U više od 40 zemalja širom svijeta trenutno postoji preko 120 uličnih novina, a sve ih okuplja Međunarodna asocijacija uličnih novina (INSP). Karakteristične su po tome što ih prodaju najugroženiji članovi društva, a polovina zarađenog novca ide direktno prodavcima, dok se ostatak novca koristi za štampanje novih primjeraka i/ili za neke dodatne porograme namijenjene njima. Sve ulične novine su društveno angažovane, te pokrivaju teme o kojima se u drugim medijima ne govori.

Piše: Anja Zulić

Tokom proteklih sedam godina “Liceulice“ radilo je sa nekoliko stotina korisnika, među kojima su bile samohrane majke, beskućnici, korisnici psihijatrijskih usluga, ljudi lječeni od bolesti zavisnosti. Jednostavno rečeno, sa pripadnicima marginalizovanih i teško zapošljivih grupa.

“Sama prodaja magazina našim prodavcima pruža ekonomsku podršku i daje im priliku za redovne prihode, a i sam čin izlaska u prodaju mnogima od njih znači za reintegraciju u društvo i za dodatno socijalno osnaživanje”, govore asistentkinja u redakciji Eva Škorić i koordinatorka programa Nikoleta Kosovac, te dodaju da trenutno imaju oko 100 aktivnih prodavaca. Polovina novca od svakog prodatog primjerka odlazi direktno prodavcu, a ostatak se koristi za štampanje novih primjeraka ili za druge potrebe samih prodavaca, kao što su prsluci, identifikacione kartice, torbe, rukavice itd.

Kao što i sami ime govori, glavno mjesto prodaje jeste ulica, ne postoje prodajna mjesta odnosno konkretni objekti gdje se magazin može naći. Trenutno se “Liceulice“ može pronaći u Beogradu i Pančevu.

Svetlana prodaje magazin posljednjih pet mjeseci i to za nju predstavlja oblik integracije u društvo. Prodaje sama, a za loakciju je izabrala mjesto blizu njene kuće gdje se često organizuju kulturna dešavanja.

“Jedan broj građana redovno kupuje. Neki od njh se interesuju i raspituju se o čemu se radi, ali postoje i oni koje to ne zanima. Nema nekih negativnih iskustava, desi se da ljudi nisu zainteresovani, ali to je sve.  Uglavnom im ispričam koje su teme datog broja magazina i oni ga kupe i odu zadovoljni”, govori prodavačica Svetlana za eTrafiku o svom poslu.

Dejan magazin “Liceulice” prodaje već godinu dana. Kako nam govori, država se prema marginalizovanim članovima društva odnosi jako loše, a podrška ne postoji. Prodaja magazina predstavlja njegov izvor zarade.

“Dosta ljudi zna šta je ‘Liceulice’, neki žele da čuju, a ponekad nisu raspoloženi ni za to. Sam prodajem, po nekoliko sati dnevno, nekoliko dana u nedelji. Najviše volim kada magazin kupi neka poznata ličnost“, o svom iskustvu govori prodavac Dejan.

Za Liceulice besplatno pišu, fotografišu i dizajniraju mnogi profesionalni novinari, studenti, aktivisti, pisci, njihovi kolporteri, umjetnici, penzioneri, bivši profesionalni sportisti… Tačnije, svi oni koji imaju nešto da kažu, ali nemaju gdje.  Neki od njih su tu od samog početka, neki povremeno, a  ekipa se i danas širi jer se pojavljuju novi ljudi koji žele podržati program. Kako naše sagovornice ističu, činjenica da nisu sami je ono što ih motiviše i drži sve ove godine.

Magazin “Liceulice“ prodaje se na ulicama Beograda od 2010. godine i predstavlja nešto novo na medijskoj sceni u regionu, novi koncept socijalne ekonomije i primjer kako mogu da se zaposle oni koji najteže dolaze do posla.

“Ideja je potekla od našeg prijatelja, glumca Branislava Trifunovića, koji se upoznao sa konceptom uličnih novina prilikom jedne posjete Slovačkoj. Tamo je imao priliku da razgovara sa prodavcima slovačkih uličnih novina i da sazna sve o ovom inovativnom načinu ekonomskog i socijalnog osnaživanja najugroženijih. Kada se vratio u Srbiju, razgovarao je sa nekoliko svojih prijatelja, koji dolaze iz različitih sfera – mediji, produkcija, socijalne politike, i slično. Nakon šest mjeseci razmišljanja, puno sastanaka, upoznavanja sa raznim novim ljudima, imali smo prilagođen koncept našim uslovima i našoj zemlji”, govore nam one, te dodaju da je naziv projekta nastao spontano i može se čitati kao Lice ulice i/ili  Lice u lice.

