Kada iz gradskog budžeta izdvojite preko 100 miliona KM za razvoj i unaprijeđenje banjalučkih sela a istovremeno gledate kako stanovništvo pojedinih ruralnih krajeva i danas nema ni ono najosnovnije – vodu, znak je da se neke stvari nisu posložile kako su trebale.
Piše: Ognjen Tešić
Kada smo se počeli raspitivati o radu banjalučkog Centra za razvoj i unaprijeđenje sela (u daljem tekstu: Centar), osnovanog 2003. godine, susretali smo se sa gotovo istom reakcijom – „Koliko novca je prošlo kroz njega, sela su nam mogla biti među najrazvijenijim u regionu“.
Kako navode iz samog Centra, on je oblik organizacije od posebnog društvenog interesa, osnovan sa ciljem organizovanja i unapređenja poljoprivredne proizvodnje, izgradnje i održavanja komunalne infrastrukture i obavljanja drugih djelatnosti od opšteg interesa za seosko područje Grada Banjaluka.
Sa druge strane, pomenuti Centar jedan je od najnetransparentnijih gradskih institucija, za koju se otvoreno sumnja da je na koruptivan način „progutala“ na desetine miliona KM!
Poljoprivreda na posljednjem mjestu
Već kod dodjele nadležnosti Centra, pored poljoprivrednih podsticaja, dati su mu i kontrola nad seoskim vodovodima i rasvjetom, što su mnogi ocijenili nerazumnim potezom. Odlukom Skupštine grada, a kasnije i internim aktima samog Centra, on je preuzeo na sebe nadležnosti koje djelimično pripadaju Ministarstvu poljoprivrede RS i Agencije za agrarna plaćanja RS, a dijelom određenih javnih preduzeća kao što su Elektrokrajina a.d. ili Vodovod a.d.
Ovakav primjer miješanja poslova između Centra i javnih preduzeća nije zabilježen u drugim gradovima i opštinama u RS. Ovogodišnjom odlukom Skupštine grada o reorganizaciji Centra, takva praksa je prestala, međutim u ranijem periodu, zbog nedefinisanja poslova, nanešena je šteta javnom interesu, jer su privatna preduzeća u značajnoj mjeri radila poslove javnih preduzeća po mnogo većim cijenama.
Postoji opravdana sumnja da su privatna preduzeća fakturisala i određene poslove Centra koje su izvršila javna preduzeća!
Rad Centra često je kritikovao i aktuelni predsjednik banjalučke Skupštine Zoran Talić, koji na skupštinskim izlaganjima nije propuštao priliku da naglasi kako ova gradska institucija konstantno zanemaruje svoju primarnu ulogu.
– Primarni cilj Centra jeste poljoprivredni program, subvencije i podsticaji, za koje je izdvojeno svega 4,6 odsto budžeta ili oko 528 000 KM. Sramota! Izdvojiti samo 4,6 odsto za razvoj poljoprivrede je sramota na kvadrat. Ovo nije Centar za razvoj i unaprijeđenje sela, već vodosnabdijevanja, osvjetljavanja ili čega već – govorio je Talić u Skupštini.
Izvlačenje novca
Da ova institucija nije uvijek radila u javnom interesu mišljenja je i poslanik u Narodnoj skupštini RS Davor Šešić. On se kao odbornik u banjalučkoj Skupštini, od 2012. do 2014. godine, aktivno bavio Centrom, te je na skupštinskim raspravama često kritikovao njegov rad.
Danas priznaje da dugo nije provjeravao da li su se stvari popravile ali i dalje tvrdi da je u ranijim periodima gradski budžet itekako oštećen neregularnim radom Centra.
– Procijena je da je kroz Centar za razvoj i unaprijeđenje sela, za 10 godina, prošlo oko 100 miliona KM. Jasno je da toliki iznos sigurno nije adekvatno uložen jer bi tako nešto bilo itekako vidljivo golim okom. U Centru su vršene brojne malverzacije, a na samom početku, kada je ekipa koja je Centar vodila bila politički predominantna u Banjaluci, malverzacije se gotovo pa nisu ni krile – priča Šešić za eTrafiku.
