Nakon što smo se upoznali sa beogradskim zadrugama, sa iskustvima studenata u radu preko njih, prelazimo na priče, zadovoljstva i nezadovljstva onih koji su radili preko banjalučkih studеntsko-omladinskih organizacija.
U Banajluci njihov broj je dosta manji – dvije, što dođe kao logično, mada, čini se i sasvim dovoljno po broju prijavljenih i broju aktivnih članova. To su KAB (Klub akademičara Banjaluka) i SOS (Studentsko omladinski servis).
Student medicine na banjalučkom Univerzitetu, Danijel Bjelić, iznosi svoja pozitivna iskustva, mada način na koji je on počeo da radi preko zadruge nije identičan kao kod većine drugih studenata.
“Ja sam prvobitno našao posao preko prijateljice, a uslov je bio da se učlanim u zadugu KAB i platim simbolične 3 km članarine, u koju je uračunato i osiguranje, jer sarajevska agencija za koju radim posao anketara ima takav ugovor s njima, i njima dostavalja obračun, a KAB me isplaćuje”
Za dvije godine obavljanja ovog posla na ovakav način, kaže da nema loših iskustava, osim nekih anegdota koje se dešavaju u svakom poslu, a na isplatu on čeka i do 90 dana, zbog prirode posla.
“Isplate idu do 90 dana od odrađenog projekta, zbog procedura sa logičkom i telefonskom kontrolom, ali meni to odgovara, jer tri mjeseca radim, pa onda tri sljedeća primam novac, a do sada nije bilo malverzacija, niti nekih neisplaćenih plata. Ovdje se radi po projektu, zavisno od broja dobijenih i odrađenih anketa.” priča Danijel.
Studеnt italijanskog jezika u Banjaluci, Nemanja Pilipović, prilično je razočaran u svom iskustvu sa zadrugama, pa se ove godine, kako nam priča, uopšte nije učlanio.
“Kad se prijaviš kažu ti obično da nema posla, da će se teško doći na red, a da će te zvati ako išta bude. Obično daju poslove poznanicima ili nekom ko im donese poklon”.
Dok je radio, Nemanja je zarađivao 5 KM po satu, na isplatu je čekao 10-ак dana, a radio je za zadrugu KAB.
U Banjaluci smo razgovarali sa direktorom omladinsko-studentske zadruge KAB, Ivom Turkešom.
U ovu zadrugu kao članovi se mogu javiti redovni studenti do 26 godina, učenici završnih godina srednje škole, nezaposlena lica sa biroa do 35 godina, pri čemu prednost imaju lica lošijeg materijalnog stanja. Turkeš, kao i ostali rukovodioci zadruga, identično priča o načinu na koji se odnose prema članovima nakon prijavljivanja.
“Najprije kažemo članovima šta je u ponudi od poslova. Kada je riječ o kopanju, na primjer, uvijek ćemo pitati da li je to lice sposobno, u mogućnosti da to obavalja. Takođe, pitaćemo da li želi da radi privremene i povremene poslove, jer to najčešće odgovara studentima. Članove najčešće mi zovemo, ako su zauzeti, tražimo nekoga ko nije.”
Međutim, student na Pravnom fakultetu u ovom gradu, Aleksandar Šaula, kaže da se prijavio nekad ranije u jednu zadrugu, iako to nije bilo sa nekim naročitim interesovanjem, ali ga niko nikad nije ni nazvao.
“Ne sjećam se šta su mi rekli nakon prijavljivanja, to je bilo davno, ali znam da me nikad nisu zvali, ali nisam ni ja njih”.
Kada je riječ o primjedbama koje su ove organizacije imale od strane studenata, direktor KAB-a, Ivo Turkeš, govori nam sljedeće:
“Pa mi na samom početku kažemo šta imamo u ponudi, znaju koliko ima posla i kakve su prirode, tako da po pitanju toga nemamo žalbi. Uglavnom su se primjedbe odnosile na to da se na najpravedniji način raspodjele poslovi”.
