Ovog sumorno-depresivno-nadrndanog dana, nameračih se da ispričam priču jedne tetke, koja je, baš kao i današnji dan, u očima svoje porodice, sumorno-depresivno-nadrndana ženska individua, a baš kao i svaki drugi dan, u očima jedne obične Jelene, obično neobična.
Ova, neka za potrebe priče bude „naša“, tetka je u cvijetu zrelosti. Trideset i pet godina, okruglo. Mašala, tetka! U tri „s“ riječi (jer tetka je „naša“), tetka je stasista, stamena i sofisticirana. Merak mi je reći za ženu da je sofisticirana. Kad bismo sve bile takve, termin „jadnica jadna“ bi nestao iz upotrebe. Nego, tetka…
Tetka pripada onoj mističnoj sorti ljudi, za koju smo svi čuli, o kojoj smo čak i čitali, ali koju je malo ko sreo. Sorta ljudi koji rade ono što vole. Sebi birala životni poziv, izabrala tačno po mjeri. Inteligentna, načitana i formalno obrazovana „treba“, takva je naša tetka. Jedna od onih rijetkih žena koja odista uživa u samoj egzistenciji. Prepušta se čulima, osjećanjima i momentima. Punim plućima roni kroz prepreke i nedaće, ne dozvoljavajući lošem danu da se pretvori u loš život. Tetka je slobodna jer je ponosna, jer je hrabra, jer je svoja. Arhitekta svog života, dizajner enterijera i eksterijera svoje sreće, slikar svojih emocija i vajar svog postojanja.
Summa summarum, tetka živi k’o u cara. Pije šta ‘oće, radi šta ‘oće…
No, kako svaka iole dobra priča mora da ima „ALI“…
Tetka ima jedan nazovi životni problem, koji se ogleda u činu odlaska na porodična dešavanja kadra „bilo kojeg“. Prvo mjesto, ipak, zauzima svadba, a na posljednjem se, svakako, nalazi sahrana. Na sahrani se jede pa uža i šira familija od punih usta ne stigne i da udavi našu tetku.
Tetkin nazovi problem jeste činjenica koja opterećuje sve (osim nje), koja stvara glavobolje svim bližim i daljim babama, tetkama i strinkama (osim njoj) te koja inicira talas trač, pidžama, kućnih i koje sve već partije postoje.
Naša tetka je, eto jadna, sama!
U cvijetu svoje zrelosti, tetka i dalje nije pronašla onog pravog (ili onu pravu ili ono pravo) te se nije skrasila u bračnoj zajednici niti 12 sati porađala dvojke (trojke, petorke, …daj šta daš, neka je živo i zdravo i neka je muško!), one koji će, eto, ostati poslije nje, kao njeno životno ostvarenje i maestralno remek djelo. Jer, dapače, život jedne tetke nema ama baš nikakvu vrijednost. Sve dok ne ostavi kakav život iza sebe. Naravno da nije bitan kvalitet tog života, čitaoče! Familiji je važno da se tetka uda i porodi! Ono što uslijedi nakon ne spada u opus porodične brige. Jer ne može familija baš o svemu i svima da brine!
„Jadnica jadna, i dalje je sama. Još se udala nije. Kako je krenula, neće nikad! Otkucava joj biološki sat!“ – navikla je tetka, ali i dalje joj ne godi slušanje ovih riječi. A i kako bi?
Stoga, na današnji dan, ja bih da prizovem pravdu za tetku!
Nek’ se ženi, je*e i porađa ko želi, kako želi i koliko želi, ali pustite mi tetku na miru!
Tetka ne dira vas ni vaše socijalne stigme niti vašu opterećenost pronalažanjem pravog te stoga je, ako ništa, barem zaslužila da je pustite na miru te da vaše „a jadna, sama je“ zadržite na mjestu gdje ono i pripada – u „svoj ti pos’o“ rubrici.
Tetka je biće, koje kao takvo, posjeduje svoju vrijednost te koje, kao i svaka druga individua, ima pravo da bira kako će i kuda će sa sobom i svojim životom, kome će se i koliko će se dati i predati te da li će to uopšte učiniti.
Tetka je, za razliku od znatnog postotka sredine u kojoj živi, shvatila da se u životu ne bi trebalo upuštati u aktivnosti, odnose i poslove čisto da se ugodi drugima, čisto da se ispoštuje nepisana norma, čisto da se eto i to „odradi“.
Društvena norma, član broj 118. glasi:
Udatiti se mora! Bogato, po mogućnosti. Na taj način ćeš se riješiti svih muka i problema. Ako nisi lijepa, izbaci stavku „bogato“. Samo se udaj. Pa šta i ako budeš nesrećna? Ko je srećan u braku? Važno je da se skrasiš i skineš svojima sa grbače. Pa šta i ako ga ne voliš? I to je normalno i društveno prihvatljivo. Možete se i varati, ali nemojte se razvoditi. ZBOG DJECE. Pa šta i ako budete živjeli na kreditima i kamatama? I to svi rade. Što svi, to i ti. Izrodi kakvu dječicu. Nije važno što im možda ne možeš da posvetiš dovoljno pažnje. I nije važno što ih možda ne možeš sve da nahraniš. Rađaj sinove! Ako rodiš curicu, rađaj opet dok ne dobiješ sina. Jer u suprotnom, ko će naslijediti porodicu te ko će sačuvati prezime rodnoj grudi? I što je najvažnije, ko će slavu da slavi?
Tetkina norma, član broj 1. glasi:
„Pravila su tu da bi bila prekršena.“
#pravdazatetku
Naša tetka je izmišljena za potrebe priče i iako spiritualno jesmo, biološki nismo povezane.
eTrafika.net – Jelena Bjelaković
