Navodi da je imao priliku pogledati nekoliko tv priloga, od kojih su neki njih bili profesionalno odrađeni, dok su ostali bili jako lošeg kvaliteta.

– Većina studenata upravo nailazi na probleme, kao sto su gdje pronaći kameru, snimatelja, montažera… Pronaći profesionalnu kameru nije lako, pa se mnogi odluče da nekog angažuju za to, što naravno košta. Moje mišljenje je da diplomski rad mnogo košta studente, stoga pozdravljam odluku da ga bolonjci ne moraju raditi. Nama su rekli da, u slučaju da se odlučimo za TV prilog, možemo koristiti fakultetsku opremu, ali koliko ja znam naš odsjek ima jednu polu-profesionalnu kameru, koja se čuva u sefu, priča kolega iz Tuzle koji će svoj diplomski raditi na temu portala, multimedijalnosti ili socijalnih mreža.

Bilo kako bilo, mišljenja studenata idu iz jedne u drugu krajnost. Dok jedni ne žele ni čuti za praktičan rad, drugi ga svom snagom podržavaju. Pošto su svi naši sagovornici pri kraju studija, uskoro će se pokazati da li će ostati vijerni svojim izjavama ili će preći na drugu stranu. Ali mi nekako imamo osjećaj da će se svi odlučiti za dobru staru copy/paste tehniku. Nadamo se da nismo u pravu.

eTrafika.net – Vanja Stokić

Napiši komentar