On je podsjetio da je na skupštinskim raspravama govorio o konkretnim primjerima, kao što je nabavka sadnica voća ili postavljanje rasvjetnih tijela.
– Centar je nabavljao sadnice po veleprodajnoj cijeni od 10 KM po komadu, u trenutku kada je maloprodajna cijena sadnice bila 4 do 5 KM! Realno, u veleprodaji nisu mogle biti preko 3 KM! Tu je svakako i postavljanje rasvjetnih tijela, stubova i rasvijete, gdje je svako rasvjetno tijelo kod njih koštalo oko 2 000 KM, nekada i više. Sa druge strane, relevantna procijena je pokazala da je cijena kada imaš sve pomenute elemente od 1 000 do 1 200 KM. Da ne spominjem da se često znalo rasvjetu samo staviti na već postojeće stubove Elektrokrajine, i prikazati da je Centar uradio cjelokupno rasvjetno tijelo – ističe naš sagovornik.
Iz Elektrokrajine je, nezvanično, za eTrafiku potvrđeno da postavljanje cjelokupnog rasvjetnog tijela ne može preći iznos od 1 300 KM, te da su cijene od 2 000 KM i više, u potpunosti nerealne!
Šešić je podsjetio da je tada u Centru bilo samo 20 krava iako je kapacitet bio nekoliko stotina, da nije napravljena najavljena Mljekara za koju je bio izdvojen novac, kao što nikada nije proradio ni projekat Crno vrelo vrijedan 1 600 000 KM.
Kada je riječ o pomenutoj mljekari, ona se spominje još u izvještaju Centra za 2011. godinu, gdje piše da su „završeni radovi na objektu mini mljekare, da je nabavljena i montirana oprema i pušteno u funkciju automatsko izmuzište“. Navedeno je i da je riječ o „jedinom savremenom izmuzištu na području grada Banjaluke“. Nje ni danas nema, a koliko je novca izdvojeno za pomenuti projekat, koji nikada nije ugledao svjetlost dana, nije poznato.
– Nikada nije demantovano ni to da je (bivši direktor Centra Milenko) Šarić kupio maloljetnom sinu dva poslovna prostora na Starčevici koja su koštala 150 000 KM. Prostori su kupljeni od firme Elektroobnova, koja je, dobijala izuzetno unosne poslove preko Centra. Kada smo u Skupštini prozivali Šarića za to govorio je „Kome ću ako ne svom sinu“ – sjeća se Šešić.
Nikakva kontrola
Napominje i da problem vodosnabdijevanja, koji je bio u nadležnosti Centra, a koji je gorući za ruralne dijelove Banjaluke, nikada nije riješen.
– Pogledajte na primjer Rekavice, ljudi tamo pišu peticiju jer danima nemaju vode. Mi pričamo o 2017. godini i prostoru glavnog grada Republike Srpske! U istim tim Rekavicama tri predizborna ciklusa otvara se vodovod. Umjesto da ovo pitanje riješe trajno oni otvaraju dio po dio vodovodne infrastrukture na tom području – kaže sagovornik eTrafike i dodaje da je oko 30 miliona KM bilo izdvojeno za riješavanje vodosnabdijevanja u banjalučkim selima, te da bi to pitanje, imajući u vidu pomenutu cifru, odavno trebalo biti završeno.
Šešić napominje i praksu koja je jedan period bila izražena a to je dodjeljivanje podsticaja istoj porodici iz godine u godinu.
– Jedne godine dobije suprug, druge supruga, treće dijete ili rođak itd. To su naravno bile porodice bliske uticajnim ljudima iz vladajućih partija. Izražen je bio i primjer gdje su poljoprivredni podsticaji dodjeljivani i ljudima koji uopšte nisu ni imali zemlju za obrađivanje. Dati novac ljudima koji se ne bave poljoprivredom je jedan apsurd i primjer da je rukovodstvo Centra smatralo da je izvan zakona, jer nema drugog objašnjenja za takve poteze – priča Šešić.
