fbpx

Živoslav Stević (71) i njegova kćerka Milena Stević (30) iz Požarevca krenuli su juče biciklima na pravu turneju od Sevilje u Španiji, pa do Atine u Grčkoj. Preći će 6.500 kilometara i prikupljati donacije za životinje koje su ugrožene poplavama u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Ovi humani ljudi žive u Švajcarskoj, a biciklizam je odavno njihova strast. Pošto se trenutno nalaze na putu, do njih nismo uspjeli doći, ali nam je Živoslavova kćerka, a Milenina sestra Jelena Martinelli rekla da su i ranije išli na slična putovanja, ali im je ova ruta najduža do sada.

„Već su bili planirali da idu na taj put, a onda su se desile poplave, pa se moja sestra sjetila da kombinuje njihov put sa prikupljanjem novca za ugrožene životinje. Ideja je da ljudi kupuju kilometre, a oni ih odvezu u njihovo ime. Kupuju ih na taj način što doniraju novac za tri organizacije, direktno na račune tih organizacija“, kaže Jelena u razgovoru za eTrafiku.

Zamisao je da jedan kilometar košta 1 evro, ali cijena može varirati, jer kako kaže Jelena, bitno je da se donira.

„Javljaju se i prvi sponzori, juče je jedan kupio rutu od 59 km. Još uvijek je to slabo, nadali smo se većem odazivu u smislu donacija. Mnogo ljudu lajka stranicu, što je odlično, ali bi bilo mnogo korisnije da se direktno uključe u akciju“, govori nam Jelena, koja je redovno u kontaktu sa njima, kako bi znala da su dobro i kako bi ljude koji prate akciju putem Facebook stranice obavještavala o dešavanjima.

Donacije se uplaćuju na račune udruženja Šaptač psima iz Srbije i Animal Welfare Advocates iz BiH.

Stanje na terenu u BiH tokom poplava

Svjetlana Trifunović iz Udruženja za udomljavanje životinja Kotor Varoš rekla nam je da su oni tokom vodene stihije po gradu spasavali napuštene pse, ali i one koje su vlasnici ostavili bježeći od poplave. Često su nailazili na životinje na kratkom lancu koje ne mogu pobjeći od nevolje koja dolazi.

„Već prvi dan smo imali 10 pasa, da bi na kraju taj broj iznosio 22. Vrbanja je izbacila i mladunče lisice, staro pet mjeseci, pa smo prihvatili i njega. Držali smo ga na sigurnom sve dok se voda nije povukla pa smo ga pustili u šumu“, kaže ova djevojka.

poplave_zivotinje_uzas9

poplave_zivotinje_uzas6

Svi psi koji su smješteni na sigurno su vakcinisani i očišćeni od parazita, zbog čega još uvijek duguju novac veterinaru. Većina pasa se još uvijek nalazi kod njih i traži udomitelje.

„Hranu smo uspjeli sakupiti dok su trajale poplave, jer su ljudi tada bili raspoloženi da pomognu. Trenutno imamo oko 150 kg granula, ali je problem to što su kod nas uglavnom štenci koji ne mogu jesti te granule jer su tvrde, pa svaki dan moramo kupovati konzerve ili mlijeko“, priča nam Svjetlana.

Veće pse su smiještali na okolna brda gdje su im pravili skloništa, jer nisu imali dovoljno mjesta i za njih. Prvu noć dobili su dojavu o kujici sa štencima koji plutaju po vodi.

„Kada smo došli, kujica je samo jaukala i trčala za nama. Samo jedno kuče nije preživjelo, ostalo je njih pet. Kada smo došli po njih imali su 15 dana, znači tek progledali…“, govori ona za eTrafiku.

poplave_zivotinje_uzas5

Nakon zbrinjavanja pasa lutalica, hodali su gradom u potrazi za vlasničkim psima koje su ljudi ostavljali vezane, dok su se oni evakuisali. Prizore koje su zatekli teško će zaboraviti.

„Tu smo se nagledali strave i užasa… Mnogi od njih su bili zapušteni i prije poplava, a ljudi su ih samo ostavljali na lancu od jedan metar, u blatu, bez skloništa, a o čistoj vodi i hrani da i ne govorimo. Njima smo uspjeli obezbijediti sklonište i ostaviti hrane i vode“, kaže Svjetlana.

