Iako se domaći političari i aktivisti, ali i međunarodni faktori slažu da aktuelni Ustav BiH treba mijenjati, u praksi već godinama nema nikakvog pomaka jer je ovo pitanje, kako tvrde sagovornici eTrafike, postalo ekskluzivno pravo vodećih stranaka, koje nisu u stanju da naprave bilo kakav iskorak.

Piše: Ognjen Tešić; Na naslovnoj fotografiji: Dervo Sejdić i Jakob Finci

Politički analitičar Velizar Antić precizira da se tu prvenstveno misli na SDA, SNSD i HDZ BiH, koji su, kako kaže, cjelokupnu politiku u posljednjih nekoliko godina dominantno zasnivali na pomenutom pitanju a da, istovremeno, nisu uradili ništa konkretno.

„Čitavo društvo u BiH je postao talac takve politike. Mnogo priče i ’dizanja prašine’ a nikakvog pomaka. Istovremeno, ostala tekuća, jako značajna pitanja i problemi u društvu, stoje po strani i na listi su čekanja“, ističe naš sagovornik.

Drugi otežavajući faktor za izmjenu Ustava BiH, objašnjava Antić, jeste to što je potreban širi front političkih stranaka, nevladinih organizacija i drugih zainteresovanih grupa, što je kod nas gotovo nemoguće.

Velizar Antić

„Samo širokim kompromisom bi trebalo ići u promjenu Ustava. Ovakav scenarij je apsolutno neprihvatljiv za SDA, SNSD i HDZ, jer su ove partije prisvojile pravo da samo one, ekskluzivno, zastupaju interese tri konstitutivna naroda, iako svoje pozicije kao dominantne partije u tri etnička bloka koriste za ostvarivanje ličnih i partijskih interesa, a ne i interesa cjelokupnog naroda. I to je veliki problem. Njima, jednostavno, savršeno odgovara ovakav sistem, koji trenutno postoji u BiH i bilo kakva promjena bi mogla da poremeti njihovu aktuelnu poziciju. Upravo zbog toga svakodnevno vrše opstrukcije po pitanju bilo kakvog dogovora“, ističe on.

Izmjena Ustava nije „bauk“

Politička analitičarka Tanja Topić naglašava da bi izmjene Ustava BiH trebalo da se donose zbog poboljšanja kvaliteta života i veće zaštite prava i sloboda građana, te da se od toga nikako ne treba praviti „bauk“.

„Međutim, kod nas se dešava nešto skroz suprotno. Oko pomenutog pitanja vidimo jednu vrstu bahatosti i arogancije u ponašanju političkih elita, koje ne žele da rade nešto na šta su se obavezale da će raditi, baviti se politikom. Dalje, problem je i njihov isključiv stav zbog čega je nemoguće postići saglasnost i dogovor sa ostalim akterima, koji su uglavnom etnonacionalnog bekgraunda. U javnosti se zato sve predstavlja kao gubljenje vremena, energije i smisla, iako se iza svega zapravo krije jedna maska nečinjenja“, ističe naša sagovornica.

Tanja Topić

Problem predstavlja i to, dodaje ona, što ih niko i ne poziva na odgovornost, izuzev pojedinačnih medija ili organizacija.

„Samo rijetki pojedinci vrše pritisak na njih da urade stvari koje su neophodne, koje teba da poprave i poboljšaju život građana, a to očito političarima nije primarni interes. Zaštita određenih prava, pogotovo prava pojedinaca njih ne interesuje, jer su svoje bavljenje politikom sakrili pod plašt zaštite nacionalnog interesa. I onda vam se u tome nalaze izgovori za nečinjenje, a ispod žita se obavljaju ‘prljavi’ poslovi oko javnih nabavki, političke korupcije itd. S obzirom na to da ih niko ne poziva na odgovornost, niti na njih vrši pritisak, oni su vrlo komotni u svom ponašanju“, zaključila je Topićeva.

Jasno definisati ljudska prava

Direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka u razgovoru sa novinarima eTrafike naglašava da ljudska prava u Ustavu BiH nisu skoncentrisana samo u jednom njegovom dijelu, te da bi najbolje rješenje bilo donošenje novog ustava, u kome bi se ljudska prava jasno i konkretno definisala.

