fbpx

Satkana od 64 naroda, vjere i nacije, Sirija predstavlja pravi mozaik. Svaka skupina ima svoju tradiciju i navike, a opet svi sve slave i poštuju. Za razliku od ostalih arapskih zemalja u kojima je hrišćanska populacija manja od 1%, u Siriji oko 10% ukupnog stanovništa pripada jednoj od mnogih hrišćanskih crkvi u toj zemlji.

U sjenci građanskog rata i izbjegličke krize, teško se može zamisliti da je Sirija do početka rata bila jedna od najuređenijih zemalja svijeta. Da je tako bilo, može se zaključiti kroz priču Yamena Hrekesa, studenta Medicinskog fakulteta u Banjaluci. Iako se u neposrednom kontaktu nalazi veliki broj nacija i religija, vjerska tolerancija je jedinstvena za tu zemlju. Čak pet papa je sirijskog porijekla.

„Zajednički se slave praznici, moja poznanica je muslimanka, ali za Vaskrs i Božić kupuje novu odjeću i ide sa nama na proslavu. Mi ne primjećujemo tu razliku, uklapamo se kao mozaik, stvaramo lijepu i složenu sliku“, rekao je Yamen, osvrnuvši se i na trenutno stanje koje tamošnjem stanovništvu nije nepoznato.

„Sada je kriza, ali se drže i društvo i ljudi. Ovo nije ni prvi ni posljednji put, živimo zajedno hiljadama godina, Alep i Dadmask su najstariji živi gradovi na svijetu. Alep je preživio mnogo ratova i kriza, mislim da će ovo proći i da će ljudi biti jači nego prije“, dodao je on.

Božić u Siriji, 2015. godina
Božić u Siriji, 2015. godina

Svi običaji se strogo poštuju, a pojedini od njih su veoma slični običajima na ovim prostorima.

„Vjenčanja se slave tri dana. Prvi dan je slavlje kod mlade, drugi dan je vjenčanje, a zatim se svi sele kod mladoženje. Svadbe su velike i broje 500-600 zvanica, a svi gosti pomoću materijala henna farbaju mali prst na ruci, dok mladoženja svojoj izabranici prst obmota novcem ili zlatom. Starije generacije su se vjenčavale u 16. ili 17. godini, dok se sada obično čeka da mladenci završe fakultet. Zanimljivo je da je prosjek godina u Siriji 25-30. Iako je trenutno vanredna situacija, broj vjenčanja ne opada. Zanimljivo je da su se sada pojavila i zajednička, grupna vjenčanja pomoću kojih se mještani bore za život i stvaraju nove porodice“, kazao je budući doktor.

Grupno vjenčanje u Siriji
Grupno vjenčanje vojnika u Siriji

Po tradiciji vezanoj za rađenje novog života ili gašenje starog mogu se pronaći zajedničke tačke.

„Običaji darivanja novorođenčeda slični su kao na ovim prostorima. Bebi se nose pokloni, a ispod jastuka joj se ostavljaju zlato ili novac. Takođe se slavi nicanje prvog zuba, tada se ispred djeteta stavljaju mikrofon, olovka, lenjir, steteskop, digitron… Vjeruje se da dijete već tada bira svoje zanimanje i da će predmet koji odabere odrediti njegov životni put. Prosjek djece u porodici je četiri ili pet, iako taj broj varira u zavisnosti od kulture“, rekao je Yamen, pa opisao kako je to kada se ispraća nečiji život.

„Nakon smrti, mrtvac provodi još jednu noć kod svoje kuće, a sahrana je naredni dan. Pogrebno auto prilikom prevoženja mrtvaca na groblje vrlo glasno pušta duhovnu muziku, a policija za povorku ‘otvara put’ kroz grad, kako ne bi čekali na semaforima. Rodbina, prijatelji i poznanici stalno obilaze kuću pokojnika tri ili četiri dana, a nakon sahrane obilježava se 40 dana, pola godine i godišnjica. Subota je dan za posjećivanje mrtvih i odlazak na groblje.“

Praznovjerje ne zaoblilazi nijedan kutak planete, pa tako ni ovaj. Sirijci ne diraju hranu koja padne na pod, jer vjeruju da ju je đavo polizao. Kao i svugdje, vrane su negativna pojava, a sova iznad kuće znači da će neko umrijeti. Yamenu je zanimljiv strah od promaje izražen u BiH.

„To nema nigdje na svijetu. Mi volimo promaju, otvaramo sve prozore i sjedimo na propuhu“, kaže on smijući se.

