fbpx

Bosna i Hercegovina polako postaje zemlja staraca. UN-ove procjene su da će do 2050. godine BiH biti siromašnija za milion i 400 hiljada stanovnika. Još su crnje prognoze za 2100. godinu. Tada će u našoj zemlji živjeti manje od dva miliona ljudi. Godinama unazad, broj umrlih se povećava, dok je broj rođenih sveden na minimalan.

Još gore je da mladi ljudi koji bi mogli da promijene takvo stanje, žele da napuste zemlju. Istraživanja govore da svaki drugi mladi čovjek u BiH želi da ode trbuhom za kruhom, a da uopšte nema nema želju da se aktivira i pokuša učiniti život boljim u svojoj zemlji.

Nakon završetka školovanja, oni postaju dio Zavoda za zapošljavanje, a borba nakon toga prestaje. Borba za opstanak u ovoj maloj balkanskoj državi je nemoguća, mnogi su potvrdili to svojim odlaskom, dok oni koji su ostali ovdje nemaju volju da se izbore za svoja prava.

Podrži eTrafiku

Šta je to što sputava mlade da se bore? Zašto u sve većoj mjeri odlaze iz BiH? Zašto aktivizam u BiH ne postoji?

Mali je broj onih koji se trude da budu nosioci promjena. Udruženje građana “Oštra nula” u Banjoj Luci djeluje od 2009. godine. Aktivistkinja udruženja Dražana Lepir, ističe da aktivizam u BiH postoji ali je problem što je njegova forma i intenzitet daleko od željenog i potrebnog. Ona naglašava da građani i građanke moraju sami da izađu i izbore se za svoja prava.

“Aktivizam je danas zastupljen u manjoj mjeri nego što je potrebno. Odsustvo ozbiljnijh promjena u našem društvu je jasan pokazatelj da nemamo dovoljno razvijen civilni sektor i da građanski aktivizam u svom trenutnom obliku i rasprostranjenosti nije dovoljan da podrži reforme koje želimo. Za ovo je kriv jednim dijelom i sam civilni sektor koji često odlučuje da se drži po strani, odnosno da ne istupa u javnosti. Istovremeno, mediji još nisu razvili jasnu ideju o tome kako da uspješno sarađuju sa civilnim sektorom”, navodi Lepirova.

Dražana kaže da je udruženje pokušalo akcijom pod nazivom „Ja samo ne želim da odem odavde“ uključe mlade u aktivizam i na taj način ih ohrabre da se izbore za bolji život ovdje. Lepirova je svjesna je da “Oštra Nula” ne može rješiti problem, ali da svojim radom žele postaći građane i oživjeti duh zajednice kako bi zaustavili nasilje nad ljudskim dostojanstvom te dodaje:

“Aktuelno stanje u društvu ne ostavlja drugi izbor osim odlaska odavde. Uništena privreda i bezidejna vlast koja sistematski svojim neradom, nestručnošću i korupcijom uništavaju sve što su generacije prije nas izgradile jednostavno ne ostavljaju ništa za mlade ljude ovdje. Posla nema, obrazovni sistem se degeradira, pravosuđe i policija su u službi krimanalaca političara, zdravstveni sistem je na izdisaju, a kulturni život je sveden na lošu imitaciju imitacije kulturnog života oko nas. Kad sve ovo sagledamo, jasno je zašto mladi sve više odlaze u inostranstvo. Mi smo tu da budemo reakcija na odnos vlasti prema nama. Jednostavno, želimo da budemo odgovorni građani/ke, neopterećeni kanonima ponašanja u našem društvu i da kao takvi pokušamo oživiti građanski duh i duh zajedništva jer ukolko se ne udružimo i ne zaustavimo ovo nasilje nad ljudskim dostojanstvom koje trpimo, stvari se neće nikada promijeniti na bolje.”

No, malo je osviještenih aktivista. Neke od nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini nude mladima da se društveno aktiviraju. Na sličan način djeluju iz Evropskog studentskog foruma “EAGEE” Banja Luka, koje oko sebe okuplja mlade afirmativne ljude od 18 do 32 godine. Počeli su sa radom 2008. godine, ali zbog nedovoljnih finansijskih sredstava prestaju sa radom već naredne godine. Od 2010. opet se okupljaju, a zajedno sa EAGEE Evropa i EAGEE Beograda pokreću niz radionica za mlade, promociju aktivizma, ali ističu i sve veću diskriminaciju mladih.

“Nažalost, u Bosni i Hercegovini, aktivizam nije na zavidnom nivou. Potrebno je mnogo više napora da mladi uvide važnost i suštinu aktivizma. Od malena smo odgajani da se pokoravamo autoritetu i da se ćutimo i trpimo (tako mora). Sad je na nekolicini osvještenih mladih da animiraju ostatak.“

ivan_sijakovicI socolozi smatraju da aktivizam mladih nije kao prije. Ne postoji svijest o kolektivnom činu mladih ljudi, kao korisnog društvenog rada, kaže profesor sociologije na Univerzitetu u Banjoj Luci Ivan Šijaković.