Dejan Lučka

„Međutim, kada je u pitanju donošenje novog ustava u BiH, do njega se u praksi teško može doći demokratskim putem, jer ne postoji konsenzus među političarima, političkim partijama, nevladinim organizacijama, pravnim stručnjacima, niti među većinom pripadnika konstitutivnih naroda. Svakako da bi sjajno bilo i da se po uzoru na npr. ustave Srbije ili Hrvatske u sadašnji Ustav BiH ugradi detaljniji katalog ljudskih prava skoncentrisan u jednom dijelu ustava, u kome bi se na konkretniji i bolji način definisala prava, povećao njihov broj u osnovnom dijelu teksta, upotrijebio rodno-odgovoran jezik, dale jasne definicije ravnopravnosti između žena i muškaraca, konkretnije definisala posebna prava kao što su npr. ona iz socijalnog spektra i sama zaštita prava, itd. Međutim, i to je veoma teško za očekivati, zbog već navedenih poteškoća u samom društvu i komplikacijama koje pri tome nastaju“, ističe naš sagovornik.

Ipak, dodaje on, ono što je moguće uraditi, a svakako je i neophodno, to je da se izvrši svojevrsna „reforma” Ustava, kroz njegove izmjene kada su u pitanju ljudska prava građana koja su u „crvenoj zoni”.

„Kako se ne mogu očekivati velike promjene u smislu velikih izmjena i ugradnji, potrebno je učiniti one koje su prioritetno neophodne za bolje funkcionisanje države i poštovanje ljudskih prava. Zato je, prvenstveno, neophodno otkloniti izbornu diskriminaciju koja je specifična za BiH. Naime, u BiH se sistemski krše ljudska prava svih građana u oblasti izbornog procesa“, ističe Lučka.

On podsjeća i da je mijenjanje diskriminatornih članova u Ustavu BiH kao i u Izbornom zakonu postavljeno kao međunarodna obaveza države.

„Ona je i potvrđena presudama Evropskog suda za ljudska prava, prvo u poznatom slučaju ‘Sejdić i Finci’, a kasnije i u slučajevima ‘Zornić’, ‘Pilav’ i ‘Šlaku’. U navedenim slučajevima se radilo o nemogućnosti kandidature za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i za Predsjedništvo BiH, zbog etničke pripadnosti i boravišta. U presudama Evropskog suda za ljudska prava, naloženo je otklanjanje diskriminatorskih odredbi i uspostava principa da svako ima pravo da bude biran i da bira, pod jednakim uslovima. Naravno, sve izmjene Ustava BiH, kao uostalom i ostalih ustava i zakona na nižim nivoima, moraju da idu ka poboljšanju statusa ljudskih prava, odnosno osnovnih prava koja uživaju svi građani, ali se pri tome mora pažljivo gledati da se ne naruše određeni mehanizmi konsocijativne demokratije, koji su nužni i koji na kraju i drže BiH na okupu“, kaže Lučka.

Inicijative

Da u BiH nije napravljen nikakav iskorak pokazuje pomenuta presuda u predmetu „Sejdić i Finci“, koja je donesena još 2009. godine, a koja je trebalo da čini prekretnicu. Diskriminacija koja je postojala tada postoji i danas, jer se pripadnici naroda koji nisu konstitutivni ne mogu kandidovati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine. Sve što su domaće vlasti učinile po ovom pitanju jeste odluka Savjeta ministara BiH iz 2015. godine, da će dalje korake na implementaciji presude obavljati radna grupa, koja će se tek formirati. Međutim, javnost je i šest godina kasnije uskraćena za odgovor na pitanje u kojoj je fazi formiranje pomenute radne grupe. I pokušaji eTrafike su ostali bezuspješni, jer na naš upit nismo dobili odgovor ni 14 dana kasnije, dok su višednevna pozivanja Ministarstva pravde BiH ostala bez odgovora.

