Žene iz manjih sredina u Bosni i Hercegovini, posebno u starijoj životnoj dobi često se nalaze na društvenoj margini. Da mogu biti društveno angažovane pokazuju kroz članstvo u udruženjima, u kojima pronalaze razonodu, ali i razumijevanje i podršku. Među takvim su i udruženje Kolo srpskih sestara „Sveta Irina“ u Kakmužu kod Petrova i udruženje „Ženo, majko, sestro…“ iz Kalesije.
Piše: Maja Nikolić/Diskriminacija.ba
Sedamdesetogodišnja Petra Vidaković, predsjednica je udruženja Kolo srpskih sestara, i smatra da osobe treće životne dobi mogu mnogo doprinijeti društvu ukoliko to žele i imaju ljubavi prema nečemu. Dodaje da njihovo udurženje provodi brojne aktivnosti, a nedavno su osnovale dječiju igraonicu.
„Danas imamo igraonicu i kroz nju pokušavamo ostvariti sredstva jer organiziramo djeci rođendane, zabave. Imamo odličnu saradnju sa svim udruženjima u Bosni i Hercegovini. Pripremamo domaće tradicionalne proizvode, odlazimo na sajmove“, kaže Petra.
Aktivna u ovom udruženju je i Mira Dujković koja najviše voli kuhati i pripremati tradicionalna jela prilikom druženja i odlazaka na sajmove.
„Imam malu baštu, volim da radim ručne radove, najviše se fokusiram na vez i pletenje. Pravim što bi kod nas rekli priglavke odnosno papuče“, kaže Mira.
Udruženje „Ženo, majko, sestro..“ u Kalesiji također okuplja žene, a među njima su mnoge koje su pobijedile karcinom. Nasiha Pjanić je imala sedam ginekoloških i onkoloških operacija.
„Odstranila sam obje dojke, a postojala je ozbiljna prijetnja da mi se karcinom spusti na pluća. Ja sam željela samo da svojoj djeci ostanem živa. Znala sam da najviše trebam svome mužu, sinu i kćerki. Muž mi je bio najveća podrška kroz život. Doktori su me pitali jesam li sigurna da želim odstraniti dojke, pitali su me kako ću izgledati, što će mi muž reći kada me vidi… Ja sam rekla da mi to uopće nije važno. Važno mi je da sam živa i zdrava svojoj djeci“, kaže nam Nasiha koja danas vodi kalesijsko udruženje i dodaje da je bila prva osoba u Tuzlanskom kantonu kojoj su obje dojke odmah odstranjene.
I Šefika Aščić iz Gornjih Vukovija kod Kalesije je članica udruženja. Doživjela je dvije operacije srca.
„Život je jedna borba i moram reći da smo mi veliki borci za kvalitetan život“, poručuje Šefika.
U udruženju je i Hatidža Džaferović iz opštine Osmaci koja je, također, kroz život prebrodila brojne zdravstvene probleme. Ipak, kaže nam kako se danas osjeća dobro i da želi doprinijeti društvu, mjesnoj zajednici i udruženju.
„Moj svaki dan je uspješan. Uživam na poslu i sve poslove potpuno normalno obavljam. Proizvodim povrće i mnogo mi znači to što imam svoj plastenik. Družim se mnogo sa ženama i to mi daje ogromno samopouzdanje“, ističe Hatidža.
Iako se o BiH sve više govori kao o zemlji starijih osoba, ova kategorija stanovništva i dalje je jedna od najzapostavljenijih. Među problemima s kojima se suočavaju su i zdravstveni problemi, nedovoljna financijska primanja i nedostatak sistemske podrške, te samoća. Ipak, članice u udruženjima u malim sredinama uglavnom su veliki oslonac jedna drugoj i na život gledaju s pozitivne strane.