Kada govorimo o hrani, Yamen ističe da je hrana u Siriji više mediteranska i da se koristi mnogo više povrća nego u BiH. Jedno od zajedničkih jela je sarma, koju Sirijci zovu japrak i prave je isključivo od vinove loze. Kobasice poslužuju kuvane, a posebnu pažnju pridaju baklavama.

„Alep je ušao u Ginisovu knjigu rekorda jer je napravljen cijeli stadion raznovrsnih baklava. Ovdje ima jedna vrsta baklave, mi ih imamo mnogo i svaka ima poseban naziv.“

Stadion ispunjen baklavama
Stadion ispunjen baklavama
Japrak - sarma na sirijski način
Japrak – sarma na sirijski način
alep prodavnica
Prodavnica delikatesa u Alepu
Tezga sa začinima
Tezga sa začinima

Obrazovanje je besplatno, a na fakultetu je jedini trošak upisnina koja košta oko 20 KM. Naravno, tu je i kupovina knjiga, ali po simboličnim cijenama. Osnovno obrazovanje je obavezno, a državna matura se polaže nakon 12 razreda i predstavlja jedan od najtežih ispita, jer se tada odlučuje šta će učenik studirati. To je svojevrsan način filtriranja, jer je broj studenata jako veliki.  U Alepu na svakoj godini medicine ima po 700 studenata, a na ekonomiji i do 2.000. U nekim gradovima nema niti jednog nepismenog čovjeka. Grad Tartus ima dva miliona stanovnika i  pismenost je 100 odsto.

Zdravstvene usluge su jeftinije nego u susjednim zemljama, dok je u državnim bolnicama sve besplatno. Najveća bolnica za hemoterapije na području Bliskog Istoka nalazila se u Alepu. Nakon iračke krize država je primila dosta migranata, koji su takođe besplatno koristili zdravstvene usluge. Prije rata bio je ravijen medicinski turizam, pa su strani državljani tokom odmora obavljali i medicinske zahvate koji su im bili potrebni.

„Dolazili su ljudi iz cijelog svijeta – Njemačke, Engleske, Rusije, arapskog svijeta jer su mogli da se slobodnije ponašaju… Posljednjih godina prije rata se radilo na razvijanju turizma, pokretali su se festivali. Obala je duga oko 200 kilometara, sve je iskorišteno kao turistička destinacija. Imamo i planine, rijeke, šume, imamo sve što vas može zanimati. U jednom gradu se još uvijek priča arameski (Isusov jezik), tamo ima puno manastira“, priča nam Yamen, te dodaje da u Siriji tri stvari simbolizuju jutro – miris jasmina i kafe, te glas pjevačice Fairouz čije se pjesme puštaju svako jutro.

Od svih zemalja u regionu, Sirija je jedina koja nema dugovanja prema Međunarodnom monetarnom fondu. O nekadašnjem lagodnom načinu života najbolje govore subvencije države.

„Imamo subvencije i za osnovne potrebe, recimo za grijanje. Svaka porodica dobija 1.000 litara mazota svake zime po simboličnoj cijeni. Jedna litra košta 15 lira, a država je plaća 70 lira. Ako je nekome potrebno više, onda dokupljuje još po cijeni od 30 lira po litri. Naravno, te cijene su bile prije rata. Tu su i osnovne namirnice poput brašna, riže, šećera… Svaka porodica dobija bonove svakog mjeseca i koristi ih pri kupovini. U Siriji je uglavnom bila srednja klasa. Postoje jako bogati i jako siromašni, ali do prije krize je bilo oko 80 % srednje klase. Za državu koja ima 23 miliona stanovnika to je jako dobro. U BiH su ljudi uglavnom podstanari, ali tamo su svi vlasnici stanova. Uglavnom prvo kupe stan, pa se onda vjenčaju.“

Muzika je bitan dio svake kulture, a Yamenova porodica posjeduje čak 35 instrumenata. Kako kaže, veliki dio sirijske narodne muzike sličan je narodnoj muzici prostora bivše Jugoslavije.

