Mnogi privatni preduzetnici u BiH morali su na dva mjeseca zatvoriti svoje radnje zbog pandemije virusa korona. Nedavno su zbog popuštanja mjera opreza ponovo otvorili svoja vrata klijentima, ali zbog restrikcija koje su i dalje na snazi trpe velike gubitke i imaju otežan rad. Za potrebe ovog teksta obišli smo četiri frizerska i kozmetička salona da saznamo kako se snalaze u novonastaloj situaciji.

Piše: Melani Isović, foto: Melani Isović

Prema propisanim mjerama, na prostoru od 10 kvadrata može da boravi samo jedan klijent, što dovodi do ograničenog broja mušterija tokom dana, kao i neminovnog pada prometa. Tu su i pleksiglasi, dezinfekcione spužve na ulazu, dezinfekcija ruku, maske, distanca, duge liste čekanja, a u konačnici i gubljenje mušterija.

Frizeri u Banjaluci nam govore da za svoje mušterije moraju koristiti jednokratne peškire i mantile, koji se u jednom periodu nisu mogli ni nabaviti na tržištu. Stotinu jednokratnih peškira košta 30 KM, što ne zvuči kao velika cifra, ali ako uzmemo u obzir da su za jednog klijenta potrebna dva, nekada i tri takva peškira, kao i da dva mjeseca ove radnje nisu ostvarile nikakvu dobit, opterećenje je jednostavno preveliko.

U muškom frizerskom salonu „Farmency“ dočekale su nas vlasnica salona Gordana Ćerketa i frizerka Vesna Marinković. Govore nam da se teško snalaze u novoj situaciji i da je mnogo toga komplikovano.

„Klijent mora da ima masku kad uđe u prostoriju, mjerimo mu temperaturu, mora da dezinfikuje ruke, uzimamo od mušerije ime, prezime i broj telefona. Odmah potom mu peremo kosu, poslije toga ga šišamo i ponovo mu peremo kosu. Klijent se ne smije brijati britvom što nam je problem jer smo mi isključivo muški frizerski salon“, objašnjava Ćerketa.

Osim što za jedno šišanje peru kosu dva puta, dodatno opterećenje im je gubitak klijenata.

„Smetaju nam maske kad radimo, mušterije budu nervozne zbog čekanja, moramo praviti razmak između mušterija jer poslije svake muštarije moramo sve da dezinfikujemo. Gubimo klijente, oni nemaju strpljenja i odlaze“, navodi Ćerketa.

Vesna Marinković govori da bi voljela da se vrati vrijeme i način rada kao prije pandemije. Često se dešava da zbog gužve koja se stvara mora odbiti klijenta ako nije naručen.

„Klijenti su nezadovoljni samim naručivanjem i što moraju da imaju svu opremu da bi uopšte ošišali. Veliki je problem ako klijent dođe u salon, a nije naručen. Moramo ga vratiti, osim ako nema u tom momentu nikog u salonu“, govori Marinkovićeva.

Promjene su loše uticale na posao, morali su povisiti cijene što je povećalo nezadovoljstvo klijenata.

„Mušterije su revoltirane što moraju prije i poslije šisanja prati kosu. Zbog toga smo morali dići cijene, jer jednostavno više nema šišanja kose bez pranja kose, a neki ljudi nemaju sredstava“, objašnjava Marinkovićeva.

U salonu „Hairstyle Marjanović“ nam vlasnik Danijel Marjanović govori da se dobro snalaze, ali da je malo čudno i klijentima i radnicima.

„Nama frizerima te mjere baš ne odgovaraju, ali nisu nepodnošljive, negdje su nam našli tu zlatnu sredinu. Dosta nam je olakšalo što ne moramo nositi rukavice. Teško je raditi pod maskama, ali nema druge opcije, ne možemo drugačije“, objašnjava Marjanović.

Kada bi mogao, promijenio bi odluku o broju ljudi u salonima.

„Mi na 10 kvadrata mozemo imati jednog klijenta, a već su dozvoljena okupljanja do 50 ljudi.  Mislim da bi se već sad moglo vratiti na staro“, navodi on.

Kao i u salonu „Farmency“, i Marjanović govori da su veliki problemi duge liste čekanja i gubitak klijenata.

„Neke mušterije nemaju razumijevanja i duga je lista čekanja, jer slobodni termini su tek od 1-2. juna pa im je malo čudno čekati toliko dugo. Moram objašnjavati da ne možemo imati  veliki broj ljudi u salonu, da su naprosto prevelike gužve. Ograničeni smo brojem ljudi koje možemo primiti i samim tim imamo i pad prometa  i duže liste čekanja i više ljudi odustaje. Ne čeka im se toliko dugo i odlaze na neko drugo mjesto“, govori nam on.

Iako je situacija teška, Marjanović nije otpuštao radnike, niti to planira.

„Financijsko opterećenje je veliko, ali sa obzirom da smo mi salon koji je poslovao odlično prije samog COVIDA-19 nismo imali situacije da sam otpuštao radnike,  niti to planiram. Financijska situacije jeste sad malo teža, ali se nadam da ću se kroz mjesec-dva vratiti na staro“, za kraj razgovora govori Marjanović.

Dragana Đilas, kozmetičarka koja radi u sklopu salona Hairstyle Marijanović, govori  za portal eTrafika da joj novonastala situacija uopšte nije nova i da je radi specifičnosti posla neke mjere praktikovala i ranije.