Problem je bio, kaže on, i što gotovo nikada nisu vršene kontrole i analize zemljišta kako bi se utvrdilo da li su se sredstva trošila na odgovarajući način.
– Novac često nije završavao gdje je trebao. Javna je tajna da je jedna trećina a nekada i jedna polovina novca koji je Centar davao za podsticaje bio vraćan ljudima koji su ta sredstva i obezbjedili da završe u rukama ljudi koji nisu ni planirali da ulažu poljoprivredu – zaključuje Šešić.
Poseban problem kada je rad Centra u pitanju jeste i to što u prvim godinama njegovog rada nije bilo nikakvih pravdanja utrošenih finansijskih sredstava. Odbornik u dva mandata u banjalučkoj Skupštini Aleksandar Petković ističe za eTrafiku da je to bio period kada je vladajuća koalicija na čelu sa SNSD-om imala ubjedljivu većinu, kako na gradskom, tako i na republičkom nivou.
– U tom periodu baš se nije pokušavalo prikriti ništa. Novac od Centra dobijali su i odbornici Skupštine Banjaluka, ali i zaposleni u Gradskoj upravi, a njima je tek godinama kasnije zabranjeno da dobijaju novac od ove institucije – kaže za eTrafiku Petković.
Nedostatak kontrole korištenja podsticaja dobijenih od Centra, nastavlja naš sagovornik, je još jedan u nizu svjesnih propusta vladajuće garniture.
– Nepostojanje kontrole u prvom periodu rada Centra je olakšavao mogućnost da novac završi u rukama podobnih ljudi koji nisu kvalifikovani da uopšte dobiju novac od njih. To se najlakše vidi na novcu koji je izdvajan za „poboljšanje zemljišta“, a iznosi su znali biti i od 10 do 15 hiljada KM, a nakon dvije godine, kada su kontrole uglavnom dolazile, nije bilo moguće dokazati da li je novac zaista i utrošen u poboljšanje zemljišta, jer je riječ o predugom periodu. Na početku rada Centra uopšte nije ni vođeno ko dobija novac iz ove institucije, a riječ je o periodu kada je Centar raspolagao sa ogromnim budžetom – ističe Petković.
Kupovina glasova
Čak su i odbornici koji pripadaju vladajućoj koaliciji, kaže naš sagovornik, prozivali jedni druge da su izvlačili novac iz Centra.
– Govorili su „da se dobijani traktori voze svugdje, samo ne na njivu“. Takođe, u oblast vodosnabdijevanja utrošene su ogromne svote novca, a nema vidljivih rezultata. Najviše novca se izvlačilo na ime „nepredviđenih radova“, a što je omogućavao tadašnji Zakon o javnim nabavkama. Ta stavka je novim zakonom značajno ograničena, ali niko nije kažnjen za ranije izvučeni novac – kaže Petković.
On ističe i da su se sredstva Centra pred svake izbore koristila u svrhu kampanje vladajućeg SNSD-a, odnosno, kako kaže, klasičnu kupovinu glasova.
– Kako bi podmitili što veći broj ljudi i sebi obezbjedili što veći broj glasova, davani su toliko maleni iznosi, da je nemoguće sa njima uraditi bilo šta u oblasti poljoprivrede. Jasno je šta je stajalo iza toga – kaže Petković i dodaje da su „mnoge firme koje su proživljavale svoje zlatno doba dok su bile uvezane sa Centrom, propadale nakon što bi ta saradnja prestajala“. To je nazvao još jednim primjerom koji dokazuje, kako kaže, da je riječ o fiktivnim firmama, koje su vodili ljudi bliski vlasti, a neki i koji su direktno bili u vlasti, a sve u svrhu izvlačenja gradskog novca.
Zoran Talić je takođe izrazio sumnju da je novac Centra završavao za kupovinu glasova. Komentarišući izvještaj Centra za 2012., inače izbornu godinu, napravio je paralelu između tog i izvještaja za 2011. godinu, kada nije bilo izbora.
