Značaj nekoliko kapljica krvi znaju svi kojima je u ključnim životnim trenucima zatrebala. Jedna od tek nešto više od dva posto ljudi u Federaciji BiH koji dobrovoljno daruju krv svake godine je Lana Haljković. Njena krv je spasila nečiji život.

Piše: Ines Sandžaktarević, naslovna fotografija: Pixabay

„Korisno, moćno, lijepo, to su osjećaji nakon darivanja krvi. Nekome može spasiti život u kriznom trenutku, a vama će oduzeti tek nekoliko minuta“, opisuje Haljković svoje dugogodišnje iskustvo.

Broj davalaca krvi u Bosni i Hercegovini je neuporedivo manji u odnosu na evropske zemlje, pa je tim značajniji svaki pojedinac koji se odluči na ovaj korak.

Da bi čitav proces tekao bez problema i bio učinkovit, brine se Federalni Zavod za transfuzijsku medicinu. Posljednjih šest godina ustanova kupuje softver koji objedinjuje podatke o davaocima krvi u jedinstvenu bazu, što posebno olakšava darivanje krvi na terenu.

Foto konkurs Goran Terzić

Direktorica Zavoda Jasminka Kurilić kaže da od njega najveću korist imaju pacijenti.

„Svi procesi su ubrzani, pojednostavljeni i sigurni, medicinski uređaji su uvezani i informatizirani za analizu krvi i krvnih pripravaka“, pojašnjava Kurilić.

Ovaj softver koriste četiri centra koja su dio Zavoda. Njegova nabavka i održavanje košta sam Zavod oko 58.000 KM bez PDV-a na godišnjoj bazi.

Kurilić je 2014. godine imenovana za direktoricu Zavoda i od tada ova ustanova sarađuje sa mostarskom firmom „Wizard Health“. Zavod je u nekoliko navrata pokušavao bezuspješno napraviti zadovoljavajuće rješenje, ali nisu uspjeli. Objavili su natječaj koji nije realizovan, te su uspostavili saradnju sa ovom firmom putem javnog tendera.

Ovaj kompjuterski program omogućava da svaki davalac krvi ima elektronski karton u kojem se bilježe njegove karakteristike, a to može blagovremeno spriječiti nuspojave pri davanju krvi ili odbiti nekvalitetnog davaoca. Uz to, iz „Wizard Healtha“ tvrde da je procenat greške u oblasti laboratorijske dijagnostike sveden na nulu.

“To praktično znači da smo pomogli da u prosječnoj bolnici svaki dan preko 10 ljudi ne dobiju pogrešne nalaze te time i pogrešno liječenje”, kaže produkt menadžer softvera Džemal Tipura.

Nakon prvog potpisanog ugovora prije šest godina, „Wizard Health“ je sebi omogućio sve naredne poslove jer niko osim njih nije ni mogao raditi održavanje softvera zbog posebnog koda od kojeg zavisi rad softvera. Tenderska dokumentacija dostupna javnosti je od 2015. godine. Tender za „održavanje i nadogradnju novih verzija softvera“ za Zavod 2016. godine iznosio 67.000 KM, a ostale godine 58.000 KM, bez PDV-a u oba slučaja.

Tokom javnog tendera 2015. godine, firma Bamosa d.o.o. je odbijena jer nisu imali ovjerene dokumente, tačnije, njihova ponuda je bila veća od planirane, te nisu imali dokaz o regulisanju prava na izvorni kod. Sve ostale godine se može primjetiti jedan ponuđač i jedan pobjednik na javnim tenderima Zavoda.

Uslov Zavoda „tehničke i profesionalne sposobnosti ponuđača“ kako bi mogli učestvovati na javnim tenderima je uvijek isti:

„Izvorni kod softvera RGB RENOVATIO je vlasništvo preduzeća ‘Wizard Computer d.o.o.’ Mostar (prim.a. naziv prije promjene imena) i svaki potencijalni ponuđač mora da dostavi potvrdu, ugovor ili drugi dokument kojim se na nedvosmislen način dokazuje da je ‘Wizard  computers d.o.o.’ Mostar regulisao sva prava na pristup i korišćenje izvornog koda i baze podataka softvera RGB RENOVATIO“.

