fbpx

Ideja o reformi visokog obrazovanja začeta u Bolonji 1999. godine razvila se u jedinstven međunarodni proces od izuzetne važnosti za budućnost visokog obrazovanja u Evropi, pa tako i u Bosni i Hercegovini. U informatoru koji je izdalo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, sektor za visoko obrazovanje, nauku i tehnologije, piše sljedeće :

„Reforma visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini ima za cilj dostizanje intenziteta i nivoa razvoja institucija prije svega iz okruženja, a potom šire. Takođe, reformski procesi trebaju poboljšati razumijevanje i atraktivnost domaćih visokoškolskih ustanova i sistema, podstaći mobilnost studenata i nastavnika te doprinijeti da se osposobe studenti da zauzmu svoje mjesto kao građani i zaposleni u svijetu 21. vijeka…“

Da li zaista ovakva reforma obrazovanja pokriva sve gore navedeno, da li ona nudi kvalitetno znanje i kasnije zaposlenje pitali smo predstavnike odsjeka Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Mišljenja studenata su podijeljenja, pa tako studentkinja odsjeka komunikologije Emina Kundo na pitanje koliko je Bolonjski proces kvalitetan odgovara :

Foto baza

„Bolonjski proces, gledajući teoretski, je vrlo kvalitetan model studiranja. Ali ako pogledamo praktični dio, naročito kod nas u Bosni i Hercegovini, vidjećemo da postoji niz stvari koje su se trebale riješiti prije samog uvođenja Bolonjskog procesa, ili, kako ga mi studenti često zovemo, Bolonje. Takođe, različiti Univerziteti različito sprovode Bolonju, stoga je nemoguće generalizovati stanje…“

Student odsjeka za socijalni rad Anel Druškić smatra da ovakav nastavni proces ne vodi ničemu. Čak smatra da poslije ovakvog studiranja diplomirani bachelori nisu spremni za izazove koji ih očekuju u poslu, ako do njega uopšte dođu.

Ono što je Bolonjski proces trebao da uradi je da prvenstveno studenta stavi u središte događanja, da se studentov rad konstantno prati i ocjenjuje, ali i da se mu se omoguće uslovi adekvatnog prikupljanja znanja, informacija i vještina budućeg posla.

„Mislim da definitvno ne možemo pričati o izvođenju nastave po Bolonji, jer prvenstveno na našem fakultetu nema uslova za tako nešto. Na vježbama bude više od 50 studenata, a da ne pričam o predavanjima gdje studenti sjede po stepenicama ili naslonjeni na zid iza profesorovih leđa. A, to nije po Bolonji koliko sam ja upoznat“, navodi Druškić.

Studentkinja bezbjednosnih i mirovnih studija Lejla Slugić je zadovoljna, kao i njena kolegica Emina.

„Zadovoljna sam načinom na koji pojedini profesori, asistenti i demonstratori primjenjuju Bolonju na našim fakultetima, s obzirom da je to kod nas novo. Prednosti ovakvog studiranja su ti što je mnogo lakše polagati ispite i studenti kontinuirano rade na svakom predmetu što uključuje redovno praćenje nastave, vježbe, seminarske i istraživačke radove kao i zadaće koje se rade na pojedinim predmetima. Kao mane mogu navesti probleme prilikom zapošljavanja, ali nadam se da će i to biti regulisano zakonom u skorije vrijeme.“

„Što se tiče Fakulteta političkih nauka, čiji sam student, mogu reći da sam zadovoljna. Nemoguće je očekivati od profesora koji godinama predaju po starom planu da preko noći uvedu Bolonju. To je vrlo zahtijevan i dugotrajan proces, na kojem trebaju raditi svi, i sudenti, i profesori, ali i nadležni predstavnici vlasti“, kaže Emina.

Uključivanje bosanskohercegovačkih institucija u evropsko akademsko područje visokog obrazovanja je zadatak koji je postavljen pred sve ključne subjekte koji učestvuju u procesu reforme. U pomenutom informatoru jasno piše da Univerziteti / fakulteti gotovo i ne prate mogućnost zaposlenja diplomaca, ne vrše promocije novih studijskih programa poslodavcima niti provode ozbiljne stručne analize stvarnih potreba tržišta rada u BiH. Takođe, potrebno je uložiti dodatni napor na promociji novih kvalifikacija i pronalaženju mogućnosti zapošljavanja svršenih studenata u svim ciklusima Bolonjskog procesa. Za kraj smo izdvojili isječak iz preporuke Komiteta ministara državama članicama Vijeća Evrope o javnoj odgovornosti za visoko obrazovanje:

„…Jedan od osnovnih ciljeva, naveden još u Bolonjskoj deklaraciji 1999. godine, jeste olakšavanje zaposlenja po završetku studija. Bolonjski proces daje mogućnost studentima da nakon trogodišnjeg školovanja na visokoškolskim ustanovama (tj. po završetku prvog ciklusa studija) mogu pronaći adekvatno zaposlenje…“

Pa, sad Vi diplomirani bachelori, ali i buduće diplomate sami prosudite da li se ova preporuka uvažava i u Bosni i Hercegovini.

 

 

eTrafika.net – Nadira Ahatović

Napiši komentar