Kiretaže naživo, bez anestezije, neprofesionalan odnos prema trudnicama, vrijeđanje, neljubazno osoblje i loši uslovi u bolnicama samo su neki od iskustava koje su doživjele žene širom BiH tokom ili nakon porođaja.

Piše: Snježana Aničić

Udruženje „Prirodan porod“, koje je pokrenulo akciju „Prekinimo šutnju“, za samo dva dana je dobilo više od 100 svjedočanstava žena koje su prošle traume.

„Dopisi su poslati Komisiji za ravnopravnost polova Predstavničkog doma parlamenta FBiH, Ministarstvu zdravstva FBiH, Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo i njegovom Zdravstvenom vijeću, te su u planu kantonalni nivoi ministarstava zdravstva  i RS“, rekla je predsjednica Udruženja dr Amira Ćerimagić.

Iz Federalnog ministarstva zdravstva potvrđeno je da su dobili dopis, a nakon što razmotre ovaj akt odrediće dalje korake koji su u skladu sa njihovim nadležnostima.

Foto: Pixabay

Ističu da do sada nisu imali žalbe koje se odnose na intervencije tokom porođaja bez adekvatne primjene anestezije, niti pritužbe generalno vezane za intervencije u porodilištima, te klinikama za ginekologiju.

„Federalno ministarstvo zdravstva ne propisuje na koji način se pružaju pojedine medicinske usluge, već je to stvar same struke. Ministarstvo je u prethodnom periodu iniciralo i učestvovalo u donošenju kliničkih puteva i vodilja za pružanje pojedinih zdravstvenih usluga, uključujući i pojedine usluge iz oblasti ginekologije i akušerstva s ciljem unaprjeđenja kvaliteta zdravstvenih usluga i ujednačavanja prakse“, rekli su iz ministarstva za eTrafiku.

Šta sam ja tom čovjeku uradila?

Esma Memić rodila je 2009. godine u Travniku. Kaže, tek nakon devet godina je smogla snage da progovori o onome što je prošla tokom poroda.

„Na početku sam odmah imala jake bolove. Rekli su mi da ležim i čekam, a bilo mi je lakše da hodam. Liježem dok babice ne ode, onda ponovo ustajem. Izlazim na hodnik, kaže babica drsko ‘ulazi u tu sobu, zar ti nisam rekla da ležiš’. Naravno u strahu sam, nisam očekivala takav drzak nastup, ali nastavljam šetati po sobi. Počinju naponi, ne znam šta ću, ne smijem joj ponovo na oči, dišem i ispuštam jauke, već je nepodnošljivo“, sjeća se Memićeva.

Babica je nastavila da vrijeđa Memićevu i kasnije pred drugima.

„Prošli naponi, dolaze i drugi opet nakon nekog vremena, ispuštam glas, već me slama, izlazim ponovo na hodnik do sobe za sestre. I dalje sam pod strahom, babica me vidi i ponovo viče ‘jesi ti normalna ženo, misliš da je samo tebe boljelo, mora boljeti, ulazi u tu sobu više’“, govori nam ona.

Šefica Službe ginekologije i porođajnog prim. dr Fatim  Ćurić Ljevaković kaže da osoblje na ovom odjeljenju “u svom vokabularu nema vulgarne riječi u kontaktu sa porodiljama kao i u međusobnom kontaktu”.

Foto: Pixabay

Porod je bio težak, a sin je rođen sa pupčanom vrpcom oko vrata. U jednom trenutku je počela da se gubi, ali je uspjela da ostane pri svjesti. Nakon toga slijedi ušivanje bez anestezije koje je dugo trajalo i bilo je praćeno vulgarnim riječima.

„Tijelo mi je počelo samo podrhtavati, oni uporno govore spusti g***** dolje (njihove riječi)! Nekontrolisano igra donji dio tijela, oni galame, ja ne mogu dalje. Poslije svega sam ostavljena u hodniku četiri sata“, govori Memićeva.

Određeno vrijeme je osjećala napetost u  nogama i nije se mogla kretati. Kasnije je utvrđeno da je riječ o grču mišića, koji može doći i od straha. Na to sve, pojavila se i depresija, koja je dodatno uticala na trenutno stanje.

Prim. dr Fatima Ćurić Ljevaković ističe da su grč mišića, umor i strah normalni nakon poroda, kao i nakon svakog teškog napora.

„Dugo sam se pitala šta sam ja tom čovjeku uradila da tako postupi sa mnom“, istakla je Memićeva.

Pitali smo da li je normalno da se ušivanje radi bez anestezije i da pacijenti ostaju sami na hodniku.

