Da li je u Evropi poznata ona poslovica “ne vrijedi se raspravljati sa budalom, prvo te spusti na svoj nivo pa te onda izlevati svojim bogatim iskustvom”? Da li je Štefan File, došao na, kako se pokazalo najnoviji pregovarački FAIL, nepripremljen, naivan, da li je očekivao neke normalne sagovornike, to je pitanje za njega i njegov tim koji ga je ili nije pripremio za nedavni sastanak sa ljudima koji neki nazivaju “lideri” u BiH. Ukoliko je očekivao da će ovdje postići neko logično rješenje, eto mu još jedne lekcije. Ovdje logika ne pali. Ukoliko gospodin File nije čuo za još jednu poslovicu, koja kaže “gdje prestaje logika, tu počinje Bosna” još jedan minus za njega.
Kada bih mogao, postavio bih pitanje akterima sastanka: pokušavate pronaći rješenja za problem Derve i Jakoba i izbora za člana predsjedništva u okviru sistema koji je i prouzrokovao problem? Sretno sa tim. Odičan recept za propale sastanke. Sve je na kraju spalo na to kako izvršiti izbor članova Predsjedništva ali tako da Hrvati izaberu svog Hrvata, a ne da Bošnjaci izaberu njima Hrvata, da se kandidati biraju iz kantona sa većinom određenog naroda, ili šta već. Izgubio sam se u ovom beskrajnom kolu nakon prve riječi.
Dakle, Predsjedništvo. Dakle kantoni. Vidimo da ovdje niko više i ne spominje smanjenje broja kantona (radikalno smanjenje po mogućnosti) i da domaći političari nisu u mogućnosti da ovu zemlju poštede 10 vlada i skupština i njihovih pratećih subjekata i njihovih troškova. Sistem je pustio korijenje i vjerovatno zapošljava previše članova familije ljudi koji bi o tome odlučivali da bi željeli bilo kakvu promjenu.
Ali da se pozabavimo Predsjedništvom. Institucija koja je postala stani-pani u napretku ove zemlje. Kada premotam film, jedino što me asocira na ovu instituciju su prepirke, svađe, preglasavanja, skandali u UN-u, jedan kaže jedno, pa drugi šalje pismo Generalnom Sekretaru da kaže nešto drugo, rat saopštenjima, ništa pozitivno, konstruktivno, nimalo pozitivne energije. A zbog čega? Ah, da, oni su ustavna kategorija. Eh, kad ikad je postojao prijedlog da se tročlano Predsjedništvo „promijeni“ u sistem „predsjednik i dva potpredsjednika“, ali nije prošlo u parlamentu BiH za dva glasa, ako se sjećate.
S tim što bih ja izbacio ova dva zamjenika, prijedlog i nije toliko loš. Ali sa izvjesnim korekcijama. Posmatrajući nadležnosti Predsjedništa, da sam u poziciji, kao što nisam, tu instituciju bih reformisao na sljedeći način.
a) Vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine – Bosna i Hercegovina ima vanjsku politiku? Da nema, jer odluke ovdje ne donosi Predsjedništvo već stranke u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru, vidjelo se i tokom perioda kada je BiH bila članica Savjeta bezbjednosti UN-a kada niti je imala jedinstven stav o skoro bilo kojem pitanju od Izraela i Palestine pa do svega ostalog i jednostavno je glasala onako kako su glasale članice EU u SB ili bila suzdržana. Suzdržanost, odličan način da radite u najvažnijem organu UN-a. Deklarisati se kao zemlja bez vanjske politike (što, kad ionako imamo nekoliko stvari koje nema niko na svijetu, od distrikta, visokog predstavnika, entiteta, Ustava koji je dio mirovnog sporazuma možemo i da nemamo vanjsku politiku).
b) Imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine – I ovo se ionako obavlja u stranačkim centralama za uhljebljavanje kadrova, prebaciti na Savjet ministara.
c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama – aktivnost koja može da ostane u ovlaštenjima predsjednika, treba i on nekada da putuje.
d) Vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine – kao i gore navedeno.
e) Izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine – zvuči kao previše posla za novog predsjednika, prebaciti u nadležnost Savjeta ministara.
f) Predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini, uz preporuku Vijeća ministara – odgovor se sam nameće, prebaciti na Savjet ministara.
g) Podnošenje izvještaja o rashodima Predsjedništva Parlamentarnoj skupštini – Predsjednik nije računovođa. Posao za Predsjednikovog sekretara.
h) Koordinaciju, prema potrebi, sa međunarodnim i nevladinim organizacijama – zašto ne.
I kada podvučemo crtu i dobijemo novog protokolarnog predsjednika BiH koji bi: Predstavljao BiH u međunarodnim organizacijama, vodio pregovore za zaključivanje međunarodnih ugovora, koordinisao po potrebi rad sa nevladinim organizacijama i posljednje ali i najbitnije, primao strane državnike onako domaćinski, uz kafu i rahatluk, mislim da bi mi se taj predsjednik veoma dopadao. Sastav krvnih zrnaca je manje bitan (što bi bilo revolucionarno dostignuće u odnosu na sadašnji sistem gdje je taj sastav od krucijalne važnosti). Po mogućnosti nestranačka ličnost. Može Dervo, može Jakob. Riješen problem.
Naravno da ne smatram da je bilo šta od gore navedenog moguće. Zato što je cijela ova situacija Gordijev čvor. I dok se ne pojavi neki Aleksandar koji će da ga riješi po kratkom postupku, stanje će biti ovakvo.
eTrafika.net – Goran Stojković
