fbpx

BiH je u posljednjih godinu dana naprosto postala raj za nesavjesne poslodavce koji vrše mobing nad radnicima, koji u većini slučajeva prolaze nekažnjeno.

Ovo potvrđuju i posljednji podaci bh. Ombudsmana koji pokazuju enormni rast žalbi u slučajevima mobinga koji je uvećan za 100 odsto u odnosu na prošlu godinu, a kako navode u ovoj instituciji, podaci kojima trenutno raspolažu nisu ni približni stvarnom stanju koje je mnogo gore.

Tako je u 2012 . godini Ombudsmanu BiH podnesena 81 žalba za mobing, a kao glavni problem se nameću reakcije nadležnih institucija koje su do sada, u većini slučajeva okretale leđa kada je u pitanju ova kategorija povrede ljudskih prava.

“Činjenica je da ima puno građana koji su danas izloženi mobingu, ali se ne obraćaju Instituciji ombudsmena niti traže sudsku zaštitu iz straha da bi u tom slučaju mogli ostati bez posla. Upoređujući statistike iz prethodnih godina, evidentno je da je mobing u porastu čemu doprinosi teška ekonomska situacija, visoka stopa nezaposlenosti, loše uređeno tržište rada i nedostatak kapaciteta nadležnih inspekcija”, navode u Ombudsmanu.

Oni napominju da je većina žrtava mobinga izložena stresu jer mobing ostavlja posljedice po njihovo zdravlje. Ono što je zanimljivo jeste da se većina građana Instituciji ombudsmena najčešće obraćala zbog neprijateljskog okruženja na radnom mjestu, vrijeđanja i omalovažavanja od strane nadređenih, sprečavanja napredovanja u službi, selektivnog i nepotpunog ostvarivanja prava iz radnog odnosa u pogledu korištenja godišnjeg odmora, prava na stručno usavršavanje i naknada za rad.

“Ono što je zajedničko za sve žrtve mobinga jeste da su posljedice višestruke. Problemi i nezdrava atmosfera na poslu su razlog stalnih bolovanja i povratak na posao je sve upitniji što može dovesti do dobrovoljnog otkaza zbog potpune iscrpljenosti ili do dobivanja otkaza. Nakon gubitka zaposlenja pojavljuju se novi problemi u vezi s pronalaženjem novog posla jer mobing dovodi do gubitka samopoštovanja i socijalne uloge, što se odražava i na poslovni i na porodični život. Ako se žrtva mobinga odluči na pokretanje parničnog postupka protiv zlostavljača, već osiromašeni kućni budžet zbog izbivanja s posla, bolovanja, otkaza ili specijalističkih pregleda dodatno se umanjuje za troškove advokata i sudske takse, što dovodi do još težeg stanja žrtve,” objašnjavaju u Ombudsmanu BiH.

Predsjednica Sindikata RS Ranka Mišić upozorava da su ovi podaci mnogo gori, a što nikako nije za utjehu, oni su u stalnom porastu. Ona kao glavni problem vidi nesavjesne poslodavce koji na sve načine štite svoj kapital ne mareći za radnike i kršeći njihova osnovna prava.

“Radnici mnogo trpe iz straha da bi mogli da izgube posao. Sigurno je da je i ekonomska kriza doprinijela do povećanog broja slučajeva mobinga, ali prije svega za ovakvo stanje su krivi bahati poslodavci koji do juče nisu imali šta da obuku, a danas su vlasnici velikih firmi u kojima ekploatišu radnike do krajnje granice. To su ljudi koji ne znaju da posluju na duge staze, a prema radnicima se odnose kao prema potrošnoj robi”, objašnjava Mišićeva.

Ona se osvrnula i na problem učešća poslodavaca u zakonodavnim institucijama koji ne dopuštaju da se omoguće bolji uslovi rada jer im to ne bi išlo na ruku.

“Mi smo predlagali mnoge izmjene zakona koji nisu prošli baš iz razloga što u zakonodavnim institucijama sjede ljudi koji su vlasnici kapitala i prepoznatljivi po eksploataciji radnika. Ovo nas dovodi u situaciju gdje se borimo sa vjetrenjačama, a radnici i dalje ostaju bez osnovnih prava koja bi ih zaštitila od pohlepnih poslodavaca”, kazala je Mišićeva, podsjećajući da prema podacima Sindikata jedna četvrtina radnika trpi psihičku i fizičku torturu na poslu, a čak 12 do 13 posto njih uzima antidepresive.

Sekretar Unije Udruženja poslodavaca RS Saša Aćić smatra da se ovoj temi pridaje previše pa žnje čime se od pojedinačnih slučajeva stiče utisak da je mobing masovna pojava i da svi poslodavci mobinguju svoje zaposlene. Sve to nije dobro za odnose društva prema poslodavcima, čime se čini šteta cijelom društvu.

