Toljaga u glavu SDP-a i HDZ-a. Ovo je opis jučerašnjih rezultata izbora u Hrvatskoj, koje je dao gradonačelnik Metkovića, Božo Petrov. Toljagom je zamahnuo mlađahni Ivan Vilibor Sinčić, student koji je za mjesec-dva koliko je cirkulisao medijima i za smiješno male pare osvojio nevjerovatnih 16.4%.
U šoku izborne noći, kandidati SDP-a i HDZ-a ušli su u drugi krug potpuno izjednačeni, što je suprotno predizbornim anketama, brže-bolje započeli vapaj za tih „ukradenih“ 17% i pokrenuli analizu kome će pripasti veći dio tih glasova u drugom krugu. S obzirom da su ankete zakazale, kao i silne analize plaćene narodnim parama, vrlo je moguće da velika većina Sinčićevih glasača neće dati potporu niti jednom kandidatu. Ponašanje dvije najveće stranke bilo je očekivano i predvidljivo i pokazalo je svu njihovu otuđenost od stvarnosti. Odlučili su da izignorišu činjenicu da je 300 hiljada ljudi iz revolta glasalo za potpunog anonimusa, koji se postavio kao antipolitičar, plebejski tribun, zaštitnih slabih, nejakih, razočaranih. To su nazvali krađom svojih glasova.
Ivan Vilibor Sinčić, isusolika figura koju su svakako nazivali anarhistom, ljevičarem, momkom koji o politici i ne zna previše, ali zato vrlo mnogo o gljivama, organskoj poljoprivredi i zaštiti okoline, borac je protiv deložacija, metodom živi zid, koji postavlja sa svojim istoimenim udruženjem. Borac protiv banaka, sadašnjeg bankarskog sistema, obećao je brisanje dugova i spas dužnika. Realno, mnogo toga što je obećao teško da može ispuniti sa vrlo ograničenim ovlaštenjima predsjednika Hrvatske. Zbog toga, nazivali su ga šarenom lažom, momkom koji je zalutao u politiku, pa čak osobom koja pokazuje diktatorske tendencije. Njegov program sigurno nije predsjednički, jer na toj poziciji nikako ne može ostvariti to što je obećao, jer bi za to vjerovatno trebao biti na poziciji predsjednika Vlade i imati pozamašnu većinu u Parlamentu. Možda mu je program blago nedefinisan, ali to se i moglo očekivati za pojavu koja je u politici dva mjeseca i iza koga stoji nevladina organizacija koja se bori protiv deložacija. Možda dio ovih glasova nije bio glas za Sinčića nego protiv sadašnjih političkih elita koje se smjenjuju posljednjih 20 godina i koje su proglasile monopol na vođenje politike.
Sigurno da je Sinčić postao sinonim za borbu protiv korupcije, nepotizma, stranačkih uhljeba i uvijek rastuće administracije. Metoda kojom je ušao u kampanju takođe je bila unikatna tj. ultra jeftina. Sinčićeva ekipa je objavila da je prikupila 120.000 kuna donacija, i to 20.000 u novcu i oko 90.000 kuna donacije u uslugama.
Dakle, pet hiljada maraka za 17% na izborima. Na posljednim izborima stranke koje vode BiH posljednjih 20 godina potrošile su za štampanje plakata 1.162.000 km, za plakatiranje dodatni milion, 800.000 km za predizborne skupove i 750.000 maraka za predizborni materijal i ostale troškove. Ukupno 8.600.000 maraka. Pored vlastitih izvora, stranke se finansiraju i iz budžeta. 8,6 miliona maraka za svakodnevno gledanje recikliranih njuški koje su dosadile i Bogu i narodu, po bezbrojnim bilbordima i plakatima koji ce biti pokidani prvi dan poslije izbora. Ne znam da li je odštampano i koliko Sinčićevih plakata, ali ako i jeste, to je bio minimalan broj. Pokazao je kako je moguće voditi kampanju u 21. vijeku oslanjajući se na besplatni internet, direktni kontakt sa biračima, aktivizam i direktnu pomoć onima koji je trebaju. Sinčić je izgubio u prvom krugu, ali posjeduje golemu potencijalnu energiju koju će čuvati za naredne izbore.
Pored Hrvatske, koja ima svog Sinčića i GROZD, koji su u vrlo kratkom vremenu osvojili veliku popularnost, Slovenija ima Miru Cerara koji je imao sličan put, a u Bosni i Hercegovini je situacija, što bi rekli, sve po starom. Sada smo gdje smo bili i 1991. godine. S vremena na vrijeme se pojavi neki političar i izjavi kako nam trebaju mlade snage, mladi ljudi, da bi u 99% slučajeva ti mladi ljudi bili klonovi svojih starijih kolega od kojih se nimalo ne razlikuju. Mladi ljudi sa starim politikama. U kombinaciji sa našim biračkim tijelom koje još uvijek drži partije koje su na vlasti (a i one koje su bile na vlasti) kao kap vode na dlanu i redovno počasti skoro svaku novu partiju koja se pojavi na sceni sa 1 ili 2 % glasova, još dugo vremena ćemo se zabavljati sa svojim političkim dinosaurima po mnogobrojnim bilbordima i plakatima. A kako reče Matija Babić sa Indexa, demokratija je sistem koji nikada ne dozvoljava da narod ima bolju vlast nego što zaslužuje.
eTrafika.net – Goran Stojković