– U izvještaju za 2011. godinu svi direktni podsticaji su navedeni tačno po mjesnim zajednicama kome su podjeljeni, dok toga, u narednoj, izbornoj godini nema. Nema, zato što su ljudima u kampanji podjelili i šakom i kapom. Zato spisak u izvještaju ne mogu da navedu. Gdje su izvještaji, kome ste, imenom i prezimenom, dijelili podsticaje? Da li su svake godine dobijali isti ljudi? Imam i informaciju da su pojedinci, sadnice koje su dobijali od Centra kasnije prodavali onima koji te sadnice nisu dobili! Prodavali i na tome zarađivali! – komentarisao je Talić pred banjalučkim odbornicima.
Takođe, koliko su zaposleni u Centru bili nemarni pokazuje i podatak da su pojedini dijelovi izvještaja Centra za 2012. godinu bili od riječi do riječi kopirani iz izvještaja za prethodnu godinu!
Talić je komentarišući prethodno navedeni izvještaj Centra naglasio da je među uslovima za dodjelu nepovratnih sredstava traženo da su poljoprivredna domaćinstva sa ruralnih prostora upisana u registar poljoprivrednih domaćinstava i da je bilo 220 kandidata.
– Koliko od 220 kandidata ispunjava uslov da je upisan u registar poljoprivrednih domaćinstava? Gdje je izvještaj osoba koje su dobile subvencije sa zapisnicima koje je stručna komisija sačinila i na kraju ko je ta stručna komisija? – komentarisao je Talić, ali odgovore na svoja pitanja nije dobio.
Pomoć gradskim privatnicima
Talić je spominjao i situaciju gdje su stanovnici seoskih područja bunili jer su „koncesiju na zemljište dobijali direktorovi srodnici“.
– A oni kojima je potrebno, ti nemaju nikakvo pravo nizašta. Je l’ mi tako razvijamo poljoprivredu? Je l’ to poljoprivreda, da se pomaže par ljudi? Ili da se pomažu ljudi koji žive na seoskom području i koji trebaju da žive i hrane svoju porodicu i na taj način riješavaju svoju egzistenciju? Takođe, davali ste određene subvencije u pogledu pravljenja objekata za držanje stoke. Ljudi su na osnovu tih objekata pravili sebi kuće – naveo je Talić.
Centar se nije libio ni da, budžetskim sredstvima, pomaže razvoj privatnih biznisa, a da su privatnike bar nalazili na selu bar bi malo ostali u okvirima naziva koji nosi.
Naime, u izvještaju Centra za 2011., ali i 2012. godinu je navedeno – „Pored goveda, raspolažemo i sa osam pastuva lipicanerske rase i dva ženska grla. Napominjemo, da smo za razvoj konjičkih klubova dodjelili po dva pastuva za dva konjička kluba na području grada“.
Odgovor kakve koristi od toga imaju ljudi koji žive na selima nikada nije dat. Umjesto osnaživanja sela, Centar je odlučio da osam konja, umjesto na selo, usmjere u grad, privatnim klubovima.
Sporan je i prostor razvojno-edukativnog centra Manjača, u koji grad godinama ulaže velike količine novca a da imovinsko-pravni odnosi na tom lokalitetu nisu riješeni, jer je pomenuti prostor vojna, a ne gradska imovina.
Nepoštovanje zakona
Banjalučki advokat Filip Niškanović za portal eTrafika ističe da, prema podacima koje su objavljivali mediji, Centar nije poštovao ni Zakon o javnim nabavkama, a trebao je.
– Nisam se nikada bavio nešto pretjerano Centrom, ali već iz onog što je dostupno u medijima, može se utvrditi da on nije poštovao Zakon o javnim nabavkama i da je koristio postupak „direktne pogodbe“, koju Zakon o javnim nabavkama ne poznaje. Ugovori zaključeni na ovaj način otvaraju široku mogućnost korupcije jer u „direktnoj pogodbi“ se isključuju ostale firme da ravnopravno učestvuju u javnoj nabavci. Državne institucije, u ovom slučaju Centar, koliko sam imao mogućnosti da vidim, nisu koristili postupke koje poznaje Zakon o javnim nabavkama, otvoreni i konkurntski postupak, i na taj način omogućili nabavke roba i usluga po jeftinijim cijenama – rekao je za eTrafiku Niškanović i dodao da tako nešto nije karakteristično samo za pomenuti Centar već „istitucije revizije upozoravaju da je takva praksa često rasprostranjena u javnom sektoru“.