Kada je riječ o Parlamentu BiH, izmjene Ustava su u aktuelnom mandatu tražene nekoliko puta, dva puta u Domu naroda, te četiri puta u Predstavničkom domu. Delegat Denis Bećirović na sjednici održanoj 22. januara prošle godine, uputio je inicijativu da se usvoje amandmani na Ustav BiH, kojim bi se osigurala potpuna i dosljedna implementacija četiri presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetima: „Sejdić i Finci“, „Azra Zornić“, „Ilijaz Pilav“ i „Samir Šlaku“. Drugu inicijativu u Domu naroda takođe je uputio Bećirović, a tiče se povećanja broja članova Ustavnog suda BiH.

U Predstavničkom domu, u aktuelnom mandatu, upućene su četiri inicijative za izmjenu Ustava BiH. Inicijativu koja je imala za cilj omogućavanje dosljedne implementacije već pomenute četiri presude Evropskog suda za ljudska prava uputila je poslanica Alma Čolo 11. januara ove godine. Druge inicijative vezane su za plate političkih funkcionera, uvođenje mogućnosti održavanja vanrednih izbora, te izmjene nadležnosti pojedinih institucija.

Gradili smo kuću, ali nismo stvorili dom

Profesor Ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Banjaluci Mile Dmičić kaže da Ustav BiH, kao dio međunarodnog mirovnog sporazuma, po mnogim autorima ne posjeduje bitna svojstva savremene ustavnosti. Takvo mišljenje danas mnogi osporavaju, kaže on, možda i više zbog opšteg stanja u BiH, jer je i Ustav ove države u međuvremenu doživio evoluciju. On govori da se ustav isključivo mijenja u demokratskoj proceduri u Parlamentarnoj skupštini, a da savremeni svijet traži i njegovo priznanje od naroda.

Mile Dmičić

„On se može mijenjati u Parlamentu BiH po procedurama koje su u njemu propisane, ali o njegovoj daljoj pravnoj sudbini moraju odlučivati domaća predstavnička institucionalna tijela, a ne subjekti međunarodnog prava. Moć nad procesima u ovoj zemlji, u velikoj mjeri još uvijek ima međunarodna zajednica na osnovu ovlašćenja za sprovođenje i tumačenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u liku i djelu Savjeta za implementaciju mira. Tu su i države garanti i potpisnice koji traže da se prilikom bilo kakvog mijenjanja konsultuju i uvaže mišljenja zainteresovanih“, kaže Dmičić.

Naš sagovornik kaže da je potrebna ozbiljna naučna, stručna i javna rasprava kroz sve organe i institucije, nevladine organizacije, medije, sindikate, udruženja poslodavaca, sve one koji mogu dati konstruktivan prijedlog za uspostavljanje funkconalnog sistema.

„U kontekstu organizacije, strukture i funkcionisanju BiH, potrebno je dati odgovor kakva je to BiH država: savezna, konfederalno-federalna, ili je specifičan vojni civilni međunarodni protektorat. Potreban je i odgovor na pitanje da li BiH može u dogledno vrijeme da se oslobodi nadzora međunarodne zajednice i institucije visokog predstavnika kroz koje se utiče na njenu organizaciju i funkcionisanje i ostvaruje veliki dio političke vlasti, te se supstituišu određene nadležnosti legalno i legitimno izabranih organa, a da nemaju nikakve državotvorne, političke ili moralne odgovornosti“, govori Dmičić.

On ističe da je BiH nedovršena država i podijeljeno društvo kada se posmata u kontekstu prema svijetu i uslovima u kojima postoji, sa mnoštvom sukoba i kontroverzi.

„U takvim uslovima je teško doći do ustavnih promjena. Mnoge dosadašnje inicijative za izmjenu Ustava bile su nedobronamjerne, često i utopističke. Najlošija njihova strana su zahtjevi koji su derogirali državotvorne dijelove zajednice i rušenje dejtonskih rješenja. I dalje su u prvi plan stavlja ukidanje entiteta, odnosno Republike Srpske, unitarizacija, centralizacija vlasti, ostvarivanje prava samo jednog naroda, diskriminacija i majorizacija drugih, a što danas nije prihvatljivo u modernom svijetu“, kaže Dmičić za eTrafiku.

Objašnjavajući šta to treba da donese ustavna reforma, on je istakao da se mora doći do zadovoljenja interesa i potreba, da se svim nosiocima suvereniteta obezbijedi odgovorna, djelotvorna i efikasna vlast na svim nivioma, koja će pravni sistem, poredak i red zasnovati na radu domaćih organa i institucija.