“Ono što radimo jeste da predstavljamo neku novu stranu ulice, koja je sve vrijeme tu, ali je svi zaobilaze, jer je tako lakše. U isto vrijeme želimo da gradimo mostove između onih koji su na margini i šire javnosti, i skrenemo pažnju na ključna pitanja socijalnog isključivanja i da smo svi isti, samo nismo imali iste šanse”, kažu nam Eva i Nikoleta.

Magazin “Liceulice” predstavlja specifičnu medijsku platformu, namijenjenu afirmaciji stvari koje bi se mogle jednostavno nazvati vrijednosti civilnog društva.

“Zalažemo se  za  prava ugroženih i marginalizovanih grupa i pojedinaca, za  saradnju i integraciju, za zdravo fizičko i mentalno okruženje, za održivi razvoj, a protiv nasilja, rasizma i mržnje svake vrste. Zalažemo se za pravednije i bolje društvo. Posebno smo usredsređeni na tri velike grupe – antidiskriminacija po bilo kom osnovu i ljudska prava, javni interes i održivi razvoj. Smatramo da su to teme koje su danas veoma aktuelne i važno je o njima razgovarati, a one se uglavnom ne tretiraju u mainstream medijima. Način na koji ih obrađujemo se takođe razlikuje od standardnog, trudimo se da ukažemo na primjere dobre prakse, da stavimo akcenat na rješavanje problema, a ne samo na njihovo identifikovanje”, navode naše sagovornice, te dodaju da su rubrike časopisa posvećene aktivizmu, filantropiji, ljudskim pravima, ekologiji, socijalnom preduzetništvu i  slično.

Kako izgleda magazin “Liceulice”?

Magazin “Liceulice“ objavljuje se svaka dva mjeseca i štampa se na 48 strana. Tiraž je 8.000 primjeraka, od kojih se dio šalje pretplatnicima, a ostatak dijeli prodavcima. Autori ilustracija mijenjaju se od broja do broja. Ova organizacija sprovodi i projekat “Iz dobrih razloga“ posvećen razvoju angažovanog dizajna. Do sada je realizovano nekoliko ciklusa, od kojih je svaki imao određenu temu – migracije, solidarnost, ljudska prava, beskućništvo, siromaštvo…

Kada je riječ o dopiranju do publike, naše sagovornice govore da  sa tim nemaju problema. Iako tiraži štampanih medija širom svijeta opadaju u posljednjih desetak godina, tiraži uličnih novina i dalje samo rastu. Zbog specifičnih tema i načina na koji ih obrađuju, kao i humanitarnog aspekta, magazin “Liceulice“ ima veliki broj pretplatnika, ali i redovnih čitalaca koji imaju svog omiljenog prodavca od kojeg kupuju svaki broj.

“Znate ona pisma čitalaca koja viđate u nekim novinama? Mi ih zaista dobijamo redovno, putem mejla, Fejsbuk stranice i prave stare pošte. I dalje, nakon sedam godina, uvijek ima novih čitalaca koj žele da pohvale neki tekst, temu broja ili da predlože nešto. A ono što se sve češće dešava jeste da čitaoci sa samim kolporterima razgovaraju o samom sadržaju i njima prenose svoje utiske i sugestije. Magazin ‘Liceulice’ je od prvog dana nastojao da se jedinstvenim sadržajem i kvalitetom zahvali onima koji ga kupe od naših prodavaca. Još od tih prvih dana naše geslo je ‘Kupujući Liceulice pomažete mnogima, čitajući Liceulice pomažete sebi‘”, govore Eva i Nikoleta za eTrafiku.

Najuži tim organizacije “Liceulice“ sastavljen je od deset ljudi, među kojima su članovi redakcije koji se bave samim magazinom, zatim ljudi koji rade sa prodavcima i prodavačicama i oni koji su zaduženi za upravljanje organizacijom, osmišljavanje novih projekata i drugo. Sa prodavcima se redovno održavaju sastanci koji im pomažu u razvijanju vještina koje doprinose boljoj prodaji, kao i redovni sastanci psihosocijalne podrške.

Organizacija se finansira od prodaje magazina i drugih proizvoda (“Štenderaj” majica, razglednica “Iz dobrih razloga”), putem projektnog finansiranja, kao i od korporativnih i individualnih donacija. Naše sagovornice dodaju da je osmijeh i nekoliko razmijenjenih riječi sa prodavcima takođe od velikog značaja.

Slični projekti u zemljama regiona

U Hrvatskoj postoji magazin“Ulične svjetiljke”. Krajem 2012. godine ova organizacija pokrenula je regionalna izdanja u Sarajevu (Liceulice), u Prištini (Ball’ per ball’) i u Skoplju (Licevlice). Licevlice danas je organizacija koja funkcioniše samostalno i redovno izdaje magazin, dok su ostala dva projekta trenutno na pauzi dok se ne pronađu dovoljno motivisani partneri koji bi nastavili da ih sprovode u svojim sredinama.

Napiši komentar