Ivana Korajlić, portparolka Transparency International BiH, za portal eTrafika govori o praksi da se poslovi javnih nabavki u institucijama grada dodjeljuju firmama „direktnom pogodbom“ a ne da se ide u zakonom regulisanim postupcima javnih nabavki.
– Što se tiče zakona, i neke generalne prakse, on jasno napominje da se direktnim sporazumom mogu sklapati ugovori do 6 000 KM. Naravno, ovo se često zaobilazi, tako što se veće nabavke cjepkaju na više manjih nabavki, pa se tako sa istom firmom sklapa nekoliko direktnih sporazuma, sa sličnim ili istim predmetom ugovora. Takođe, što se tiče ostalih vrsta postupaka, i tu često imamo zloupotrebe, kod konkurentskog zahtjeva, a posebno kod pregovaračkog bez objave obavještenja, koji se koriste i u slučajevima koje zakone predviđa, a uglavnom se svode na direktne pogodbe, samo upakovane u ove procedure. Čak i prilikom otvorenog postupka, prilagođavanjem tehničkih uslova jednom ponuđaču, opet dođemo do toga da se i na otvorene postupke može samo jedno prijaviti i zadovoljiti uslove, pa i tu praktično imamo direktnu pogodbu, jer je očigledno došlo unaprijed do dogovora, a postupak je tu samo da se formalno ispoštuje zakon – kaže Korajlićeva.
Dijelili sredstva sebi i članovima svojih komisija
Portal zurnal.info, pisao je da je još u julu 2012. godine usvojen rebalans gradskog budžeta, čime se u kasu Centra “slilo” dodatnih 10 miliona KM. Novac je, kako je tada navedeno, predviđen kako bi se “konačno završilo vodosnabdijevanje kompletnog seoskog područja”, iako je obećavano da će sve biti završeno sredinom 2011. godine. Danas, na samom kraju jula 2017. godine, vodosnabdijevanje banjalučkih seoskih područja uopšte nije privedeno kraju.
Isti portal je utvrdio i da je 2011. godine 50 000 maraka sa računa Centra uplaćeno istom tom Centru! Sam je sebi odobrio isplatu sredstava, koja su namjenjena za pomoć projektima u poljoprivredi! Još apsurdnije, 30 000 maraka dobio je član Komisije za odabir najpovoljnijih projekata Centra Nenad Šibarević, dugogodišnji banjalučki odbornik.
Aktuelni i bivši direktor Centra… Draško Ilić i Milenko ŠarićŽurnal je pisao i o nepotizmu Milenka Šarića, koji je kao direktor Centra za razvoj i unapreðenje sela Banjaluka zaposlio svoju suprugu kao načelnika za Sektor poljoprivrede u toj instituciji. Takođe, Šarić je svom kumu Drašku Iliću omogućio vrijedne poslove, tako da je veliki dio novca iz budžeta Centra odlazio Ilićevoj firmi Eko euro tim. Radi se o poslovima čija je svrha veoma upitna, poput projekta izgradnje vodovoda preko Manjače i odvoza smeća iz ruralnih područja. Upravo je Ilić ove godine naslijedio Šarića u direktorskoj fotelji Centra.
Nužna transparentnost
Ekonomista Zoran Pavlović ističe za eTrafiku da je centar za selo neophodan Banjaluci i da Grad u budžetu ima sredstava za podršku poljoprivredi, koja je sva oko Banjaluke.
– Taj fond finansirao je najveći dio uspostavljanja sistema vodosnabdijevanja po Manjači i okolini, a to su vrlo skupi projekti. Kao i elektrifikacija. To su uslovi egzistencije na selu, međutim, moj utisak je da sredstva nisu dovoljno usmjeravana na proizvodnju koja bi bila adekvatna uslovima tih područja, pogotovo Manjače – ističe naš sagovornik.