“Postoji nekoliko interesa danas zašto mladi odlaze. Jedan interes mladih jeste da pripremi neophdno ovdje, što mu treba za obrazovanje, kakvo-takvo i da bi napravi kopču sa odlaskom u inostranstvo, to je taj interes. Oni jednostavno razmišljaju : ‘Šta mene briga šta se ovdje dešava, ja gledam samo kako ću otići!’. Jedan dio mladih iz praktičnog I sebičnog razloga uključuje se u politiku, gdje postaju mladi, kako bi obezbijedili sebi posao i bolji život ovdje.”

Student Medicinskog fakulteta Slobodan Kesić, želi otići odavde. U planu mu je da ode u Njemačku, jer, kako kaže, tamo može raditi sa diplomom stečenom ovdje, ali ima plan da se vrati.

“Ja sam dosta vezan za ovu zemlju, za svoj grad i ljude koji me okružuju. Tako da mi je plan otići vani ali samo na neki period za koji bi mi bilo dovoljno da zaradim određena finansijska sredstva, da bi se vratio u svoju zemlju i tu započeo vlastiti posao, jer pored svih poteškoća smatram da se može uspjeti.”

U anketi sprovedenoj među mladima, česte su kritike upućene na život mladih u BiH.

“Mislim da aktivizam ne postoj među mladima, da je društvo skroz zatvoren”, kaže studentkinja Jelena Popara.

“Aktivizam mladih u Bosni i Hercegovini postoji, ali jako malo! Mislim da vlada velika nezainteresovanost mladih da se aktiviraju oko bilo čega. Ima tu nekolicina mladih koja se kroz neke nevladine organizacije bori za prava i pitanja mladih, a ostalima se ni to ne da, jer vide da se iz godine u godinu ne dešavaju veliki pomaci. Mladi nemaju posla, po mom mišljenju i sistem školstva nam je zastario, monoton je i trebalo bi ga mijenjati itd. Naravno ne moze zaobići ni krivicu države, političara i ljudi na vlasti, koliko god se mladi trudili da naprave neku promjenu kad dođu do politickog vrha, tu udaraju u zid”, kaže student Dario Kalamanda.

dakic_intervju“Aktivizam u BiH postoji, ali nedovoljan. Mladi su pasivni i nezainteresovani, te ne žele da rade stvari koje se ne plaćaju. Mladi nisu ni dovoljno informisani o tome kakve mogućnosti imaju i šta im se sve nudi, mnoštvo stvari se obavlja u usko-odredjenim krugovima, a i ako su informisani rijetko se uključuju u te aktivnosti, jako su pasivni’’, smatra član Omladinskog Savjeta Istočna Ilidža Vanja Tešanović.

Treba biti svjestan da za neke promjene je potreban duži period da bi se promjene počele dešavati, te je važno naoružati se strpljenjem, smatra Miodrag Dakić iz Centra za životnu sredinu Banja Luka.

“Sa jedne strane ne smijemo biti previše kritični prema aktivistima, ali sa druge strane, treba ukazati na dosadašnje propuste i načine da se taj aktivizam unaprijedi i dobije podršku šire zajednice. Ne treba zaboraviti i da za aktivizam nije dovoljna samo želja da se bude aktivan, već i da se trebaju imati određena znanja i vještine za aktivizam, te povezivanje sa aktivistima iz drugih sredina, koji se bore protiv sličnih problema. Ono što treba znati jeste da građanski aktivizam nema alternativu i da je potreban i u razvijenijim i društvima sa višim stepenom demokratije nego što je to Bosna i Hercegovina.’’

Aktivisti u Banjoj Luci pokušali spriječiti uništavanje zelenih površina

Jedan od svjetlijih primjera aktivizma u posljednje vrijeme, koji je ipak donekle uticao na svijest građana je inicijativa „Park je naš“ iz Banjaluke. Prošle godine imali su masovan izlazak na ulice povodom očuvanja zelenih površina,koji je bio malo prije predizborne kampanje u BiH. Pod sloganom ’’7. septembar – svi na ulice” i “Rame uz rame, glasno da nas čuju’’. Protesti koji su trajali od maja prošle godine, iniciralo je uništavanje zelene površine pored Medicinske elektronike u centru Banjaluke zbog izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa. Želeći da sačuvaju Picin park, Šetači su krenuli u proteste boreći se za očuvanje zelenih površina kao i za bolje i pravednije društvo.

U jednom se svi slažu. Aktivizam postoji, ali nije kao što je bio. Ipak, treba se boriti i ostati u zemlji, jer na taj način ohrabruju se i drugi koji bi nešto da urade.

 

 

eTrafika.net – Tijana Tošić

Napiši komentar