Jednom godišnje, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica BiH putem entitetskih zavoda za zapošljavanje, objavljuje poziv za zapošljavanja i samozapošljavanja Roma. U periodu od 2009. do 2017. godine na ovaj način zaposleno je oko 800 Roma na teritoriji BiH. Ipak, brojni problemi prate realizaciju ovih programa. Oni se uglavnom odnose na nisku kvalifikovanost Roma a samim tim i mali izbor poslova koje mogu raditi, predrasude poslodavaca te nedostatak obuka za osobe koje pokreću vlastiti biznis. Takođe, dio novca za ove namjene ostaje neiskorišten.

Piše: Nataša Tomić

Begzada Jovanović, zaposlila se preko Fonda za zapošljavanje Roma u Bijeljini, 2019. godine, u Udruženju za razvoj i edukaciju mladih „Siguran korak“ čija je i osnivačica. Govori i da je Romima oduvijek bilo teško pronaći posao jer prema njima vladaju velike predrasude, a u to se i sama uvjerila. Zbog toga je zaposlenje, koje je dobila preko fonda, za nju bilo od velikog značaja. Tvrdi da se mnogi poslodavci ustručavaju da zaposle Rome jer se boje da će oni nešto ukrasti, da nisu odgovorni, da neće dolaziti na posao ili da će kupci otići iz prodavnice ukoliko vide da Romi rade.

„Ja se evo sjećam da sam ja tražila posao i gdje god da sam dolazila, naglašavala sam da sam Romkinja. Nekako, bar kod nas u Bijeljini poslodavci gledaju da li govorim dobro srpski, jesam li tamna ili ne. Ja nisam tamna pa kada im kažem da sam Romkinja nije im dobro. Razumijem u potpunosti kako se osjećaju ti ljudi koji su nepismeni, a koju su tamniji jer svi misle da ako si tamniji da si Rom i da ne pripadaš tu“, govori ona.

Ističe da njoj nisu bili potrebni kursevi i obuke, jer je prije zaposlenja radila u nevladinom sektoru, ali da bi to moglo biti značajno za druge Rome, koji nemaju radnog iskustva. I oni u Udrženju se trude da svojim članovima obezbijede bilo kakvu vrstu edukacije, kako bi stekli znanja koja bi im mogla biti korisna.

Dok je bila zaposlena u Udruženju preko programa, imala je i ugovor o radu, ali tvrdi da je nakon isteka 12 mjeseci, koliko podrška Ministarstva traje, mnogo teže pronaći sredstva za njen ugovor.

Begzada govori da su ovi fondovi za zapošljavanje, Romima veoma značajni jer je to, nažalost, najčešće jedina prilika da pronađu posao.

„Oni skupljaju sekundarne sirovine i bave se drugim stvarima, ali nikada nisu bili zaposleni. Prvenstveno za njih to mnogo znači, jer dobiju radni staž iako je to godinu dana. Zatim, njihov život se odmah promijeni na bolje, zato što pored plate oni mogu da ostvare i dječiji dodatak koji iznosi preko 200 KM. Oni su korisnici socijalne zaštite i odmah im se i finansijska situacija promijeni i mogu da priušte sebi mnogo više nego što su prije mogli“, govori ona.

Kratkoročno rješenje sa velikim ograničenjima i problemima

Programi zapošljavanja Roma uključuju dvije komponente. Naime, kompanije koje žele da zaposle radnike mogu da se prijave na poziv i da dobiju subvencije za zapošljavanje. Druga komponenta je samozapošljavanje, odnosno dodjeljivanje finansijskih sredstava kako bi Romi pokrenuli vlastiti biznis. Tako je na primjer, Zavod za zapošljavanje RS realizovao osam programa, dok je realizacija devetog i desetog u toku. Do sada je utrošeno ukupno 1.742.500 KM.

Pozivi su se do sada objavljivali svake godine, a zaposlenje i finansiranje je trajalo godinu dana. Ipak, svake godine ostane određeni iznos sredstava koja se ne utroše. Na primjer, na početku 2018. godine, ukupna neutrošena sredstva iz ovog fonda su iznosila 739.117,08 KM. U RS je od prethodnih programa ostalo ukupno 230.597,3 KM neutrošenih sredstava, koja su preusmjerena na potrošnju za zapošljavanje lica na osnovu ovog poziva u 2020. godini.

