Danas gotovo da nema oblasti života koja bar na neki način nije pod uticajem tehnologije. Počevši od posla do romantičnih odnosa, dominira slika višestrukih izbora, no da li je zaista to tako ili već živimo život kojim upravlja neko drugi osim nas?
Piše: Anja Zulić
Iako se već godinama govori o zloupotrebi i zaštiti privatnih podataka, čini se da smo se na ovim prostorima trznuli na to tek nakon afere Cambridge Analytica. I dok se mi svakodnevno logiramo na Facebook, dajemo saglasnost da različite aplikacije imaju pristup našim podacima, vidimo da samo jednim pretraživanjem nekog pojma na Google-u se već nalazimo na meti oglašivača – pitanja poput gdje, kome, zašto trebaju svi ti podaci i na koji način ih mogu iskoristiti nerijetko bi zamijenila ona „to se meni neće desiti“. I onda sutradan skrolajući na Facebooku nađemo se zatrpani tekstovima o tome kako su lični podaci 50 milijuna američkih korisnika Facebooka iskorišteni u predsjedničkoj kampanji 2016. godine.
Kada govorimo o tome koje aplikacije koristimo i za koje namjene, te „diktiraju li ili ne“ način života, kao odličan primjer može poslužiti epizoda „Nosedive“ objavljena u trećoj sezoni naučno-fantastične antologijske serije „Black Mirror“. Prva sezona serije izašla je 2011. godine i dobila pozitivne recenzije, a redatelj Charlie Brooker objasnio je da se naziv odnosi na „hladne, sjajne ekrane“ uređaja na koje smo povezani, ali i da nosi poruku koliko je tehnologija samo odraz najmračnijih elemenata čovječanstva. I dok su neke epizode smještene u blisku budućnost i opet gledajući ih čine nam se realne, one epizode koje progovaraju upravo o vremenu u kojem živimo najviše nas zastrašuju, odnosno činjenica da do tog trenutka možda i nismo ni razmišljali o nekim stvarima.
Društveni rejting građana
Tako nam epizoda „Nosedive“ prikazuje Lacie, čiji je način i kvalitet života uvjetovan interakcijom sa ljudima koji su uključeni u aplikaciju i bazira se na socijalnom rejtingu. Jednostavno je – korisnici jedni druge ocjenjuju putem aplikacije. Imati dobar skor bio bi npr. 4.5 od 5, i značio bi da Lacie pripada višoj klasi i može si priuštiti dobar stan. Međutim, kako bi skor bio visok, u društvu se stvorila atmosfera „terora veselja“ što je jako slično današnjim „misli pozitivno“ skupinama, i svaka svakodnevna situacija u kojoj se malo „izgube živci“ dobija negativne poene. Zamislite sebe kako aranžirate savršeno kafu, knjigu, cvijeće za fotografiju koju ćete objaviti na Instagramu jer vam od toga zavisi kupovina stana ili kako ste uljudni i sa osmijehom prihvatate pogrešnu narudžbu od konobara kako biste mogli letjeti avionom.
U stvari ne trebate zamišljati, jer se nešto slično zapravo dešavalo u Americi 2015. godine kada je pokrenuta mobilna aplikacija „Peeple“ koja je omogućavala vrednovanje ljudi u zvjezdanom sistemu. Tako ste mogli ocijeniti nečiji profesionalni ili romantični život, i ostaviti komentar koji može biti preporuka, a može i narušiti ugled. Zbog dosta negativnih kritika, kako zbog internet nasilja, tako i zbog distopijskih mogućnosti aplikacije ocjenjivanja osoba bez njihovog pristanka, aplikacija je preuređena naredne godine i postala više „prijateljska“, omogućavajući ljudima da dozvole komentare koji će biti vidljivi na njihovim profilima.
