Protekla godina bila je najužasnija od davne 1945. Širom svijeta je u izbjeglištvu 57 miliona ljudi. Toliko ih nije bilo od Drugog svjetskog rata, piše njemačka štampa povodom izvještaja “Amnesti internešnal”.
“Hanoveriše algemajne cajtung” komentariše godišnji izvještaj “Amnesti internešnal” o stanju ljudskih prava:
“Protekla godina bila je najužasnija od 1945. Širom svijeta je u izbjeglištvu, zbog ratova, terorizma i gladi, 57 miliona ljudi. Toliko ih nije bilo od Drugog svjetskog rata. Naravno da holokaust ostaje jedinstven slučaj, ali ako se pogleda današnji svijet, onda se više ne može izbjeći ocjena da je čovječanstvo ponovo u stanju samouništavanja. Porobljene djevojčice i žene, masovna vješanja pred očima djece, odrubljivanja glava i spaljivanja kao filmski dokumenti horora – ubice više ne regrutuju pristalice iz dobro poznatih lupeških država, od Irana do Somalije, negativci danas formiraju zajednice slične državama i vode neproglašene ratove protiv svih i svakoga: Hamas, Hezbolah, Al-Kaida, ‘Islamska država’, Boko Haram, Al-Šabab…”
Austrijski islam
Austrijski parlament usvojio je sporni Zakon o islamu. Prema mišljenju novinara lista Frankfurter algemajne cajtung, taj zakon je korak u ispravnom pravcu:
“On stvara obavezujući okvir za vjerski život muslimana i njihovu integraciju u austrijsko društvo. Da bi osnovno načelo – ‘islam pripada Austriji’ – naišlo na široko prihvatanje u društvu, islam koji se praktikuje u Austriji moraće da se osamostali od islama u zemljama porijekla (austrijskih) muslimana. Tu je zato potreban islam koji je u skladu sa životnom stvarnošću muslimana koji tamo žive.
Ono čemu Austrija teži žele svi u Evropi: trebalo bi da muslimani stvore domaći islam, a na kraju krajeva – evropski islam. To takođe znači i da se imami više ne šalju iz Turske, kao do sada i da Saudijska Arabija ne finansira džamije. Ako islam pripada Austriji, onda i imami moraju da budu obrazovani u Austriji”, ocjenjuje frankfurtski list i navodi da se pri tom nameću praktični problemi na čijem rješavanju i Njemačka može da uči:
“Kako će vlada u Beču osigurati finansiranje džemata ako nema svoja sredstva za postavljanje imama? Na koji način će Beč da u praksu sprovede obećanje da će dozvoliti islamske praznike? Takva pitanja će u Njemačkoj moći da budu riješena tek ako muslimani pronađu formu pravnog samoorganizovanja i islam postane dio javnog prava.”
Primjer za Njemačku?
Velt se takođe pita da li bi takav zakon mogao da bude usvojen i u Njemačkoj: “U Njemačkoj, prije svega u krugovima stranaka Unije (CDU/CSU), diskutuje se o tome koji bi elementi tog zakona mogli da budu interesantni i za ovdašnje odnose i šta bi se u tom slučaju moglo preuzeti. Islamolog i pravnik Matijas Rohe smatra da nešto slično u Njemačkoj nije neophodno i upućuje na to da su sva pitanja o vjerskom pravu regulisana ustavom. On takođe kaže da ne može da zamisli da imami budu plaćani novcem poreskih obveznika ako bi prestala da ih finansira Turska.”
Zidojče cajtung: “Debata o novom Zakonu o islamu u Austriji mogla bi da se povede i u svakoj drugoj evropskoj državi. Polazna pozicija predstavlja težak eksperiment: Velika koalicija koju čine socijaldemokrate (SPÖ) i narodnjaci (ÖVP) pokušava da zakonski utemelji islam austrijskog oblika. Riječ je o aktu balansiranja. Jedni u tome vide postojanje generalne sumnje prema čitavoj religiji, dok drugi pokušaj da prikriju svoje sumnje u vezi bezbjednosti i političke kontrole.”
(eTrafika.net . dw.de)