“Svaka porodilja je nakon poroda obavezna da dva sata leži u prostoru pored rađaone pod stalnim nadzorom sestara i ljekara prije nego što se smjesti u sobu. Taj period je dva sata, a može se produžiti u slučaju potrebe jer u tom periodu kontrolišemo krvarenje kao i opšte stanje porodilje. To je ujedno u akušerskoj struci period u kojem mi vršimo stalni nadzor nad porodiljom. Nakon toga smjesti se u sobu, od stanja porodilje zavisi koliko će taj period trajati”, objasnila je prim. dr Ćurić Ljevaković.

Kada je u pitanju ušivanje bez anestezije, napominju da kada se ušiva međica, uvijek se radi u lokalnoj anesteziji.

“Navedena intervencija se sprovodi rijetko, u strogo indiciranim slučajevima, jer na našem odjeljenju praksa je prirodnog poroda uz čuvanje međice”, navela je prim. dr Ćurić Ljevaković.

Taj dan je za mene postao noćna mora

„Te 2016. godine na svijet sam donijela jedno prelijepo i jedinstveno biće, ali taj dan za mene kao majku je postao noćna mora“, počinje svoju priču Renata Mujadžić koja je rodila u Bihaću.

Njena trudnoća je uredno vođenja, a pregledi su utvrdili da je sa djetetom sve u redu. Za svoju traumu krivi medicinsku sestru Dženanu Kahrimanović i dr Željka Jelića.

Foto: Pixabay

„Dženana je sve vrijeme bila arogantna i odvratna, ali se nisam dala izbaciti iz takta. Kad je sve završila, ostalo je da mi još da injekciju. Dok sam ja stajala u toj maloj sobici i čekala, ona je otresito naredila volonterki da napravi injekciju što je ona i uradila, a nije nikako smjela. Sestra je bacila tu injekciju tvrdeći da je ova nesposobna i da ona mora sve. Onda je dotična napravila drugu injekciju koju je sama bacila u smeće jer eto i ta nije bila dobra. Pravi treću i i daje je meni u braunilu (da napomenem da sam stajala dok je ona davala tu injekciju) i govori mi da ako se budem osjećala loše da je to normalno. U roku od 30 sekundi ja padam u nesvijest“, prisjeća se ona.

Na nagovor babice je vode u rađaonu gdje rađa djevojčicu koja ne daje znakove života.  Sjeća se izgubljenog pogleda dr Jelića i dr Salaha koji se borio da njena beba udahne vazduh.

„U rađaoni me zadržavaju tri i po sata, mijenjajući bocu po bocu nečega što meni ide direktno u venu. Nemam pojma ni danas šta su mi dali, ali sam poslije toga totalno utrnula i bila omamljena. Sjećam se dok sam ležala u rađaoni da su svi virili i gledali me u čudu. Šaputali su nešto sa strane. U jednom trenutku je ušla Dženana i ova je druga sa podsmjehom rekla ‘Dženi, koje si naočale imala, šta uradi to (smijeh)’. Skoro ubiše i mene i dijete, njima smiješno. Umjesto da rodim zdravo dijete koje je sada trebalo da hoda, da priča, da uživa u djetinstvu, ja sam zahvaljujući pojedincima dobila dijete sa stoodstotnim invaliditetom“, objašnjava Mujadžićeva.

Foto: Pixabay

Malena je dobila oštećenja za cijeli život, a dijagnoza je cerebralna paraliza, rano oštećenje mozga i epilepsija. Pisali smo glavnoj sestri na odjelu ginekologije i bihaćkoj bolnici, ali na mail nisu odgovorili. U pozivu su rekli da će vidjeti zašto niko nije poslao odgovor, ali kasnije se nisu javljali na naše pozive.

Porodica Mujadžić je sve predala Opštinskom sudu u Bihaću prošle godine, ali ništa nije riješeno. Predsjednica Suda Dijana Ostojić je potvrdila da su dobili tužbu porodice Mujadžić u januaru prošle godine, te da je proslijeđena Kantonalnoj bolnici „Dr Irfan Ljubijankić“. Odgovor bolnice je dostavljen advokatu porodice.

„Predmet se ne nalazi na planu rješavanja predmeta za 2018. godinu, ali iz dosadašnjeg iskustva vjerovatno će biti obuhvaćen planom za 2019. godinu. Imajući u vidu da je postupajući sudija trenutno opravdano odsutan zbog bolesti, nisam u mogućnosti reći kad je sudija planirala da zakaže pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari“, istakla je Ostojićeva.

Foto: Pixabay

U septembru ove godine pisali su i Kancelariji disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, ali ni  to nije pomoglo.

