Desetak odraslih osoba iz Avganistana i isto toliko male djece, među kojima se nalaze i bebe, već treći dan provode na parkingu kampa Miral u Velikoj Kladuši. Kako sami kažu, ovdje su zaglavljeni jer su deportovani iz Hrvatske, a onemogućen im je odlazak u porodične kampove u Bihać.

Piše: Vanja Stokić

Fazila je mlada žena iz Avganistana, koja već godinu dana putuje sa svojim mužem i pokušava doći do zemalja Evropske unije. Ima 23 godine i upoznali smo je na parkingu kampa Miral u Velikoj Kladuši.

“Želimo u kamp u Bihaću, ali nam govore da nas ne mogu odvesti tamo. Zaglavljeni smo na ovom parkingu. Pokušali smo preći granicu, ali su nas uhvatili u Hrvatskoj i deportovali nazad. Sve su nam uzeli: novac, hranu, odjeću i telefone. Sa porodicom se nisam čula oko dva mjeseca, oni čak ne znaju jesam li živa”, govori nam Fazila.

Dok razgovaramo, jedna od žena odvodi troje male djece preko ulice i sa njima ulazi u kanal. Nakon nekoliko minuta se vraćaju na parking. Fazila nam objašnjava da im je taj kanal zapravo toalet, jer drugog nemaju.

“Pogledajte, okolo je gomila muškaraca, a mi nemamo gdje… Sedam dana se nismo okupali. Ovdje je sve prljavo, nemamo vode niti privatnosti. Žene nose djecu do obližnje rijeke i tamo ih kupaju, bez šampona i sapuna”, govori ova mlada žena.

Kako kaže, prije koliko dana im lokalni stanovnici nisu dozvolili da kupe namirnice u marketu, kao ni da uđu u autobus kako bi došli do Bihaća. U kamp Miral ne mogu jer su u njemu smješteni samo muškarci.

U razgovor se uključuje i mladić Eksom (17) iz Avganistana. Govori nam da su se posljednjih dana na ovom mjestu dešavale jako loše stvari, da su stanovnici Velike Kladuše presretali autobuse sa ljudima u pokretu i nisu im dali da nastave svoje putovanje.

“IOM nam nije organizovao prevoz u porodične kampove, ovaj je samo za muškarce koji sami putuju. Ne mogu nas ovdje smjestiti, ali nas nisu ni transportovali u Bihać. Tu smo tri dana, daju nam hranu, ali spavamo na parkingu”, govori nam on.

On potvrđuje Fazilinu priču o ponašanju hrvatske policije i oduzimanju stvari.

“Hrvatska policija je zapalila sve naše stvari, a nas su deportovali. Smjestili su nas u jednu ruševnu kuću, a zatim nas noću vratili u BiH. Sedam dana smo proveli pješačeći u šumi. Samo su nam rekli: ‘Tamo je Bosna, idite tamo.’ Pokušaćemo ponovo. Ovdje ćemo se odmoriti pa probati ponovo. Na putu sam već pet godina”, kaže nam ovaj maloljetnik, dodajući da želi nastaviti školovanje koje je prekinuo prije pet godina, kada je napustio svoj dom u Avganistanu.

Napiši komentar