Zbog pogrešnog savjetovanja agencije Experience Work&Travel, studentica iz Banjaluke je umjesto ukrcavanja na let za Njemačku ostala na aerodromu u Tuzli, jer joj carinici nisu dozvolili ukrcavanje. Po riječima carinika, njena radna dozvola nije bila dovoljna za prelazak granice i ulazak u Saveznu Republiku Njemačku. Da stvari budu još gore, nije uspjela ni da dobije nazad više od 1.000 KM troškova za put i program koji je platila agenciji. 

Piše: Nataša Tomić, foto: Pexels

Naime, naša sagovornica ističe da se prijavila na program rada u Njemačkoj krajem 2019. godine, te da je trebala da plati 400 eura za program i 150 KM za prijavu agenciji. Plaćanje je trebalo da se izvrši u dvije rate. Redakcija eTrafike posjeduje cjelokupnu dokumentaciju koju je ova studentkinja dobila za potrebe programa, uključujući ugovor sa agencijom i njihovu cjelokupnu prepisku.

„S obzirom na da sam 15 dana bila na putu, htjela da sve završim prije, da me ne zovu u toku puta jer ću biti u romingu. Prvi dokument koji su oni meni poslali bio je predugovor o putovanju. Ja na to nisam ništa odgovorila, da bi se oni meni javili 30. januara i rekli da kasnim sa uplatom. Ja sam rekla da me ne zanima, da sam još u Italiji. Mogla sam nekoga zamoliti, ali ne sviđa mi se taj pristup. Oni su rekli da nije problem za tih 400 evra, da ću platiti do polaska. Svaka normalna osoba bi razmišljala tako, da će platiti prije nego što krene. Što bih im plaćala pet mjeseci unaprijed“, pita naša sagovornica.

Njene nevolje sa ovim programom su tek tada počele jer je ubrzo proglašena pandemija virusa korona. Naime, nakon što se vratila iz inostranstva u Bosnu i Hercegovinu platila je prvu ratu programa, a  rok za plaćanje druge je bio april – mjesec u kome je cijeli svijet stao.

„Ja sam pitala da li postoji mogućnost da sačekamo da prođe cijela ova situacija, da se vidi šta će biti. Rekla sam da ću uplatiti kada se u državi ukine vanredno stanje ako odlučim da idem, pošto ne znam šta ću u toj situaciji. Njihova savjetnica je rekla da nema problema i u međuvremenu je poslala tonu nekih mejlova kako je sve OK, kako ostaju mjere na snazi, da nije nikakav problem, da će se program realizovati. Ja sam nju 27. marta pitala da li mogu doći kod nje lično da porazgovaramo jer sam tražila prevoz i nisam ga našla. Niko od prevoznika ne vozi a ja ipak trebam doći na sam sjever Njemačke, do okoline Rostoka. Pored toga moram proći kroz Hrvatsku i Austriju a imam bh. pasoš. Ona je rekla da će se raspitati za prevoz, da se čula sa poslodavcem i da ponuda stoji, da nema nikakvih problema. Da je on čak rekao da mi možemo proći jer naša radna dozvola prolazi bez problema na granici“, govori ona.

U momentu njenog polaska u Njemačku jedina opcija za put je bilo letenje avionom sa aerodroma u Tuzli. Ističe i da joj u agenciji niko nije savjetovao da je bolje da putuje drumskim saobraćajem.

„S obzirom da tada nije bilo nikakve mogućnosti za prevoz van BiH, jer je to bio kraj maja, ja sam 26. maja kupila kartu. Kad sam saznala da aerodrom u Tuzli počinje sa radom 1. juna, pitala sam u agenciji da li da idem avionom, oni su rekli da mi je to još bolje. Više puta sam pitala imaju li oni neku agenciju, a oni su samo predlagali Kantić turs koji tada nije imao liniju za Njemačku. Oni su počeli sa radom tek 15. juna“, govori sagovornica.

Foto: Ilustracija

Prije samog putovanja provjeravala je sve detalje sa agencijom. Ona ističe i da su je iz agencije uvjeravali da je njena radna dozvola dovoljna za prelazak granice. Nekoliko dana prije putovanja, konsultantkinja iz agencije je sagovornici uručila papir na kome je napisala da joj je od dokumenata potreban devizni račun, uvjerenje o nekažnjavanju, pasoš, dozvola za rad, ugovor od poslodavca i osiguranje. Međutim, ipak nije bilo tako.