„Vaše narodnjake je jako dobro objasnio Nele Karajlić, da je neko uzeo orijentalnu muziku, izvadio je iz konteksta i stavio u najgori mogući oblik. Vaša etno muzika mi se mnogo sviđa, osjeti se da je stara i originalna. Slična je i u Siriji, Alep je poznat po muzici, u arapskom svijetu on ima posebne vrste muzike koje se pjevaju. Zbog otomanskog carstva imamo dosta sličnosti u tradiciji i kulturi, ali nismo identični. Drago mi je da vidim da imamo toliko zajedničkog.“

Instrument Qanoun
Instrument Qanoun
Instrument Oud
Instrument Oud

Dosta je prisutna i underground, alternativna scena. Provod u ovoj bliskoističnoj državi prije rata je bio zagarantovan.

“Noćni život je mnogo aktivan. Imamo diskoteke i klubove, stare kafane kao i ovdje. Imamo dosta koncertnih dvorana i pozorišta. Uvijek se nešto dešava. U mjestu iz kog dolazim se tokom avgusta organizuju festivali na koje dolaze muzičari iz cijelog svijeta”, kaže on.

Još uvijek samo naftna polja Sirije nisu privatizovana, koja državi omogućavaju velika ulaganja u druge industrijske grane.

„U Alepu je prije rata bilo 1.100 fabrika – tekstil je bio jako rasprostranjen. Alep je bio jedan od najjačih u regionu i velika konkurencija Turskoj. To je bila važna stanica na putu svile. Imamo i svoju auto industriju, marka automobila sham, što je lokalni naziv za Damask.“

Jedna fabrika je prije rata zapošljavala 4.000 radnika, a sada su od nje ostali samo zidovi. Sve mašine su pokradene. Alep je trenutno najopasniji grad i svi su preselili svoju proizvodnju u sigurnije zone, recimo uz more. Vojska se trudi da obezbijedi taj industrijski grad, neke fabrike su ponovo krenule sa radom. Zvali su ga Mala Kina, bio je poput ekonomske pumpe za cijelu Siriju. Damask je uvijek bio politički, istorijski i strateški glavni grad, dok je Alep bio poput srca koje pokreće cijelu državu. U jednom dijelu Sirije bili su zastupljeni poljoprivreda i nafta, u Alepu je bila smještena industrija, a na moru se odvijao turizam.

alep industrija (7) alep industrija (3) alep industrija (4) alep industrija (5) alep industrija (6)

Kada govorimo o položaju žena, Yamen ističe da one imaju prava kao i muškarci.

„Žena mora biti prisutna u svakom sektoru, ona je više od pola društva jer će učiti svoju djecu. U drugim arapskim zemljama prava žena su katastrofa – ne smiju voziti auto, raditi, obući pantalone, izaći same… Tamo više stvari ne smiju nego što smiju, što u Siriji nije slučaj, to je za nas apstraktno. Mnogo su obrazovane i rade“, tvrdi Yamen.

Smrtna kazna postoji još uvijek, a izriče se za ekstremne terorističke organizacije i narkotike. Prije rata u Iraku Sirija je bila najsigurnija zemlja u arapskom svijetu, među prvih 20 u svijetu. Vrata zgrada se nikada nisu zaključavala. Sada se radi o najopasnijoj državi na svijetu.

Yamen žali zbog toga što se u trenutnom sukobu ruše objekti koji predstavljaju kulturno bogatstvo Sirije.

„Prvi alfabet je nastao u mjestu Ugarit, blizu mora, kao i prva zapisana muzička nota. Stare civilizacije su tamo dosta bile prisutne, asirska, mesopotamija… Imamo puno starih tvrđava, koje se sada sistematski uništavaju. Uništena je Palmira, gdje je bila sirijska kraljica. Njena kraljevina je bila do Egipta. Sveti Pavle je primio hrišćanstvo na putu do Damaska, ima mjesto gdje su ga htjeli ubiti, tamo je i grob svetog Jovana, uz koji je i grob Huseina, koji je bitan za šitsku vjeru.  Puno je civizacija i vjera, to će i ostati tako, privremene krize ne mogu to uništiti. Ne mogu biti jači od istorije. I ovdje ima sličnosti u istoriji, vidi se da držite do tradicije“, zaključio je on.

Zanimljivo je da je prva crkva na svijetu izgrađena u Siriji, u Homsu. Tokom rata je napadnuta, ali je nedavno renovirana i prošli Vaskrs je proslavljen u njoj.

eTrafika.net – Goran Cvjetković

Damask
Damask
Damask
Damask
Damask
Damask
Ulični prodavci u Alepu
Ulični prodavci u Alepu
Alep
Alep
Homs
Homs
Planina Slnfa
Planina Slnfa
Latakija
Latakija
Latakija zimi
Latakija zimi
Obala Tartusa
Obala Tartusa

Napiši komentar