Dok predsjednik Mađarske Viktor Orban ne odustaje od ranije izrečenih stavova kada je riječ o izbjeglicama sa Bliskog istoka sinoć je u Budimpešti oko 3 hiljade ljudi održalo prvi veliki protest kojim su tražili humaniji odnos prema pridošlicama iz ratom zahvaćenih zemalja.
Kako saznajemo, u Mađarskoj situacija postaje katastrofalna.
Banjalučanin Igor Gavrić koji trenutno boravi u glavnom gradu Mađarske ističe za portal “eTrafika.net” da u Budimpeštu svaki dan vozovima dolazi na stotine ljudi koji su ilegalno ušli u ovu zemlju.
“Potom ih Mađari registruju i daju im papir da se u roku od 24 časa jave u centar za azilante u Debrecenu. Naravno, niko to ne radi jer prvo nema dovoljno kapaciteta a drugo je što niko od njih ne želi ostati u Mađarskoj duže od dan-dva. Krajnje destinacije su uglavnom Njemačka i Švedska”, ističe naš sagovornik.
Obzirom da Mađarska poštuje tzv. Dablinski sporazum svi su dovedeni u pat poziciju. Ovaj sporazum znači da azilanti moraju tražiti azil u prvoj zemlji Šengen zone u koju uđu, a dok im se ne odgovori na zahtjev, tu zemlju ne mogu napustiti. S obzirom da Grčka (takođe članica Šengena) ne registruje uopšte imigrante više, prva zemlja je Mađarska.
“Tu dolazimo u situaciju gdje Mađari prvo nisu htjeli pustiti u zemlju izbjeglice (gradnjom zida) a sad ih ne puštaju da izađu iz nje! Ipak, to nije spriječilio Mađare da svima prodaju karte za voz (nekad skuplje i do pet puta!) za destinacije u Njemačkoj, iako ih sad uopšte ne puštaju na željezničke stanice. Ako neko uspije ući na voz, pred granicu sa Austrijom će biti izbačeni od strane policije”, ističe Gavrić.
Za izbjeglice ne postoji nikakav smještaj po Budimpešti a tek nakon izbijanja opšte zaraze na jednoj željezničkoj stanici, vlasti su napravili improvizovanu česmu i stavili par plastičnih toaleta. Pored toga, hrane, higijenskih proizvoda i ostalih stvari uopšte nema, te su se građani počeli samoorganizovati.
“Fejsbuk grupa Migration Aid skuplja donacije od građana te uz pomoć volontera pokušava koliko toliko pomoći u ovom haosu. Cijele porodice spavaju na betonu u prljavoj odjeći, bez prilike da se istuširaju nakon putovanja koje nije kraće od mjesec dana. Podzemni prolazi u blizini željezničkih stanica su prepuni žena, djece, muškaraca. Volonteri dijele vodu, hranu i odjeću koju skupe. Ova akcija je polu-legalna jer bi se po zakonu s ovim trebao baviti centar za azilante, koji nema uslova za to”.
Gavrić dodaje da situacija u Mađarskoj postaje alarmantna, jer grupe ljudi konstantno pristižu, svi su gladni i umorni a pomoći od države nema. Volonteri daju sve od sebe ali je nemoguće držati sve stvari pod kontrolom.
“Sinoć u toku protesta smo bili sa petnaestogodišnjim Afganistancem, kojem su talibani ubili oca i koji je posudio pare od svih ljudi kako bi se dokopao Evrope i otplatio dugove. Putuje već dva mjeseca u grupi prijatelja jer su cesto na meti pljačkaša. Već 4 dana je u parku u Budimpešti. I sinoć je isto u podzemni prolaz vraćena sirijska žena koja se prije 6 dana porodila ovdje. Tako da u masi ljudi i ona sad sjedi sa bebom”, ispričao nam je Gavrić.
eTrafika.net