„Otvore oni checking za moj let, stanem ja u red. Prvo sam se zadržala sa momkom koji vaga kofere i već tada su neki ljudi ispred mene pravili buku. Pitala sam šta se desilo a on je rekao da su ih vratili zato što nemaju apsolutno nikakvu potvrdu niti vizu u pasošu i da ne mogu ući u državu. Ja sam rekla da nemam ni ja vizu u pasošu već radnu dozvolu. Kada sam došla kod kontrolorke na red, kažem da imam papir od agencije, da idem na program Work and Travel i dam joj papir. Kaže ona da  sačekam da se konsultuje sa koleginicom jer misli da neću moći ući. Pozvala me je do kolege carinika koji je takođe rekao da ne mogu ući u državu“, govori ona.

Kako kaže, nakon toga su joj rekli da u „Njemačku sa bh. pasošem mogu ući samo građani koji imaju radnu ili studentsku vizu unutar pasoša ili koji imaju neki dokumenat da im je prijavljeno boravište na području Savezne Republike Njemačke“.

Naša sagvornica ističe i da je u prvom razgovoru konsultantkinja iz agencije  bila začuđena jer su je vratili sa granice, s obzirom na to da su neki studenti prije nje otišli u Njemačku. Takođe su joj obećali i da će preuzeti dio odgovornosti jer je to i njihova greška.

„Rekla je da se ne brinem za kartu, da će oni pokriti troškove. Onda sam sutradan skontala da je najpametnije da odustanem, da mi vrate novac. Nisam dobila nikakvu uslugu, samo ove papire i potvrde koji ništa ne znače. Ja nisam iskoristila to putovanje, očekivala sam da ću otići da radim u Njemačku i zaradim novac. Ona mi je rekla da je direktor na putu i da će mi se za 10 dana javiti”, govori ona.

Međutim, direktor joj se nije javio pa ih je ponovo kontaktirala. Tada je dobila potpuno drugačiji odgovor.

“Rekli su da im je stvarno jako žao što se to desilo, ali da oni ne regulišu posljedice pandemije, ne kontrolišu granične prelaze. Rekli su da sam ja mogla biti vraćena sa graničnog prelaza iz nekog drugog razloga koji oni ne mogu da kontrolišu, tako da mi novac ne vraćaju. Rekli su i da su svoju uslugu uradili samim tim procesom savjetovanja i da kada su mi predali radnu dozvolu ja sam za njih postala gotov kandidat. Jedino što su mi mogli izaći u susret je da mogu pokriti troškove nove karte za Njemačku, s tim da su mi savetovali da uđem kopnenim putem jer smatraju da su carinske kontrole na aerodromima dosta striktnije“, ističe naša sagovornica.

Podsjeća i da je pred sami polazak nekoliko puta radnicu agencije pitala da li njena radna dozvola važi i da li će moći preći granicu, na šta je svaki put dobila potvrdan odgovor.

„Stvarno je suludo da te neko pošalje na granični prelaz a da nije kontaktirao ni ambasadu da li ta naša dozvola podliježe prelasku granice ili ne. Meni je to krajnje neprofesionalno“, govori ona.

Ističe i da su njeni troškovi su iznosili više od 1.000 KM, odnosno 150 maraka za prijavu i za program 400 eura. Pored toga kupila je avionsku kartu koja je koštala 149 maraka. Pripreme za put i dodatne troškove nije ni računala. Na kraju je agencija obećala da će joj refundirati troškove stare karte ukoliko kupi novu kartu – ovaj put autobusku kako bi ipak otišla na rad u Njemačku.

„Međutim nakon tri dana su javili da je poslodavac otkazao sve i da nema ništa od toga. Poslije toga se nisu javljali nekih 15 dana, da bi onda konačno dali rješenje: da se program prebacuje na sljedeću godinu, da se refundiraju sredstva, od čega oni zadržavaju prijavu 150 KM plus 220 evra od cjelokupnog iznosa. Ja nisam prihvatila ovu ponudu s obzirom da je moj program koštao 400 evra plus 150 KM i pored toga ove dvije karte. U suštini, kada ja na kraju izračunam oni zadržavaju 65% od cjelokupnog iznosa i ja sam rekla da to ne dolazi u obzir“, kaže ona.

