Mirna Savić-Banjac je prepoznatljiva ličnost banjalučke javne scene. Osim što je profesorica klavira u Muzičkoj školi „Vlado Milošević“, ona je u prethodnom sazivu Skupštine grada bila odbornica NDP-a. Nakon ulaska te stranke u vladajuću koaliciju na republičkom nivou, Mirna Savić-Banjac i njen kolega Saša Lazić-Medo napustili su ovu partiju i formirali Narodni pokret „Banjaluka zove“.
Piše: Saša Bižić; Foto: S. Pašalić
Nedavno je imenovana za savjetnicu gradonačelnika Banjaluke za kulturu i socijalnu politiku. Kako ističe, razdvaja politički angažman i trenutnu poziciju. Kao savjetnica, biće svojevrsna koordinatorica, koja nadzire i usmjerava rad dva odjeljenja u Gradskoj upravi.
“Još je rano za bilo kakvu detaljnu analizu. Kao odbornik u Skupštini, imala sam priliku da funkcionisanje ovih sektora posmatram iz jedne perspektive. Sada sam dobila priliku da njihov rad sagledam iz drugog ugla. Uvijek i na svakom mjestu ima prostora za poboljšanje. Naša vizija je da sve dobre prakse, bez obzira što su zatečene, zadržimo, a da poboljšanja ostvarimo putem dodatnih aktivnosti”, kaže Mirna Savić-Banjac.
Gradonačelnik Draško Stanivuković najavio je novu sistematizaciju, koja podrazumijeva manji broj odjeljenja u Gradskoj upravi, umjesto dosadašnjih 12. Takođe je najavio raspisivanje konkursa za načelnike odjeljenja. Da li će se kroz takvu reorganizaciju, ako bude realizovana, promijeniti i Vaša uloga?
Priprema sistematizacije je u toku. Javnost će o tome biti blagovremeno informisana. Cilj je postizanje što višeg stepena efikasnosti, uz što manje troškove. O svojoj ulozi nisam razmišljala. Mislim da ja, kao pojedinac, nisam bitna. Posla imam napretek i svaki dan se bavim tekućim pitanjima, a svaki minut svog vremena na poslu i van njega koristim za razgovore i savjetovanja. Meni je važno da živi ideja, da u što kraćem vremenu napravimo plan koji će omogućiti poboljšanje u svakoj sferi za koju sam zadužena, a moje mjesto je tu najmanje važno.
Banjaluka ima Strategiju razvoja kulture od 2018. do 2028. godine, a vi ste najavili akcioni plan za njeno sprovođenje. Šta očekujete od javne rasprave, koju ste takođe predvidjeli, a da to nisu neveseli finansijski ili lični rivaliteti među akterima banjalučke kulturne scene?
Naš zadatak je da se pobrinemo da smo fokusirani i da imamo jasno definisan cilj. Sve političke trzavice, lični rivaliteti i interesi, da se ne lažemo, postoje otkad je svijeta i vijeka i postojaće uvijek. Ne želim da to bude opravdanje da se neki posao ne obavi kvalitetno. Moja vizija je da saslušamo jedni druge, da iznesemo sve teme na sto, bile one lijepe ili ružne. Ako ima volje, biće i načina.
Kada ovaj proces bude na dnevnom redu, sigurna sam da će svi akteri biti zadovoljni stepenom učešća. To je moj cilj, a na ispunjavanje pojedinačnih zahtjeva ne mogu da utičem. Slijediću princip da više ljudi više zna, tako ćemo doći do najkvalitetnijeg rješenja.
Smatrate da su Banjaluci neophodna veća izdvajanja za kulturu. Koliko je povećanje realno, u situaciji kada se između većine i manjine u Skupštini grada lome koplja, zbog mnogih pitanja, ali ne i povodom „ušteda“ na račun kulture?
Svakom čovjeku su potrebna veća izdvajanja za kulturu. Naravno da i sredstva na nivou grada moraju da budu veća i moj zadatak je da insistiram na tome. Međutim, postoji još jedna važna stvar, o kojoj se govori manje nego o visini sredstava, a to je način kako se sredstva usmjeravaju.
