fbpx

„Svi su drugačiji. Budi i ti!“ naziv je priručnika za borbu protiv rodne diskriminacije koji je izdao Institut Perpetuum mobile u Banjaluci, a biće distribuiran banjalučkim osnovnim i srednjim školama, ali i nevladinim organizacijama, te školama širom BiH.

Priručnik je nastao u okviru programa „Jednakost za sve: Koalicija organizacija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije”, kao dio projekta koji finansiraju USAID i Fond otvoreno društvo BiH. Koordinatorka projekta Nikolina Talijan Hinić navodi da početkom marta kreću sa 90 radionica u Gimnaziji, Medicinskoj i Ekonomskoj školi u Banjaluci, te da je planirano da između 750 i 900 učenika drugog i trećeg razreda prođe kroz tri radionice.

„Prije tog glavnog dijela projekta izdali smo priručnik protiv rodne diskriminacije, koji je namijenjen prvenstveno mladim ljudima srednjoškolskog uzrasta. Pisale su ga tri stručne osobe iz ove oblasti. To su direktorica Helsinškog parlamenta građana Banjaluka Dragana Dardić, predstavnica Instituta Perpetuum mobile Bojana Trninić i peer edukator Aleksandar Slijepčević. Zatim je planirana dvodnevna obuka početkom marta za vršnjačke edukatore, kako bismo ih obučili za radionice koje su već pripremljene u priručniku. Za kraj projekta planirane su tri kampanje sa srednjoškolcima i peer edukatorima, koje promovišu rodnu nediskriminaciju“, govori nam ona, te podsjeća da se radi o nastavku redovnih aktivnosti koje sprovodi Perpetuum mobile.

Foto baza

„Borimo se protiv vršnjačkog nasilja već 10 godina i kroz rad smo vidjeli koliko su prisutni svi rigidni stereotipi i patrijahalne norme, da mladi čak ne razmišljaju već samo reprodukuju ono što su čuli od starijih. Na mišljenje mladih još uvijek možemo da utičemo i da ga promijenimo, da napravimo neke ozbiljne promjene u svojoj okolini.“

Kada govorimo o nejednakosti polova, obično se osobe koje se bore za ravnopravnost etiketiraju kao feministkinje, pri čemu sam feminizam dobija negativnu notu. Ponekad se stekne pogrešan utisak da te osobe žele da žene preuzmu primat, potvrđuje nam jedna od autorki priručnika Bojana Trninić.

„Tu je greška kako se ustvari postavljamo prema ravnopravnosti polova. Perpetuum mobile na tome dosta radi sa muškarcima kako bi se pokazalo koje su prednosti ravnopravnosti polova i za muškarce i za žene.  Iako je ovaj projekat na lokalnom nivou, mislim da će efekti biti dosta širi. Pedagozi nam stalno govore da se ti problemi u školama dešavaju, od vršnjačkog nasilja do rodne diskminimacije, sa kojom nismo dovoljno upoznati iako se priča o tome. Ako ne možemo prepoznati diskriminaciju, onda ne možemo ni reagovati na nju“, navodi ona.

Jedan od načina borbe protiv rodne diskriminacije jeste i pravilno izražavanje. Svakodnevnim korištenjem izraza koji su prilagođeni rodu osobe na koju se odnose navikavamo sebe, ali i svoju okolinu na njih.

„Kada neko tvrdi da im rodno pravilni izrazi ružno zvuče i da ih zato ne koriste, ja im kažem da se obrate medicinskom bratu sa ‘sestro’ pa će vidjeti reakciju. Nažalost, obrnute situacije kada se ženama obraćamo u muškom rodu su prihvatljive. Meni često bude teško da izgovorim psihološkinja ili hirurškinja, pa opet radim na tome da se naviknem. Mada, mi se još uvijek nismo navikli da se ‘ne znam’ piše odvojeno…“, priča Trninić.

Da i u diskriminaciji ima nečega pozitivnog potvrđuje praksa pozitivne diskriminacije. Naime, ukoliko je određena grupa stalno diskriminisana, njoj se daje prednost u odnosu na ostale, ali samo u slučaju da je jednako kvalitetna.

„Recimo, ukoliko na Mašinski fakulet na kome su većinom muškarci konkuriše djevojka, njoj treba dati prednost, ali samo u slučaju da je jednako kvalitetna. Ne možete dobiti posao samo zato što ste žena, morate biti jednako kvalitetne kao i muškarci, pa vam se daje prednost ako imate isti broj bodova. Ista je stvar kada se muškarac zapošljava u vrtiću, gdje uglavnom rade žene.“

Iako je u bh. društvu prisutna veća diskriminacija prema ženama, to ne znači da ne postoji diskriminacija prema muškarcima, koja je najviše primjetna na polju očinstva. Takođe, na trenutnu situaciju mogu uticati i mediji, koji bi trebali više pažnje posvetiti načinu na koji potpisuju sagovornike i sagovornice, ali i pitanjima koja postavljaju.

„Nikada nisam vidjela da nekog političara pitaju kako usklađuje poslovni i privatni život, dok to ženu obavezno pitaju“, navodi Trninić, zaključujući da je jako bitno naučiti šta je diskriminacija i kako je prepoznati, da bismo znali kako da reagujemo:

„Ne možete pomoći nekome ko ne vidi da je diskriminisan.“

eTrafika.net – Vanja Stokić

Napiši komentar