Nakon toga se žalila i Zavodu za zaštitu potrošača koji su im zakazali sastanak u Ministarstvu trgovine i turizma Republike Srpske u nadi da će se ovaj problem riješiti.

„Međutim, nakon provjere u registru, ispostavilo se da ta agencija nije registrovana kao turistička agencija tako da od njih nismo dobili nikakvu pomoć. Ja sam opet bila u agenciji i problem je u tome što su iz Njemačke zvali Ministarstvo iz BiH da pitaju kad studenti imaju ferijalni rad, s obzirom na to da je ovo program za ferijalni rad i samo raspustom može da se radi, a ne bilo kada kada smo mi slobodni, kako ovi u agenciji navode“, ogorčeno govori naša sagovornica.

Pogrešno savjetovanje agencije razlog vraćanja sa carine

Vlasnik jedne od banjalučkih agencija koje rade slične poslove, ističe da je u ovom slučaju agencija pogriješila jer studentici nije savjetovala da ide kopnenim putem. Tvrdi i da su svi njihovi studenti koji su otišli da preko ljeta rade u Njemačku, otputovali autobusom ili kombijem te da su u agenciji bili izričiti da se putuje na takav način.

„Ta priča oko avio prevoza je bila takva da je svaka agencija iskustveno trebala da pretpostavi da će se vrlo vjerovatno desiti problem ako neko od studenata bude išao avio prevozom. Naprosto, imali smo priču oko pandemije, zatvarale su se granice, države. Logično je bilo za očekivati da, ako se desi problem, da će se naravno desiti nekome ko nije rezident, ko nema boravišnu dozvolu, nema radnu vizu“, tvrdi on.

Problem je bio i u činjenici da ni carinici nisu dobili jasne instrukcije pa su i mnoge stvari ostavljene na slobodnu procjenu. Očigledno je, ističe on, da u ovom slučaju, carinici nisu imali osjećaja za djevojku jer je ona imala radnu dozvolu.

„Zato smo mi studentima više iskustveno savjetovali da ne idu avionskim prevozom jer je tada još uvijek trajala pandemija i bilo je logično očekivati da ih neće pustiti. Kopnenim putem je potpuno drugačije. Da se desi situacija kao što se sad desila, prvo se zatvori aerodrom i najteže se putuje“, ističe on.

Portal eTrafika.net je kontaktirao i agenciju Experience Work&Travel kako bi čuo i njihovu stranu priče. Međutim, iz agencije nisu htjeli da komentarišu pravdajući se zaštitom tajnosti ugovora i svojih korisnika. Od nas su zahtijevali ime i prezime osobe sa kojom smo razgovarali kako bi mogli da komentarišu.

Dopuna:

Nakon objave teksta, sagovornica je redakciji portala saopštila da je pristala da iduće godine ode na Work&Travel program u Njemačku. Naime, prihvatila je ponudu agencije Experience za rad u Minhenu. Ističe i da su joj iz agencije rekli da će povrat razlike u novcu izvršiti u januaru 2021. godine. Datumi polaska još uvijek nisu poznati, a za sve ovo još uvijek, osim dogovora putem mejla, koji je takođe u posjedu eTrafike, ne posjeduje nikakav dokument. Podsjećamo, naša sagovornica još od juna mjeseca pokušava riješiti ovaj problem.

Povezani testovi:

Agencija Experience optužuje eTrafiku za neistinito izvještavanje

1 Komentar

  1. Postovana,

    Ja sam tri puta preko te iste agencije putovala, za vrijeme virusa tacnije, dva dan pred zatvaranje garnica dobila Sam vizu za strucnu praksu u Njemackoj. Ja, koja Imam vizu, nisam se usudila da idem u tom periodu, zvala sam granicnu policiju, kontaktirala posrednika za poslove u Njemackoj, isto tako agenciju. Iz agencije sam dobijala tacne informacije. Sta ustvari znaci tacne informacije? Situacija se mjenjala svako malo, u sustini nista se nije znalo. Tako da si ti mogla i sama da provjeris, priie bilo kakvog polaska na put. Zao mi je sto ti se to desilo, zaista. Ali si krenula u najgorem mogucem trenutku, bez provjere informacije. Ta ista djevojka koja radi u agenciji je maksimalno korektna, ja sam imala xy problema, ali je uvijek bila zu uz mene. I hvala joj na svemu. Ovo shvati kao jednu veliku lekciju. I zelim ti puno sreece drugi put

Napiši komentar