Korupcija u obrazovanju je prema istraživanjima Transparency Internationala BiH problem koji uveliko izjeda bh. društvo i koji je odavno pustio korijene u visokoškolskim ustanovama u BiH, a cijene ispita u pojedinim slučajevim dosežu i do cifre od 2 000 KM.
Transparency International je tokom 2012. godine, u okviru projekta “Prevencija korupcije u visokom obrazovanju kroz unapređenje transparentnosti na univerzitetima u Bosni i Hercegovini” realizovano istraživanje percepcije korupcije najavnim i privatnim visokoškolskim ustanovama u BiH u sklopu kojeg je anketirano 2000 studenata i 500 uposlenika svih javnih i jednog dijela privatnih univerziteta u Bosni i Hercegovini pri čemu su dobijeni poražavajući rezultati.
Naime, svaki četvrti student je imao susret sa korupcijom, odnosno platio je pozitivnu ocjenu ili je traženo od njega da je na neki način plati.
Prema istraživanju Transparency Internationala prodaja ispita javlja se na univarzitetima u BiH kao klasična direktna kupovina ili prodaja ispita pri čemu kao medij razmjene cirkuliše novac; i do 2000 KM za pojedine ispite, zatim suptilna, indirektna kupovina ili prodaja ispita zasnovana na nenovčanim kompenzacijama, kao što su pružanje seksualnih usluga, radno angažovanje studenata ili njihovih roditelja na različitim kućnim poslovima kod nastavnika, uzimanje dodatnih časova kod drugih nastavnika ili asistenata s kojima je predmetni nastavnik u sprezi, organizovanje pijanki za profesore ili plaćanje računa u restoranima, uslovljena kupovina knjiga čiji su autori uglavnom predmetni nastavnici, ali ne i nužno i poklanjanje ispita u zamjenu za poklanjanje ocjene radi sticanja ili osnaživanja relacija sa uticajnim, uglednim, poznatim osobama iz profesionalnog kruga, odnosno političkog i društvenog života.
Koliko se korupcija udomaćila u visokom obrazovanju pokazuje podatak da studenti problem korupcije pozicioniraju na treće mjesto duge liste aktuelnih problema visokog obrazovanja, iza nedostatka radnog prostora i suviše teorijskih nastavnih sadržaja, dok osoblje univerziteta problem korupcije pozicionira tek na osmo mjesto.
Čak 56 odsto ispitanika je potvrdilo da je korupcija veoma raširena pojava i dominantno je obilježje bh. fakulteta, dok je samo 10 odsto izjavilo da na fakultetima uopšte nema korupcije.
Zabrinjavajuća je činjenica da je skoro svaki četvrti student imao lično iskustvo korupcije. Ili je platio, na neki način polaganje ispita, ili je to od njega traženo. Takođe, 48 studenata je čulo za slučajeve korupcije preko osoba kojima vjeruju, dok je, kao što smo rekli, 28 imalo lični dodir sa korupcijom na univerzitetima.
Studenti kao najrasprostranjenije oblike korupcije na njihovim fakultetima vide davanje ili dobijanje pozitivne ocjene za novac ili neku drugu naknadu, čak 45 odsto studenata se izjasnilo da je ovo najrasprostranjeniji vid korupcije u visokom obrazovanju. Zatim, njih 20 odsto je reklo da je najrasprostranjeniji oblik korupcije dobijanje ocjene na osnovu rodbinskih i porodično-prijateljskih veza, 15 odsto uslovljavanja izlaska na ispit kupovinom knjiga i čak 7 odsto prijem na fakultet mimo kritrijuma. Takođe, 7 odsto studenata smatra svako neslužbeno dobijanje ocjene problem koji je najveći na fakultetima i 6 odsto se opredjelilo za guranje djece kroz studije.
Kada su u pitanju mjere suzbijanja korupcije, generalno gledajući i studenti i osoblje preferiraju poduzimanje strožijih, represivnih mjera i računaju na odvraćajući efekat strožijih kazni. U tom smislu u obje populacije su najveće skupine ispitanika koje se izjašnjavaju za donošenje strožijih zakona i za dosljedno i efikasno krivično gonjenje počinioca. Na trećem mjestu su skupine koje vjeruju da bi se promjene mogle izazvati ohrabrivanjem svih onih koji imaju saznanja o korupciji da o tome javno govore.