„To je kod koji smo mi osmislili i stvorili i on je kao takav registrovan i zaštićen u Institutu za intelektualno vlasništvo…“, kaže Tipura.

Igor Vukajlović iz Udruženja građana Tender pojasnio je softverski kod.

„To je kao da neko ima kamion i prevozi neku robu i sada vi tražite drugog prevoznika, ali da vozi taj kamion. Ne može ga voziti kada nije njegov“, rekao je Vukajlović.

Kaže da je vlasnik source koda „ponuđač, odnosno taj koji je izradio taj source kod i to je problem kod same nabavke kada neko traži neki softver što ne traži, ne kupi odmah i source kod pošto „bude jeftinije jer taj ponuđač zna da će u narednim godinama moći da naplati održavanje tog softvera više nego što vrijedi“.

„Problem je jer ugovorni organi ne dozvoljavaju nuđenje alternativne ponude u smislu da im neko drugi izradi isti takav softver sa svojim kodom i dostavi svoju bazu podataka i vjerovatno dugoročno, možda prve godine ne, ali za dvije-tri godine, bi se to sigurno i isplatilo“, smatra Vukajlović.

Pojašnjava da se onda i ne moraju provoditi, zbog tehničkih i eksluzivnih prava, nabavke nego se može provesti pregovarački postupak bez objave i „jednostavno obrazložiti da to ne može niko drugi raditi nego taj ko je vlasnik tog source koda“.

Kaže i da je problem jer cijene tog održavanja stalno rastu, ukoliko se održavanje radi godinama.

„A u suštini, tu ima jako malo posla, ako je neko dobro uradio taj osnovni source kod da nema grešaka u programu, on nema potrebe da tu radi više od jednog dana mjesečno“, dodaje Vukajlović.

Kaže da bi se sve moglo uraditi bolje tako da se dopusti nuđenje alternativnih ponuda.

„Bilo ko kod nas ko radi sa bazama, u suštini treba upis u bazu, ispis iz baze i par izvještaja, to može koštati par desetina hiljada, sa održavanjem, a oni to plaćaju oko 250.000 KM za četiri godine, mogu dobiti u pola cijene vjerovatno i novi softver, bazu i održavanje. Niko neće sa tim da se bavi zato što imaju dobru saradnju sa prethodnim“, zaključuje Vukajlović.

Regulisanje prava na izvorni kod uobičajena praksa

Direktorica Zavoda Jasmina Kurilić kaže da je postavljanje ovakvog uslova na tenderu standardno u svijetu informacionih sistema.

„Normalno je da proizvođači softvera ili licencirani partneri mogu da rade održavanje sistema. ‘Wizard Health’ održava vlastiti sistem i to je normalno. To, uostalom, nije praksa samo kod informacionih sistema, nego i kod ostalih stvari, uzmite npr. neki proizvod od Microsoft, Google,  jedino podršku mogu da daju isti lično ili putem licenciranih partnera“, smatra Kurilić.

Ona kaže da otvoreni postupak javne nabavke ostavlja mogućnost konkurenciji da „preuzme tendersku dokumentaciju, postavi upit ili da podnese žalbu ako ima“.

Ipak, u javnim tenderima koje raspisuje Zavod godinama unazad, može se primjetiti jedan ponuđač, bez konkurencije koja bi mogla podnijeti bilo kakvu žalbu.

„Nažalost, BiH je malo tržište, a transfuzija specifična djelatnost, te je uobičajno, a posebno za održavanje kao što je specijalizovani softver ili uređaji za transfuzijsku medicinu, da imamo samo jednog ponuđača“, odgovorila je Kurilić na pitanje zašto je to tako.

Bilo bh. tržište malo ili ne, teško je ne oteti se dojmu da se ovakvim uslovima zatvaraju vrata za učešće na tenderima drugim softverskim firmama.

Donacije, neregularnosti i revizije

Zavod za transfuzijsku medicinu FBiH koristi softver kao i ostala četiri centra – Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru, Regionalni Medicinski Centar “Dr Safet Mujić” iz istog grada, te Univerzitetski klinički centar u Tuzli i JU Kantonalna bolnica u Zenici.