„Brojne sudske odluke, inicijative i zahtjevi koje su se našle proteklih godina pred razjedinjenim nosicima vlasti postavile su ozbiljne zadatke, ali će se oni bez kompromisa veoma teško sprovesti. Političke stranke parlamentarne većine, njihovi lideri i elite imaju veoma različite pristupe ustavnim promjenama“, kaže Dmičić.

Bitno je, dodaje, i kako se osloboditi antidejtonskih i antiustavnih tendencija i mogu li se konsenzusom i kompromisom riješiti elementarna pitanja osavremenjavanja i izgradnje ustavnopravnog sistema.

„Zajednički odnos i usaglašenost svih u BiH prema načinu sprovođenja odluke Evropskog suda za ljudska prava i onog što predstavlja prava i slobode, vladavinu prava i slobode, organizaciju Predsjedništva BiH, Parlamenta BiH, izvršne vlasti i pravosudnog sistema, što u ovakvim uslovima svako pokretanje, a ne postizanje komprimisa, predstavlja neizvjestan put u budućnost. Uvijek moramo imati na umu demokratska sredstva kojima ćemo interes i ulogu onih koji čine BiH razumijevati i čuvati. Bojim se samo, da smo u protekle dvije i po decenije gradili kuću, ali nismo stvorili bh. dom“, kaže on.

Dmičić dodaje da eventualna buduća ustavna reforma treba obezbijediti značajno poboljšnje uslova života ljudi, napredak u svim oblastima rada i života i da se kao takvi, usvajajući standarde i kriterijume bogatih i uspješnih društava, nađemo u poziciji onih koji mijenjaju i njen najviši politički i pravni akt.

Lazar Prodanović (Izvor fotografije: Sajt Parlamenta BiH)
Politički interesi održavaju postojeće stanje

Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i član njene Ustavnopravne komisije Lazar Prodanović kaže da je stanje u BiH zaleđeno od 2006. godine, od kada se „desio samo jedan amandman“.

„Bilo je nekih razgovora koji su vođeni i motivisani od strane Evropske komisije, od gospodina Štefana Filea koji je radio na ovim pitanjima. Ništa nije urađeno i ne vidim da se sada nešto radi. Mislim da bi bilo značajno doći bar do implementacije presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Sejdić i Finci’ i izmjene načina izbora članova Predsjesništva BiH i delegata za Dom naroda BiH iz reda ostalih. To bi bio značajan signal da BiH ide malo naprijed, bez ogromnog nazadovanja i puževog napredovanja, a to bi donijelo i pozitivno mišljenje i stvorilo novi ambijent. Ove godine imamo jedinstvenu priliku da se pokaže da se nešto i radi. Ipak, kada gledam ukupnu situaciju, nisam optimista. Ne da imamo zastoj u smislu fundamentalnih pitanja koja su nam i međunarodna obaveza, nego imamo i apsolutnu zakočenost u legislativi u BiH“, kaže Prodanović za eTrafiku.

On priča da građani ovo sigurno nisu zaslužili, ali i da su određenom smislu, oni bili ti koji izabranim zvaničnicima daju povjerenje da ih vode. To povjerenje može biti nagrađeno ili kažnjivo u zavisnosti od očekivanja.

„Građani bi imali benefite da se samo implementira ta sudska odluka. Ne bi bio oštećen bilo ko u BiH, Dom naroda je takav da su male vjerovatnoće da će neko biti i izabran, a da ne pripada konstitutivnim narodima, ali svakako ne smije biti diskriminisan da se ne može kandidovati i biti izabran. Ove izmjene Ustava neće oštetiti ni konstitutivne narode. Njima najviše šteti ovo stanje bez perspektive i povjerenja, razočaranost i rezigniranost ukupnog stanja, zbog čega se najviše i odlazi iz BiH. Nažalost, mi smo pseudoetničku i pseudonacionalističku politiku doveli do savršenstva. Naše stanje bi se više moglo nazvati održavanje postojećeg stanja zbog političkih interesa“, zaključuje Prodanović.

*Tekst nastao u saradnji sa Inicijativom “Građanke za ustavne promjene”

Napiši komentar