Umjesto da sjede u kući, igraju video igre i korisno troše svoje vrijeme na društvenim mrežama, nove generacije mladih vandala biraju trčkaranje po livadi, spuštanje toboganom i maltretiranje naroda u okolnim zgradama svojom galamom. Takvom se ponašanju moralo stati u kraj, a teret borbe za opšte dobro na svoja leđa preuzela je Srpska Pravoslavna Crkva.

Eparhija banjalučka Srpske Pravoslavne Crkve je krajem 2013. godine pokrenula inicijativu za izmjenu važećeg regulacionog plana za naselje Borik, radi izgradnje pravoslavnog hrama sa pratećim objektima za parohiju boričku, a na površini na kojoj se trenutno nalazi dječije igralište. Ovom prilikom bih želio da pružim skromnu podršku predmetnoj inicijativi, da pozovem građane Banjaluke da i sami podrže istu, te da iznesem nekoliko prijedloga koji bi pospješili realizaciju samog projekta.

Lamentiranje nad sudbinom dječijeg igrališta i djece koja tu provode svoje slobodno vrijeme valja sasjeći u korijenu. S obzirom da smo počupali drveće i zabetonirali sve parkove u užem centru grada, samo postojanje travnate površine u širem centru stvara koheziju i nesklad.

Konstaticije kako se u radijusu od kilometar i po nalaze čak tri hrama neću ni da komentarišem. Opšte je poznato da broj bogomolja po glavi stanovnika treba da raste uporedo sa stopom nezaposlenosti, a obrnuto proporcionalno stopi rasta bruto društvenog proizvoda.

Prednosti izgradnje hrama u naselju Borik su višestruke, a dodatne mogućnosti nesagledive. Primjera radi, na crkveni toranj bi se mogao postaviti jedan repetitor mobilne telefonije kako bi se poruke koje građani šalju za liječenje bolesne djece lakše probijale do cilja i samim tim bi Crkva igrala aktivnu ulogu u humanitarnim akcijama. Dodatno, djeca će biti onemogućena da se pentraju po kojekakvim klackalicama ili ljuljaškama i na taj način budu izložena opasnosti da slome vrat ili nešto treće, tako da i s te strane izgradnja hrama utiče pozitivno na zdravlje najmlađih. Kad se na sve to doda preduzimljivost Turističke organizacije grada Banja Luka potencijali za razvoj vjerskog turizma su nesagledivi.

Ne bih dalje elaborirao da li je hram na mjestu igrališta potreban ili ne, pošto se odgovor nameće sam od sebe. Međutim, nisam siguran da li prostor dječijeg igrališta svojim dimenzijama zadovoljava potrebe budućeg hrama i pratećih objekata. Naime, čisto sumnjam da će biti dovoljno prostora za izgradnju parkinga koji bi zadovoljio potrebe voznog parka lokalnog sveštenstva, te bi valjalo porazmisliti o izmještanju OŠ „Branko Ćopić“ na neku bogougodnu lokaciju, a plac iskoristiti za izgradnju parkinga odgovarajućeg kapaciteta, pa da nas Bog vidi.

O ovim, kao i o svim bitnim pitanjima za dobrobit lokalne zajednice, odlučivaće gradska skupština. S tim u vezi, o izmjeni regulacionog plana i ustupanju zemljišta za potrebe Svevišnjeg, odnosno njegovih predstavnika na Zemlji, biće održana javna rasprava na kojoj će građani Banjaluke moći da iznesu svoje viđenje ovog problema, prije nego što gradski oci donesu odluku, a kako su građani Banjaluke još od ranije poznati po protivljenju volji božijoj, ishod javne rasprave se već da naslutiti.

Ukoliko neko od poštovanih čitalaca smatra da meni lično smeta izgradnja novog hrama u većoj je zabludi od dječaka u crkvenom horu koji misle da su tu zbog pjevanja. Ne, ja pozdravljam ovaj i slične postupke SPC koja, sa pažnjom dobrog privrednika, pametno ulaže u nekretnine (kamate pale, dolar divlja, evro nestabilan) i nastoji da preduprijedi negativne efekte finansijske krize. Ono što je poprilično degutantno u ovoj priči je licemjerstvo naroda koji grakće na svaku dvospratnicu koju izgradi nekakav “kontroverzni biznismen” i osuđuje vlast koja je to dozvolila, a u situaciji kad treba da se bori za dobrobit i budućnost svoje djece zabija glavu u pijesak i okreće glavu od bahanalija koje im duhovno vodstvo svakodnevno priređuje.

Uz ovu vlast i ovakvu građansku inicijativu preostaje nam samo da se molimo Bogu.

Da ih sve zajedno đavo odnese.

Borisbajic.net

1 Komentar

  1. Aleksandar Meseldžija-Karamanov Odgovori

    Bolje da pare koje bi stukli u taj objekat poklone onima kojima je pomoć najpotrebnija. Ili da naprave bilo šta drugo. Vrtić, ambulantu, nebitno.

    Ali, dobro, izgleda da je najbitnije da popovi vozikaju dobra kola i prave što veće vile. A narod koji im donira novac koji se na kraju slije u njihove privatne džepove i objekte od kojih je slaba vajda nek’ crkne od gladi.

Napiši komentar