Takođe, kaže on, bilo bi dobro da imamo neku transparentnu evidenciju ili informaciju u Centru gdje su sve sredstva otišla, po kom osnovu, po kojem ugovoru i za koje namjene.
– Ovako se vrlo često može reći da nemamo pravu informaciju, a kada pogledamo koliko je sredstava otišlo tim putem onda se zapitamo zašto nešto ozbiljno ne možemo ni da vidimo. Jer, niti je riješen sistem elektrosnabdijevanja, starih drvenih stubova koji padaju u zimskim periodima, niti imamo dovoljno vode u pojedinim dijelovima itd. Čovjek se može zapitati gdje su ti toliki novci i sredstva iskorišteni? – kaže Pavlović i dodaje da ovo pitanje nije stvar „časti i poštenja“ već „pameti i vještine i struke“.
Veliko je pitanje, nastavlja naš sagovornik, zašto se preko Centra gradila infrastruktura koja je trebala da bude na nivou grada.
– Centar treba da se fokusira samo na poljoprivrednu, stočarsku i drugu proizvodnju, koja je uslov egzistencije ljudi u selima oko Banjaluke. Problem Centra je u činjenici da niko nije htio da radi taj dio posla. Ljudi su prepoznali pomenuti problem na terenu radeći sa farmerima i poljoprivrednicima. Za dalje, moraju se jasno definisati sredstva koja će biti usmjerena za elektrifikaciju sela a koje će implementirati Elektrokrajina, a za vodu Vodovod, odnosno neka specijalizovana javna ustanova koja se bavi tim pitanjem. Ovako su ta pitanja ostavljena praktično jednoj instituciji koja nije specijalizovana po ta dva osnova. Centar se nije bavio razvojem sela nego elektrifikacijom, što je budalaština – zaključio je Pavlović.
Kako bi dobili tačne podatke o tome gdje je su sredstva koja su ovoj instituciji bila na raspolaganju i utrošena, pitali smo i zaposlene u samom Centru. Zanimalo nas je sljedeće (kliknite na pitanja, za bolju preglednost):
Na naša pitanja dobili smo i više nego zanimljiv odgovor:
Pored Centra, kontaktirali smo i Kabinet gradonačelnika Banjaluke, koji je pitanja proslijedio samom Centru, te se nije izjašnjavao o radu ove institucije.
Šarićem nezadovoljni i Gavranović i Radojičić
Kako nezvanično saznaje portal eTrafika, Šarićevim radom bio je nezadovoljan i bivši gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović koji je bezuspješno pokušavao da ga smijeni sa pozicije na kojoj je bio 13 godina. Gavranović je više puta slao inspekciju u Centar, utvrđivao nepravilnosti, ali nije bio jači od Šarićeve „zaleđine“, koja je uspješno spriječavala njegovu smjenu.
Aktuelni gradonačelnik Igor Radojičić, sa druga strane, bio je uspješniji. Već na početku njegovog mandata Centar je reorganizovan, a Šarić smijenjen sa direktorske pozicije.
Reorganizacija
U sklopu transformacije, Centru su oduzete nadležnosti komunalne infrastrukture, odnosno javnih vodovoda i rasvjete. Kako je krajem prošle godine rekao gradonačelnik Radojičić, osnovna namjena biće mu subvencije i podsticanje organizovane poljoprivredne proizvodnje i ekonomije na Manjači.
– Vodovode u tranzicijskom periodu od dvije godine preuzeće javno preduzeće „Vodovod“, a javnu rasvjetu Odjeljenje za stambeno-komunalne poslove i poslove saobraćaja, odnosno buduće Odjeljenje za komunalne poslove – rekao je u decembru prošle godine Radojičić.
Dakle, danas su tačno razgraničeni poslovi iz nadležnosti Centra u odnosu na poslove javnih preduzeća.
– Nakon usvajanja pomenutih Odluka mnoge stvari o neradu Centra za selo isplivaće na površinu – naveo je odbornik vladajuće koalicije Marinko Umičević.
Rezultate i isplivavanje na površinu svih neregularnosti koje su u Centru vršene više od decenije tek očekujemo!
eTrafika.net
Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