O tome kakve je stanje bilo na terenu najbolje svjedoče ove fotografije koje smo tokom poplava dobili od naših čitalaca:

poplave_zivotinje_uzas

poplave_zivotinje_uzas3

Prvo spasili životinje, pa onda sebe

A. S. Iz Banjaluke tokom poplava izgubila je sve što je imala. Kada je voda počela prodirati u kuću, sa svojim mužem uspjela je spasiti samo malo garderobe i devet životinja. Zamolila je da joj ne navodimo puno ime i prezime, jer prema Zakonu u kući smije držati samo dva psa, a ne šest koliko ih je trenutno kod nje. Tri psa i tri mačke su njene, dok su tri preostala psa sklonjena sa ulice, a ona ih čuva do udomljavanja.

„Do posljednjeg momenta nisam vjerovala da će voda ući u kuću. Kada je prešla terasu, shvatili smo da moramo požuriti. Bilo je šest sati ujutro i moj muž je otišao do komšije kako bi presjekao ogradu, da možemo pobjeći kod njih na sprat. Voda je brzo nadolazila, bila mu je do struka. Prvo smo prebacivali životinje, tri mačke i šest pasa. Ja sam za to vrijeme po kući uzimala ono što sam mogla ponijeti, to su jedna torbica stvari i jedna mala kesa hrane“, govori nam ona.

Prvo su spasene tri mačke, zatim psi. Na red je došla jako mala količina stvari koju su uspjeli uzeti, te hrana za pse. Posljednji su prešli oni.

„Zamislite pse i mačke kako sjede na prozoru, drhte i gledaju gdje smo mi. Niko od njih se nije bunio, znali su tačno šta se dešava, osjetili smo poplavu kao i mi. Čim se voda povukla jednu sobu smo spremili za njih i prebacili ih nazad, a mi smo morali još ostati kod komšije“, kaže ona, te dodaje da su joj oko hrane za pse pomogli udruženje za udomljavanje životinja iz Kotor Varoši i Pet centar.

Blizu njene kuće jedan pas se udavio jer ga je komšija ostavio vezanog u boksu, ali ima i onih koji su takođe u pola noći spasavali životinje.

„Jedan komšija živi odmah pored Vrbasa i prvi je poplavio, dan prije nas. Izvukao je dvije koze i jare, sina je u pola noći poslao po njih. Isto tako je spasio dva psa, pijetla i dvije kokoške. Samo su mu se zečevi podavili jer nije stigao da ih iznese iz kaveza, voda je naglo naišla“, navodi naša sagovornica.

Pomoć prihvatilištima i građanima

Pet centar iz Banjaluke tokom poplava obilazio je prihvatilišta za napuštene pse, ali i poplavljena domaćinstva i dijelio im hranu za životinje. Lično su obišli nekoliko naselja u Banjaluci i Čelincu, a donacije su slali za Doboj, Šamac i Bijeljinu, rekla nam je Mirna Vujanović iz Pet centra.

„U Doboj smo preko poznanika slali pomoć direktno u privatni azil, čovjek je skupljao po gradu pse i imao više od 100 pasa koji nisu imali šta jesti. Uvijek smo provjeravali da li je stiglo na pravu adresu. Lično smo nosili u Čelinac, Česmu, Budžak… U Doboj, Šamac i Bijeljinu smo slali u nekoliko navrata. Nismo obilazili samo prihvatilišta za napuštene pse, već i ljude po poplavljenim naseljima, pitali imaju li životinja i treba li im pomoći. Tako smo bili najsigurniji da će pomoć otići gdje treba“, priča Mirna za eTrafiku.

Hranu su prikupljali od građana koji su se odazvali u velikom broju. U njihovu radnju svaki dan su stizale donacije, a mušterije su uz hranu za svoje pse izdvajali i pomoć za ugrožene.

Međutim, iako se voda povukla, problemi su ostali. Životinje je i dalje potrebno hraniti, kao i pronaći dom onima kojima je to potrebno, jer puštanje na ulicu nije ni opcija. Tokom vodene stihije svi su se solidarisali i pomagali čak i van svojih mogućnosti. Zašto smo stali sa prvom pojavom sunca?

eTrafika.net – Vanja Stokić

Napiši komentar