Portparolka Transparency Internationala Ivana Korajlić naglašava da je korupcija izrazito rasprostranjena u svim segmentima bh. društva, što se odražava i na oblast obrazovanja, koje je u jednu ruku ogledalo društva.
“Sva istraživanja koja je TI BiH provodio ukazuju na to da u oblasti visokog obrazovanja postoje sistemski problemi i praznine koje omogućavaju pojavu krupcije, što je rezultovalo i brojnim aferama, dok s druge strane više od 60% studenata smatra da je korupcija izrazito prisutna na univerzitetima u BiH, te većina takođe smatra da je to jedan od najvećih problema sa kojima se obrazovanje suočava”, kaže Korajliževa.
Izlaz iz ovakvog stanja ona vidi u ponovnoj izgradnji sistema koji će u startu onemogućiti određene oblike korupcije, koji će unijeti veću odgovornost kako osoblja tako i institucija obrazovanja, i transparentnost svih procesa – počevši od donošenja odluka, zapošljavanja i imenovanja u akademska zvanja, prijema i ispita, finansiranja, nabavki, itd.
“Važno je i sankcionisanje koje treba početi od univerziteta, a završiti sa institucijama pravosuđa, ali naglasak mora biti na prevenciji ukoliko želimo neke trajne promjene i povratak povjerenja u institucije obrazovanja. I naravno, otklanjanje svih političkih uticaja i povrat autonomije univerziteta kao akademskih, a ne političkih institucija”, objasnila je Korajlićeva i dodala da je TI BiH u posljednje vrijeme uložio mnogo napora kroz saradnju sa javnim univerzitetima kako bi se uspostavio sistem prevencije korupcije na univerzitetima, te ostaje da se vidi koliko će spremnosti univerziteti pokazati da ovo primijene u praksi.
Ono što se prema riječima Korajlićeve može shvatiti kao ozbiljan problem je situacija u kojoj studenti smatraju da je korupcija jako ozbiljan problem koji negativno utiče i na kvalitet njihovog obrazovanja i diploma, a da sa druge strane opet veliki broj studenata priznaje da je spremno da, ukoliko nema druge opcije, ponudi novac za ispit.
“To govori o tome da je korupcija kod nas još uvijek nešto što se smatra nužnim zlom i postaje normalna pojava. S druge strana, naravno, postoji strah srudenata da će trpiti posljedice i neće moći završiti fakultet ako prijave nekog profesora, dok osoblje takođe rijetko se suprotstavlja kolegama zbog politike nezamjeranja. Osim toga, ne postoji povjerenje da će institucije zaista i poduzeti adekvatne mjere čak i kada se slučaj prijavi, te je ustaljeno mišljenje da korupciju ne vrijedi ni prijavljivati jer se svakako ništa neće promijeniti. Zbog svega ovoga imamo rezultat istraživanja koji ukazuje na to da su i studenti i osoblje spremni eventualno podnijeti anonimnu prijavu, ali kada bi morali svjedočiti pred nadležnim organima ili javno ukazati na problem, tada se ta spremnost drastično smanjuje”, zaključila je Korajlićeva.
I predsjednik Unije studenata RS Nikola Dronjak duže vrijeme ukazuje na problem korupcije na Univerzitetima. Prema njegovim riječima do sada niko od osoblja fakulteta nije učinio ništa da se spriječi korupcija u visokoškolskom
obrazovanju.
“Ono što je zabrinjavajuće je da većina profesora, dekana i rektora okreće glavu pred korupcijom i dopuštaju da ona postane nešto sasvim normalno na našim fakultetima. Postoji bezbroj primjera o korupciji i nepotizmu na fakultetima, gdje su djeca mnogih političara i tajkuna završavala fakultete samo na lijepe oči. Ipak, i nakon što smo mi ukatzali na te slučajeve i probleme na fakultetu niko nije reagovao, a i institucije koje bi trebale da sprovode zakon i reaguju do sada se nisu oglasile i procesuirale nikog od profesora za koje smo mi javno iznijeli tvrdnje da su umješani u korupciju”, kazao je Dronjak.
(eTrafika.net – Milovan Matić)