Prije Zavoda, „Wizard“ je stigao u Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru (SKBM), čijim tranfuzijskim centrom rukovodi Jadranka Knežević, ujedno i članica Upravnog odbora Zavoda. Firma je bolnici poklonila „postavljanje sustava RGB Renovatio” i tako osigurala sebi poziciju pobjednika na narednim javnim tenderima u ovoj ustanovi.

Bolnica u julu 2014. godine objavljuje „javnu nabavku aktivnog održavanja i podrške transfuzijskog sustava“ putem pregovaračkog postupka, te ga dodjeljuju Wizard-u. Ovo obrazlažu tako da je „Wizard vlasnik autorskih prava, eksluzivni ponuđač/zastupnik navedenog sustava“ te pojašnjavaju i dobivenu donaciju.

Godišnja vrijednost tog ugovora iznosila je 45.600 KM.

Poslali smo i upit ovoj ustanovi o dobivenim donacijama i načinima poslovanja, ali odgovor nismo dobili do zaključenja članka.

Ured za reviziju institucija FBiH je 2016. godine imao primjedbe na ugovore SKBM sa Wizard Computers za usluge održavanja Transfuzionog centra SKBM iz 2016. godine zbog potpisivanja aneksa ugovora.

„U Izvještaju smo konstatovali da Zakon o javnim nabavkama ne poznaje zaključivanje aneksa ugovora, zbog čega je ova Bolnica trebala započeti proceduru postupka javne nabavke za ove usluge prije isteka roka važnosti ugovora“, kaže šefica Kabineta Ureda za reviziju institucija FBiH Mia Buljubašić.

Ured je 2018. godine i u bolnici „Dr Safet Mujić“ utvrdio nepravilnosti pri nabavkama od Wizarda jer je tenderska dokumentacija „sačinjena neispravno i ne daje precizne informacije o predmetu nabave“.

Ured je imao primjedbe i za Univerzitetsko klinički centar Tuzla gdje je 2011. godine informatizovan rad laboratorija kupovinom softvera od Wizard Computer.

„Prema sadržaju autorskog prava izmjene softvera može vršiti samo vlasnik ili druge firme koje isti ovlasti, što ograničava Ustanovu u izboru podrške kao i uvjeta ugovaranja“, naveo je 2016. godine Ured.

UKC Tuzla smo također poslali upit da li je nakon izvještaja Ureda došlo do nekih promjena o načinima poslovanja, posebno u nabavci softvera kroz javne tendere, ali odgovor nismo dobili do zaključenja priče.

Kompanija „MedIT“  održava sisteme elektronskog zdravstvenog kartona u nekoliko kantona, a suvlasnik ove firme Samir Dedović je ranije za CIN izjavio kako je uobičajena praksa da softverske kuće održavaju svoje sisteme.

„Ulože se ogromna sredstva da proizvedete kod koji vi registrujte kao svoje intelektualno vlasništvo. Na taj način poslujete na tržištu“, pojasnio je tada Dedović.

Iz Agencije za javne nabavke BiH kažu da ova ustanova provodi nabavku održavanja informacionog sistema u kojima se navodi izvorni kod.

„Od ponuđača u tenderskoj dokumentaciji obavezno tražimo isporuku punog izvornog  koda. Na taj način osiguravamo maksimalnu konkurenciju medu ponudačima u budućim nabavkama, i ne dovodimo se u situaciju tzv. ‘vendor lock-in’, to jeste u situacije da smo duži vremenski period i kod svih budućih nabavki ovisni o jednom ponudaču“, pojasnili su iz Agencije.

A na pitanje da li zna koliko bi koštao izvorni kod kompanije, Tipura iz Wizarda nam je odgovorio da je ta cifra jako velika.

„Nismo nikada o tako nečemu razmišljali, s obzirom na 15 godina stalnog razvoja istoga i tržišnog potencijala mogu reći da bi to bilo mnogo. Također nismo nikada razmišljali niti o prodaji prava na održavanje i nadogradnju jer bi bio prekompleksan zahvat prenijeti nekome znanje da bi isti bio u mogućnosti odgovoriti na sve zahtjeve“, kazao je on.

Napiši komentar