„Klijenti su sami svjesni da trebaju da se malo drugačije ponašaju. Kada dođu zamolim ih da dobro operu ruke toplom vodom i sapunom, potom ih popršćem 70% alkoholom, sačekamo da se alkohol osuši, pa ponovim još jednom. Maske imamo svi, ja masku uvijek nosim zbog specifičnosti mog posla“, govori Đilasova.

Klijenti koji dolaze kod nje su stalni, jedina razlika što im ne može sad naručiti kafu da ugođaj bude potpun.

„Trudim se da dezinfikujem i mobilni telefon klijentice. Dok im radim nokte njihov telefon stoji na stolu, a opet ja ne znam gdje su bile prije nego što su došle kod mene. Torba mora biti obješena. U suštini, možda sam im zbog toga malo i naporna, često se tome nasmijemo“, navodi ona.

Jedino što bi promijenila su higijenski minimum i sanitarne knjižice.

„Svake četiri godine moramo raditi higijenski minimum, mislim da bi to trebalo da se ukine za kozmetičare. Ponavljamo uvijek iste stvari, svake četiri godine nam uzimaju novac i vrijeme. Imamo predavanje za kuhare, nema smisla da mi kozmetičari sjedimo tu dva dana. Svi u salonu moramo raditi sanitarnu jer nam je istekla. Mogli su da nam smanje cijene ili na primjer da imamo i dodatne preglede.  Mi privatno za 50 KM možemo izvaditi puno više nalaza. Ako već hoće da nam naplate sanitarnu knjižicu onda neka nam urade nešto konkretnije za taj novac“, objašnjava Đilasova.

Ispred salona „Princess“ zatekli smo nekoliko klijentica koje čekaju red na solarijum. Salon je kombinovan i čine ga frizerski dio, kozmetičarski dio i dio za sunčanje.

„Snalazimo se dobro u ovoj novoj situaciji, imamo sve mjere zaštite i koristimo sve mjere koje su nam naveli, brinemo o klijentima i čistoći salona. Klijenti slušaju instrukcije što im govorimo, dobiju maske i rukavice ako dođu bez njih“, govori radnica Jovana Brković.

Klijenticama zbog ljepote nije problem sačekati da dođu na red.

„Klijentice su upućene u cijelu situaciju, naručuju se za svoje tretmane, osim ako je u pitanju solarijum. Znaju da ne smije biti gužve u salonu, a Banjalučanke sve vole lijepo da izgledaju tako da im nije problem sačekati“ navodi radnica Aleksadra Marić.

Grad Banja Luka bi mogao dosta toga da uradi i da pomogne malim salonima u ovim kriznim vremenima.

„Svaki trošak u ovakvoj situaciji je opterećenje za male salone, mi se nadamo da ćemo to nadoknaditi u budućem periodu. Grad bi mogao svašta da uradi da pomogne malm salonima, od onih najsitinijih detalja kao sto je komunalna taksa na reklamu iznad vrata. Postavlja se pitanje da li je neophodno toliko često raditi sanitarni pregled ili ga treba raditi u nekom proširenom obimu“, govore nam u “Princess” salonu.

U „Šminkernici by Čeda“ dočekala nas je vlasnica salona Čedomira Ćurić, koja govori da ove mjere odgovaraju kozmetičarima. Ističe da su i prije pandemije dezinfikovale površine i pribor prije svakog klijenta.

„U novonastaloj situaciji se super snalazimo. Mjere koje su nam uveli to smo i prije koristili, samo je novina ovaj plestiglas, ali nam je toliko dobar da ćemo ga i ostaviti poslije COVIDA-19. Klijentice su disciplinovane, dolaze sa maskama, sve neophodne mjere prije ulaska u salon završimo, damo im zaštitu za noge. Tokom tretmana klijenti drže maske na licu ako su u mogućnosti, sve zavisi individualno od tretmana“, govori Ćurićeva.

Dosta žena se boji doći u salon ako kući imaju starije ili bolesne osobe, a mnogo njih je prestalo raditi nadogradnju noktiju.

„Promjene su uticale na naš posao samim tim što nismo radili više od dva mjeseca. Ljudi su se sad boje doći i većina ih je skinula nokte, prestali su raditi neke tretmane, broj klijenata se smanjio, ali nadam se da će sve vremenom sve vratiti u normalu. Razlika je što dijaspora ove godine neće doći u istom broju kao proteklih godina i to nam puno utiče na posao“, navodi Ćurićeva.

I ona navodi da bi bilo dobro da sanitarne knjižice vadi jednom godišnje, te da higijenski minimum nema veze sa kozmetičarima.

„Sanitarne knjižice moramo raditi dva puta godišnje jer traju po 6 mjeseci, mislim da za nas to nema potrebe. Bilo bi korektno da nam daju jednom godišnje da ih vadimo. Sasvim su u redu vakcine za hepatitis B koje su dali za kozmetičare koji rade permanent i trajnu šminku. Ali što se tiče sanitarnih knjižica i higijenskog minimuma, mi na tim predavanjima nemamo šta čuti  u vezi naše struke, mislim da bi nam to trebali ukinuti“, objašnjava ona.

Za kraj razgovora Ćurićeva se našalila za podsticaj od Grada i navodi dok sama ne zaradi od nikog ništa ne očekuje.

„Ako bi grad dao 100.000 KM podsticaja znam ja kud bih išla. (smijeh) Što se tiče podsticaja, nikad nisam ništa dobila dok sama sebi nisam zaradila. Jednom sam podnijela zahtjev, ali mi nikad nista nisu odobrili, tako da ne vjerujem u neki podsticaj od grada“, za kraj je naglasila Ćurićeva.

Napiši komentar