fbpx

Sudeći prema stanju na terenu, grad na Vrbasu je ozbiljan kandidat za novu disciplinu ekstremnih zimskih sportova – trotoarsko hodanje. Kako stvari za sada stoje, izvjesno je da će se građani i građanke Banjaluke ujediniti te, s nadom u bolje zimsko sutra, organizovati prvi šampionat u nesvakidašnjom manevrisanju udova po gradskim cestama.

No, prije nego dospijemo na turističke rute foto-pripremljenih Kineza i eventualno Japaneza, neophodno je da odredimo šta je iniciralo nastanak ekstremno eksterne pojave na banjalučkom tlu.

Kao prvo, otkud snijeg u januaru i kakav je to red da nas ovako, grlom u globalno zagrijane jagode, iznenadi baš uoči najvećeg hrišćanskog praznika?

Foto baza

Kao drugo, kad je priroda već sebi dala za pravo da određuje klimatske uslove te postavlja temperaturne šokove, otkud čovjeku zaduženom za sankcionsanje nevaljale prirode kuraž da razgrće samo pod predsjednikovim preduzećem? Kako to mislite „čelnik Republike ga okuražio da ne čini svoj posao kako novi Zakon o radu zapovijeda“?

Kao treće, Banjalučanin se sada po snježnim trotoarima na posao kreće kao da je pošao na pivo treće, a ne za poštenu paru da čisti korporativno smeće.

Da ne živimo u Bosni, iznimno bi teško bilo odrediti ko je zaslužan za ovu evoluciju građanina iz prosječnog šetača u skijaškog disciplinaša. Na našu sreću, znamo da su dušmanske „ne daj ti Bože zime“ službe krive za ama baš sve. (Aman, gdje je nekonvertibilna marka iz tog fonda?) „Ne daj ti Bože zime“ službu bi trebalo odlikovati i za nepostojanje mehanizama djelovanja u kriznim, a prirodnim situacijama, i za pomalo nepotističko čišćenje gradskih puteva, i za kašnjenje na posao, a bogami i za za onog/onu koja ti se ne javlja od subote jer je, da prostiš, pokriven/a snježnim pahuljama. Neko mora da preuzme krivicu i za psihičku bol banjalučkih ski avanturologa.

Okrenemo li šalu na neku iole ozbiljniju stranu, u ovoj Bogom danoj situaciji ćemo prepoznati komercijalnu vrijednost. Primjer na primjer, programeri bi mogli da osvjetlaju IT obraz banjalučkog Face-a kroz razvijanje nekojakve androidne aplikacije koja bi građane obavještavala o (ne)prohodnosti puteva, te davala jasne upute u kojim zonama je trotoarsko hodanje preporučljivo samo za potencijalne šampione. Nadalje, gore pomenuti šampionat je svakako prilika da Banjaluka dospije u turističke vodiče renomiranih časopisa.

Početak je godine, te idealan čas da ćevap zamijenimo egzotikom. Ali, to nije sve. Tržni centri dobijaju priliku da „+ GRATIS “ cijenama dramatično zakorače u gladijatorsku arenu stare dobre Lopatoprodaje.

Ali ako obučemo šalu u sasvim ozbiljan par banjalučkih opanaka, dva ledena pitanja će nam pogoditi vrele glave:

1. Zar nije pomalo simbolično to što ćemo dan Republike dočekati zavejani pod snježnom lavinom „biće to očišćeno“ obećanja?

2. Zar nije pomalo ironično da smo do juče graktali na donošenje novog (dakle, pet godina starog) Zakona o radu u Republici Srpskoj, a evo već danas brinemo samo jednu brigu – kako stići na vrijeme do radnog vremena, Snješka ti žarenog?

P.S. Taksisti, heroji ulice, su na vrijeme prepoznali da ne pomaže zimska služba, majko, sa korita zaleđenog. Ni ljekari ni lopatari.

eTrafika.net – Jelena Bjelaković

Napiši komentar