Puno dalje od američkog „Peeple“ otišla je Kina. Kako Mara Hvistendahl piše za Wired moglo se vidjeti da su 2015. godine u Kini ljudi većinu stvari plaćali koristeći aplikacije Alipay i WeChat Pay. Ubrzo se pojavio i “Zhima” odnosno Sesame Credit koji radi pod okriljem Ant Financional Services. “Zhima” je lični kredit koji funkcioniše po principu rejtinga povezanog sa plaćanjem putem Alipaya. Tako, kao što je slučaj u “Nosedive” epizodi, korisnici se vrednuju od 350 do 950 bodova – što je najveći skor, a oni sa dobrim rejtinzima su nagrađivani. Otplaćivanje kredita daje dobar rejting, kao i posjedovanje određenih kvalifikacija, ali isto tako se prate proizvodi koje kupujete, osobe sa kojima komunicirate i njihov skor. Tako će vaše kupovne navike, ili tragovi aktivnosti kojima se bavite u slobodne vrijeme uticati na to kako vas sistem procjenjuje, i kako vam daje bodove.
“Ono što to u osnovi znači jeste da će na ovaj način sistem oblikovati vaše ponašanje. Ako znate da vam kupovina određenog proizvoda ili bavljenje nekom aktivnosti na Internetu donosi negativne bodove, tada ćete vjerovatno zaključiti da je najpametnije da se time ne bavite. A onda slijedi tanak led – online komunikacija. Za sada, u Kini tvrde da ona apsolutno ne utiče na krajnji rezultat korisnika, no teško je vjerovati da neki negativan komentar o kineskoj politici, vladi ili ekonomiji neće biti uzet u obzir”, piše Zoran Vitas za Večernji list.
Sistem “Zhima” je samo početak “Social credit system-a” odnosno Društvenog rejtinga građana, koji sada funkcioniše na dobrovoljnom učešću, a koji kineska vlada planira da učini obaveznim do 2020. godine. Sistem se pokazuje kao oblik regulisanja i unapređenja kineske privrede, ali i predstavlja način kojim će kineske vlasti dodatno pojačati nadzor i kontrolu svojih građana. I dok će država kontrolisati i rejtovati način prelaska ceste, ponašanje u javnom prevozu, o Internetu da se i ne govori – paralelu sa Orwellovom 1984-om je nemoguće ne povući. Zanimljivo je da su se do sada milijuni Kineza prijavili za učešće i testiranje sistema.
“Koliko god se divimo njihovom ekonomskom napretku, pogotovo tehnološkim i naučnim postignućima, ako se ‘Social Credit System’ provodi u onom obliku u kakvom je u engleskom prijevodu predstavljen, onda je to civilizacijski prijelom, ali ne prema humanosti. Neki su parametri društvene odgovornosti i te kako dobrodošli, ali ne postoje oni toliko nedvojbeni da bi se bez greške mogla jamčiti tačnost takve procjene svake osobe pojedinačno”, govori za Večernji list sociolog Renato Matić.
Moglo bi se reći da je Kina prešla i neke scenarije koje smatramo naučnom-fantastikom. Tako kineska vlada izrađuje veliku bazu podataka koja će kada bude gotova moći identifikovati bilo kojeg građanina Kine u samo nekoliko sekundi, zahvaljujući ogromnoj mreži sigurnosnih kamera. Opet je pozadinska priča da će takav način kontrole smanjiti krivična djela na ulici, ali tolika moć i kontrola u rukama vlasti predstavlja samo odliku totalitarnog društva.
Ovo je bilo povlačenje crte samo sa jednom od epizoda Black Mirrora. Kada bismo nastavili priču o drugim i dotakli se romantičnih odnosa danas, razgovor o dejting aplikacijama i paralelama sa serijom sigurno bi nas odveo u neke još mračnije vode, za koje trenutno nismo spremni. Ostaje jasno da razvoj tehnologije ne možemo usporiti ni ograničiti, ali naše navike možemo.