Moramo da radimo u dva pravca, da se borimo se za visinu iznosa s jedne, a sa druge strane moramo da budemo mudri u načinu trošenja sredstava. Moramo da se nametnemo kao važni, jer mi to jesmo. Svojim djelovanjem ćemo i odbornike u Skupštini, možda, navesti da više pažnje pridaju ovom pitanju. Moja lična strategija je da radim i namećem se pozitivnim primjerima.
Znatan dio gradskih sredstava za kulturu usmjeren je u KC „Banski dvor“. Da li će Kastel, koji je sada dio ove cjeline, postati posebna javna ustanova? Da li to razdvajanje može da znači i novi kvalitet, a ne samo puku administrativnu promjenu?
Na ovoj poziciji sam tek deset dana. U planu je sastanak sa direktorom Banskog dvora, pa ćemo razgovarati o svim pitanjima, a svakako i o pitanju Kastela. Ono što je sigurno, puke administrativne promjene nisu cilj.
Pripreme za ovogodišnji „Kočićev zbor“ počele su prije vašeg dolaska na poziciju savjetnice, ali sada imate priliku za „insajderski“ uvid. Kako gledate na česte polemike o kontradikcijama između umjetničke i „vašarske“ dimenzije tokom obilježavanja ove manifestacije u Banjaluci i Stričićima?
Kako ste i sami rekli, nisam se na vrijeme priključila pripremama. Ipak, imam svoje viđenje. Jedna od stvari koja najviše upada u oči jeste to, da je mnogo pažnje posvećeno broju i kvalitetu događaja koji su prethodili završnoj manifestaciji, ali one nisu dovoljno vidljive.
Grad se, sa svoje strane, zaista potrudio da pruži kvalitetan program, ali on najčešće ostaje u sjeni, kako ste ga vi nazvali, vašarske dimenzije. Ono što je takođe važno je to da se kao čovjek, ali i kao savjetnik, zalažem za to da se ljudima nasilno ne ukidaju neke njihove navike. Naime, šatorski vid zabave, borbe bikova, sve je to neizostavni dio folklora ovog kraja.
Publika koja traži kvalitetnije sadržaje, kritičko mišljenje, put do formiranja ukusa i afiniteta je dugotrajan proces koji se radi na mnogo širem frontu i sa mnogo dugotrajnijom strategijom. To nam je svakodnevni zadatak. A do tada treba da insistiramo na mnogo većoj promociji i kreiranju sadržaja koji oslikavaju lik i djelo Petra Kočića. Na taj način, ova druga strana manifestacije, neće više biti u prvom planu i sinonim za Kočićev zbor.
Kada je riječ o socijalnoj politici, zalažete se za završetak rada na izradi socijalne karte Banjaluke, kako bi se precizno sagledalo stanje u ovom domenu. Da li postoje mehanizmi da ovakva „baza podataka“ ne bude sama sebi cilj, već sredstvo za poštenu raspodjelu sredstava za ove namjene?
Svi znamo koji je cilj izrade socijalne karte i da je ona prijeko potrebna. Međutim, tek kada se upustite u ovaj posao, shvatite koliko je važna bolja saradnja na republičkom i lokalnom nivou. Jedni bez drugih ne možemo da realizujemo ovakve projekte. Grad je pokrenuo ovu inicijativu, redovno se vode razgovori između aktera koji učestvuju u ovom procesu, ali mnoge stvari, zaista, ne zavise od količine posla nego od procedura i zakonskih mogućnosti.
Da li inicijativa za subvencionisanje boravka većeg broja mališana u privatnim vrtićima može da naiđe na negodovanje drugih kategorija, poput prevoznika, čiji zahtjevi za subvencije trenutno ne nailaze na razumijevanje Gradske uprave?
Mislim da ovo ne može da se poredi. Grad osmišljava strategiju da direktno finansira djecu, odnosno roditelje. Sva djeca su podjednako važna i treba da im se omogući boravak u predškolskim ustanovama. Prevoz ima svoju problematiku i sigurna sam da će se i sa prevoznicima naći rješenje. Ideja o sufinansiranju boravka u privatnim vrtićima je zaista u interesu svih nas i naše zadatak je da se pobrinemo i nađemo najbolji modalitet kako bi ta sredstva došla do krajnjih korisnika.