Jedan od preduslova za konkurisanje na ove pozive jeste i prijava nezaposlenosti u zavodu za zapošljavanje. Iz Federalnog zavoda za zapošljavanje ističu, da se na njihovim evidencijama nezaposlenih nalazi oko tri hiljade Roma. U RS je prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS, registrovano ukupno 182 nezaposlenih Roma.

Ipak, Sanela Bešić iz Romskog informativnog centra „Kali Sara“ ističe, da je broj osoba mnogo veći, ali da se nisu izjasnili kao Romi.

„Prema trenutnim podacima na Zavodima za zapošljavanje u BiH se oko 3500 osoba deklarisalo da su romske nacionalnosti. S obzirom da u BiH trenutno živi oko 40 hiljada Roma, jasno je da ovaj broj ne odražava realnu situaciju osoba koje traže posao“, ističe ona.

Da bi učestvovali u programu, osim što moraju biti prijavljeni u zavodu za zapošljavanje, zainteresovani se moraju izjašnjavati kao Romi. S obzirom na to, da mnogi Romi to ne čine, na ovaj način im je onemogućeno učešće pa samim tim  i zaposlenje.

Iz Federalnog zavoda za zapošljavanje ističu i da, pored ovoga, neinformisanost krajnjih korisnika predstavlja jedan od razloga zbog kojih se planirana sredstva za zapošljavanje Roma ne iskoriste u potpunosti.

„Primjetili smo da učešće zavisi, u velikoj mjeri, od agilnosti romskih udruženja u pojedinim kantonima. Tako da najveći broj korisnika dolazi iz Zeničko-dobojskog i Unsko-sanskog kantona upravo zahvaljujući zainteresovanosti i agilnosti tamošnjih romskih udruženja, koja su osobe romske pripadnosti animirali za učešće u programu i objasnili im pojedine aspekte programa“, ističu.

I u Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske imaju slična zapažanja, te dodaju da su mnogi Romi neaktivni na tržištu rada, odnosno da nisu prijavljeni i da ne traže aktivno posao. Njihova kvalifikaciona struktura je niska i nepovoljna, jer u evidencijama prijavljenih 76 procenata čine niskokvalifikovani radnici, a 111 lica je do 45 godina starosti.

„Stanje romske populacije na tržištu rada karakteriše dugoročna nezaposlenost. Ponuda radnih mjesta, na koja bi ova lica mogla konkurisati, ograničena je zbog nepovoljne kvalifikacione strukture i prisutnih predrasuda kada je u pitanju zapošljavanje ovih lica. Nespremnost i nedovoljna znanja i vještine potrebne za vođenje samostalnog  posla ovih lica,  još uvijek slab interes poslodavaca za zapošljavanjem lica  romske nacionalnosti, kao i korištenje mogućnosti samozapošljavanja“, govore za eTrafiku.

Udruženje „Kali Sara“ još od 2009. godine prati realizaciju ovih programa, te tvrde, da čak i kada se pojedinac izjasni kao Rom i stvori uslove za apliciranje na program, mnogi poslodavci imaju predrasude o Romima i ne žele da ih zaposle.

Problem je i niska kvalifikaciona struktura radnika koja zahtjeva dodatne obuke koje nisu predviđene ovim programima. Zbog ovoga, veliki broj biznisa pokrenutih od strane Roma kroz ove programe propadne odmah nakon završetka perioda finansiranja.

„Sami Romi koji apliciraju na program samozapošljavanja imaju velike poteškoće jer nisu obučeni da vode obrt/biznis. Iz ovoga proizilazi potreba za dodatnim mentorstvom i edukacijama za vođenje bizinisa, što trenutno nije slučaj. I na kraju treba spomeniti i veliki broj osoba koje su niske kvalifikacione strukture. I za njih je potrebna edukacija ili dokvalifikacija, ali i potreba kreiranja specifičnog programa za osobe sa niskom kvalifikacionom strukturom“, govori Bešićeva.