Međutim, trebamo uzeti u obzir da, između ostalog, od poslodavaca u velikoj mjeri zavisi ono što studentima stvara nezadovoljstvo. Turkeš naglašava kako je velika nesrazmjernost prijavljenih lica i ponude poslova. Ali, postoje i velike razlike u prirodi i ponudi poslova i odnosu na ranije periode:
“Drastične su razlike u odnosu na prošlost, ranije nije bilo poreza na rad zadrugara, i to njima bilo dosta povoljnije, ali i dosta više poslova se obavljalo ručno, u odnosu na današnje tehnički razvijeno vrijeme. Danas je izvršena potpuna promjena rada, a i ponude poslova su manje, pa je situacija mnogo gora. Muškarcima danas, najčešće, možemo ponuditi da prenose namještaj ili arhivu kada se neko seli, a za djevojke promoterske poslove.”
U Beogradu i njegovim omladinsko-studentskim organizacijama, takođe su saglasni s tim da postoji razlika u poslovima u ranijem i trenutnom periodu.
“Postoji razlika, jer je veća potražnja poslova od ponude na tržištu, smanjen broj zahtjeva za radnicima.” govori nam pomoćnik diretora zadruge “Bulevar”, Aleksandar Milić.
Direktorica omladinske zadruge “Grof”, Slavica Despotović, potvrđuje prethodno i dodaje kako i studenti vole da biraju.
Ponuda poslova u banjalučkim omladinskim zadrugama:
sezonski poslovi – prerada voća i povrća
ostali: utovari, istovari, preseljenja, anketiranja, promoterski poslovi, rad sa geodetima – pomoć oko sprava, lijepljenja plakata, dijeljenje letaka, reklamonog materijala, i rijetko pakovanje računa.
U ponudi je vrlo malo ženskih poslova.
Ponuda poslova u beogradskim omladinskim zadrugama:
sezonski poslovi: čišćenje snijega, prodaja i promocija sladoleda;
ostali: poslovi u ugostiteljstvu – šankeri, konobari, sobarice, pomoćni radnici u kuhinji; hostese na sajamskim manifestacijama; prevodioci, turistički vodiči, prezentatori; raznošenje flajera, reklamnog materijala; pakovanje robe, sortiranje, lijepljenje deklaracija, u proizvodnji ili magacinu, pomoćni poslovi u proizvodnji sladoleda, lijekova, kućne hemije; poslovi u administraciji, sekretari, poslovi operatera, call centar, info pult, snimanje saobraćaja na prometnim raskrsnicama; čuvari, redari na manifestacijama; kafe kuvarice, higijeničari; fizički radnici – transport. selidbe, baštovani, dostavljači robe po gradu;
Satnica u radu preko banjalučkih omladinskih zadruga je od 3.5 do 5 KM, koja je regulisana u skladu sa zakonom i ugovorom koji se potpisuje sa poslodavcem, što i nije mala zarada ako se redovno isplaćuje, fer obračunava, i ako je zaista tolika.
Omjer prijavljenih i aktivnih članova u 2012. godini, uzevši u obzir činjenicu da ne rade svi konstantno – povremeno ili pun fond radnih sati, i da ti podaci variraju iz mjeseca u mjesec:
KAB – prijavljenih 500 članova, aktivnih oko 350.
Iz omladinsko-studentske zadruge SOS nismo dobili odgovore na naša pitanja, pa ćete ostati uskraćeni za informacije iz pomenute zadruge.
Da je dovoljno samo zasukati rukave kada je u pitanja rad i zarada preko omladinsko – studentskih organizacija je ipak iluzija, jer okolnosti su takve da uvijek nose neke komplikacije. No, bitno je aktivirati se, biti uporan i pokušati zaraditi određeni novac – slađe se i troši kada se lično zaradi.
I dio ovog rada govori o iskustvima studenata u radu preko zadruga u Beogradu. Pročitajte, uporedite!
ZARADA PREKO ZADRUGA – Da li je dovoljno samo zasukati rukave? (I dio)
eTrafika.net – Vedrana Džudža