„Podnosioci pritužbe lično se pozivaju samo u izuzetnim situacijama u kojima je potrebno njihovo svjedočenje. Napominjemo da predmet mora biti okončan u zakonskom roku od dvije godine. Jednako kao i sa drugim pritužbama, Kancelarija disciplinskog tužioca ulaže napore da pritužbe budu razmotrene u što kraćem periodu, što zavisi od raspoloživih resursa i drugih prioriteta u radu“, napisali su iz Kancelarije disciplinskog tužioca.

I danas ne znam cijelu istinu

Mirela Bubić i Ema Herceglija rodile su u tuzlanskoj bolnici i obe su prošle kroz traume. Bubićeva je rodila 2011. i forsiran je prirodan porod, iako je bilo vidljivo da će biti težak.

„Beba je imala oko vrata pupčanu vrpcu. Mene su ušivali naživo sat i po, sva sam bila ispucala. Sve su pokušali zataškati, pa ja i danas ne znam cijelu istinu o mom slučaju. Čula sam da je doktor poslije tog slučaja otišao u Katar, jer to nije bio prvi slučaj da upropasti i ženu i dijete. Zahvaljujući stručnosti doktora Almira Halilovića zamalo da životom platimo i ja i dijete. Nisam imala hrabrosti za drugu trudnoću, ali se dogodila neplanirano. Moj sin i danas naporno vježba, a nadam se da će jednoga dana biti samostalan kao i druga djeca“, govori Bubićeva, čiji sin je rođen sa poteškoćama.

Herceglija je rodila sedam godina poslije, ali je situacija bila jednako loša. Trudnoću je teško podnosila, a nakon što je doktoru objasnila kako se osjeća, rečeno joj je da je razmažena. Nakon blagih bolova javila se doktoru koji je zaključio da nije riječ o porodu i da joj je potrebno malo sna. Propisao joj je Apaurin i Buscopan.

Foto: Pixabay

„Četiri i po sata sam bila na stolu, nisu mi dali da ustanem. Praznili su mi mokraćni mjehur iako su znali koju dodatnu bol mi uzrokuju. Molila sam da spase bebu, jer se porod pretvarao u noćnu moru. Odveli su me na carski rez tek kada su vidjeli da počinjem da se gubim i kočim“, prisjeća se Herceglija.

Zna da su joj dali da nešto hitno potpiše, ali joj nikada nisu objasnili šta je potpisala. Šesti dan nakon rođenja dijete je moralo na operaciju. Iako je rođeno zdravo, puklo mu je tanko crijevo. Doktori su rekli da ne znaju šta se u međuvremenu dogodilo.

„Ako ste škole završavali pod zakletvom, zašto onda jedan porod, koji treba da bude najsrećniji dan za porodilju, pretvarate u najveću traumu?“, poručila je Herceglija svim doktorima u BiH koji rade na ovakav način.

Ni Srpska nije izuzetak

Iako je broj žena koje su se javile iz RS znatno manji, ipak postoje ovakvi slučajevi. Javilo se nekoliko žena koje su imale loše iskustvo u Bijeljini, Trebinju, Gradišci…

„Najčešće pritužbe u radu porodilišta su manjkavost u komunikaciji sa pacijentima zbog čega ministarstvo traži od svih direktora zdravstvenih ustanova da obrate pažnju na ovaj segment, te pored sigurnosti i kvaliteta usluge, kroz dodatni rad sa zdravstvenim osobljem, obezbijede veće zadovoljstvo i što ugodniji boravak, u bolnici, porodiljama i njihovim porodicama“, rekli su iz ministarstva Zdravlja i socijalne zaštite RS.

Oni pozivaju građane da ih, ukoliko imaju negativna iskustva u porodilištima u RS, prijave prema zakonom utvrđenim pravilima. U 14 bolnica komisija je završila nadzor nad stručnim radom porodilišta i ispunjenosti uslova, te su date preporuke koje nepravilnosti trebi ispraviti ili poboljšati.

Foto: Pixabay

Prije tri godine, trudnica iz Modriče je preminula u dobojskoj bolnici. Primljena je u porodilište u Derventi, ali je nakon nastalih komplikacija prebačena u Doboj, gdje je i preminula.

Derventsko porodilište, zajedno sa prnjavorskim moglo bi da stavi katanac ukoliko ne bude modernizovano. Novim pravilnikom o uslovima za početak rada zdravstvene ustanove, koji je Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS donijelo u junu prošle godine, predviđeno je da moraju imati operacionu salu sa opremom i anesteziologa, što trenutno nije slučaj.

„Prirodan porod“ se na pokretanje akcije „Prekinimo šutnju“ odlučio nakon što je hrvatska saborska zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić šokirala Hrvatsku, uporedivši današnje operacione zahvate sa onim iz 15. vijeka.

Napiši komentar