“Najveću štetu kako poslodavcima tako i samoj Republici Srpskoj čine oni koji bez dokaza forsiraju ovu priču u medijima. Zakonom o radu i drugim zakonskim propisima je predviđeno riješavanje ovakvih slučajeva i o njima ne treba pričati uopšteno nego konkretno i to na mjestima predviđenim za to, jer se na ovaj način velika većina poslodavaca optužuju za nešto zašto nije kriva. Poslodavcima inače nije jasno koji su ciljevi dugotrajne kampanje koja se kroz medije vodi protiv njih. Takva dešavanja ne doprinose otvaranju radnih mjesta a ujedno i ne riješavaju trenutne probleme”, rekao je Aćić.

On kaže da mobing nije raširena pojava kod nas i da su istraživanja pokazala da je mobing najizraženiji u situaciji gdje je poslodavac država.

“Privatni poslodavci nisu zainteresovani da eventualne probleme rješavaju mobingom jer za takve situacije postoje drugačija rješenja. Poslodavci će u svakom slučaju insistirati na izmjeni pojedinih zakonskih rješenja kao i na edukaciji rukovodećeg kadra u sprečavanju mobinga, kako poslodavaca prema radniku tako i radnika prema poslodavcu”, naveo je Aćić.

Ipak, sa njim se ne slaže Ranka Mišić, koja apsolutno negira nepostojanje mobinga i podsjeća na nedavnu izjavu predsjednika Unije udruženja poslodavaca Predraga Zgonjanina koji je rekao da u BiH imamo neradnike, pijandure i hohštaplere, a ne radnike, čime se, kako kaže Mišićeva još jednom vidi kakav je odnos poslodavaca prema radnicima.

Iz Inspektorata rada RS napominju da se najveći broj žalbi radnika, koji su oni primili, odnose se na povrede prava u pogledu otkaza ugovora o radu, obračuna i isplate plata i naknade plata, rokova isplate istih, uskraćivanje prava na godišnji odmor, trajanje radnog vremena i slično. U 2012. godini Republička inspekcija rada zaprimila je ukupno 1.787 predstavki iz oblasti radnih odnosa i izvršila vanredne inspekcijske kontrole po svakoj od ovih predstavki.

“U slučajevima gdje se radnici obraćaju inspekciji sa tvrdnjom da su izloženi mobingu od strane poslodavca, inspektori rada vrše kontrole kako bi utvrdili da li poslodavac poštuje osnovna prava radnika koja su mu garantovana ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Kada je u pitanju mobing Zakonom o radu u Republici Srpskoj propisano je da zaštitu svojih prava radnik može tražiti sudskim putem, a teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije je na poslodavcu. Ukoliko sud utvrdi da je tužba radnika osnovana, naložiće poslodavcu da uspostavi i obezbjedi ostvarivanje prava koja su radniku uskraćena ili da plati odgovarajuću novčanu naknadu”, rekla je portparolka Inspektorata RS Dušanka Makivić.

mobing mala.

13 odsto radnika na antidepresivima

Svaki četvrti radnik u RS trpi psihičko nasilje ili neki drugi vid nasilja, a 13 odsto radnika priznalo je da zbog stresa na poslu redovno piju antidepresive.

Božana Radošević, stručni saradnik za ekonomsko-pravne poslove u Savezu sindikata RS, pojašnjavajući da su ovo pokazali rezultati anketiranja radnika koje je Sindikat sproveo u prošloj godini objasnila je da je u anketiranju učestvovalo 1.700 radnika i da je anketu sprovedena u 375 preduzeća, ustanova ili institucija.

“Dvije trećine ispitanih radnika u RS izjavile da je posao koji rade stresan za njih, a svaki četvrti radnik kazao je da trpi psihički i drugi oblik pritisaka na poslu od poslodavca. Oko 13 odsto radnika je priznalo da su prinuđeni da piju antidepresive kako bi otklonili stres na poslu. Možemo reći da će pojedini rezultati ovog izvještaja dodatno biti istraživani”, najavila je Radoševićeva.

Šta kaže zakon?

Jedna od najčešćih riječi koja muči veliki broj zaposlenika jeste ”mobing” na radnom mjestu. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, zanimljivo je da Zakon o radu Republike Srpske propisuje da je mobing specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedno ili više lica sistematski, u dužem vremenskom periodu, psihički zlostavlja ili ponižava drugo lice s ciljem ugrožavanja njegovog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta.

Zakon o radu Federacije BiH ne propisuje šta je to mobing, međutim, zanimljivo je da Zakon o zabrani diskriminacije (Službeni glasnik BiH, br. 59/09 ) u članu 4. stavka 3. propisuje da je mobing oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog.

Zahvaljujući Zakonu o zabrani diskriminacije BiH, zaposlenici i u entitetu Federaciji BiH imaju mogućnost da pokreću sudske postupke protiv mobinga, što prije nije bio slučaj jer mobing nije bio zakonski regulisan u Federaciji BiH.

(eTrafika.net – Milovan Matić)

Napiši komentar