Ističe i da bi programi za zapošljavanje trebalo da budu povezani sa aktivnostima u oblasti obrazovanja i sa potrebama tržišta rada.  U ove programe bi trebalo da se uključi i neformalni sektor, jer analize pokazuju i da se sve veći broj radno sposobnih Roma upravo tamo zapošljava.

Zapošljavanje je veoma bitno za Rome jer oni uglavnom žive u siromaštvu. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, od 2009. do 2017. godine je zaposleno 800 Roma i Romkinja. Ipak to nije dovoljno, pogotovo kada je riječ o visokoobrazovanim osobama.

„BiH je sigurno zadnja zemlja u regiji koja zapošljava visokoobrazovane Rome. Trenutno u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice radi samo jedna osoba romske nacionalnosti i u Vladi Brčko distrikta također jedna osoba. U isto vrijeme u Makedoniji i Srbiji skoro da nema institucije u kojima nema zaposlenih Roma“, objašnjava Sanela Bešić.

Šta kažu poslodavci?

Udruženje za razvoj i edukaciju mladih „Siguran korak“, preko fondova zapošljava Rome od 2019. godine i do sada su kod njih zaposlena četiri radnika. Ipak ograničenjem smatraju činjenicu, da osoba koja je bila zaposlena na ovaj način, u programu može učestvovati ponovo tek nakon pet godina. Ovo im predstavlja problem jer su ograničeni sa izborom radnika.

„Kada smo potpisali ugovor nismo mogli da pronađemo radnika i baš nam je bilo nezgodno. Prema našim informacijama, u Bijeljini imamo ukupno 10 osoba koje su završile osnovnu školu, a imamo preko 170 porodica. Strašna je to slika, nemate koga zaposliti. Treba nam neko da ide na teren i popunjava upitnike a kako će ih popuniti ako nije pismen. Mi smo prošle godine zaposlili ženu koja je nepismena, ali smo je zaposlili da nam čisti kako bi bar to iskoristili“, tvrdi Begzada.

Prema podacima koje ima Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, 25,9 odsto Roma je ostalo zaposleno i nakon završetka procesa subvencionisanja kroz program. Svi poslodavci su kao osnovni motiv za zapošljavanje naveli visinu iznosa dobijenih sredstava, ali je i oko 66 odsto njih izjavilo, da su im radnici zaista i bili potrebni. Oko 93 odsto poslodavaca je izjavilo da su zadovoljni  zaposlenim radnicima, te da bi ih ponovo zaposlili.

Jedna od kompanija koja je zaposlila radnike preko ovog programa jeste i trgovački lanac Bingo iz Tuzle. Oni ističu da su u Federaciji BiH zaposlili oko 80 radnika i da ih je većina angažovana na radnim mjestima prodavača, skladištara, radnika na održavanju, administratora i radnika na farmi.

„Zapošljavanje je uglavnom išlo preko kantonalnog i federalnog biroa. Što se tiče realizacije ovog programa sa tim smo zadovoljni, nemamo nikakvih zamjerki na raspisivanje programa, prijem radnika, isplatu sredstava. Sa tim nemamo problema. Možda da se ubaci neki dodatni program u zavisnosti od potrebe, u zavisnosti od posla. Jer nama u jednom mjesecu možda treba radnika a onda u sljedeća dva neće biti potrebe i tako. Samim tim, ne bi bilo loše da budu češći programi“, ističu iz kadrovske službe kompanije Bingo.

S obzirom da su zadovoljni programom, rado bi ponovo aplicirali. Ističu i da zapošljavaju radnike sa iskustvom i bez iskustva, pa posebne obuke na poslu nisu potrebne.

„Za radna mjesta za koja mi zapošljavamo nije neophodno neko iskustvo. Uglavnom se sve realizovalo preko udruženja Roma, dostave nam spisak, pozovemo ih više, u zavisnosti od broja ljudi koje smo prošli po programu, obavi se razgovor, primaju se osobe koje najbolje odgovaraju tom radnom mjestu. Tako da, što se nas tiče, mi nemamo potrebu za nekim obukama“, ističu za kraj našeg razgovora.

Napiši komentar