Najbolji ćevap u Banjaluci pravi mesnica “Naša farma”, odlučio je žiri na nedavno održanoj Gurmanijadi. Suvlasnik “Naše farme” i glavni majstor Vukan Dragičević po struci je pravnik, ali je zakonske akte nakon nekoliko godina rada zamijenio mesarskim alatom.
Posljednjih dvadesetak godina bavi se ovim poslom, a mušterijama nerijetko daje i savjete u vezi pripreme mesa. Kako kaže, čak i najkvalitetnije proizvode je lako upropastiti ukoliko ih nevješto pripremate.
“Od jednog poznatog majtora sam čuo da je ćevap đavo. Njega morate znati ispeći, nije dovoljno da bude kvalitetan, vi ga možete lako upropastiti. Mora se peći lagano, stalno se okretati, da osjetite da diše. I kobasica je takva. Nema potrebe da se boska ili siječe”, priča nam on.
Tok našeg razgovora prekinulo je nekoliko mušterija. Jedna gospođa mu se požalila da je upropastila kobasice koje je kupila i da ne zna kako da ih pripremi. Istog trenutka objasnio joj je da se unutar njih nalazi sir, pa se ne smiju sjeći prije prženja kako on ne bi iscurio, te zamolio da mu naredni put kaže ishod pripremanja.
“Ova kobasica sa sirom je jedan od naših specijaliteta”, nastavlja Vukan razgovor sa nama.
“Na takmičenju se birao najbolji ćevap, ali smo mogli predstaviti i ostale proizvode. Izložili smo roštiljsku kobasicu, šiš ćevap, domaću kobasicu i kobasicu sa sirom. Sve to su naši specijaliteti po kojima nas mušterije prepoznaju”, kaže on, i sa ponosom nam pokazuje osvojeni pehar i diplomu.
Ističe da je specifičnost pobjedničkog ćevapa u tome što je rađen isključivo od domaćeg mesa.
“Jedno vrijeme sam radio u marketima, gdje sam dobijao samo uvozno meso, bez mirisa, svježine, koje izgleda kao da je balzamovano. ‘Naša farma’ se zove tako jer imamo svoju farmu i želimo da domaći farmeri budu naši dobavljači. Žalosno je da pored ovoliko domaćina i uzgajivača uzimamo tuđe meso. Ne možete prodavati meso koje je bilo zaleđeno 15-20 godina i govoriti da je domaće. Mora postojati deklaracija, da se zna odakle je i koliko je bilo zaleđeno. U marketima ne možete utvrditi datum, pečati su izblijedili, tetovaže se i ne vide.”
Majstor Vukan nam priča kako je mesnica otvorena 1993. godine i radila je narednih 15 godina, ali je presijecanjem Njegoševe ulice posao značajno opao.
“Važili smo za jednu od kvalitetnih mesnica, gdje je cijela Nova Varoš dolazila. Sticajem okolnosti je došlo do presijecanja Njegoševe ulice koja vodi za Petrićevac, čime nam je presjećena glavna vena pa smo izgubili veliki broj naših mušterija, koji su morali kružiti po cijeloj Banjaluci da bi došli do nas. Što se tiče poslovnog ambijenta Nova Varoš je potpuno odsječena”, kaže on pomalo razočarano. Mesnica je zatvorena 2008. godine, da bi ponovo počela sa radom prije šest mjeseci.
Za kraj nam je otkrio da je i prošlogodišnji najbolji ćevap potekao od njegovih ruku.
“Radili smo 15 godina za prošlogodišnjeg pobjednika Gurmanijade. Drago mi je da se taj ćevap prepoznaje drugu godinu zaredom. Naravno, on nije isti, svako ima svoje finese. Pokazali smo da je naš ćevap među najpoznatijima u Banjaluci, a volio bih kada bi se više ljudi pojavilo na takmičenju. Što se tiče kvaliteta, ne plašimo se nikoga, a svi oni koji smatraju da su bolji neka se pojave naredne godine”, kaže on.
eTrafika.net – Vanja Stokić
