fbpx

Kvazi-solidarnost koja se očituje u prećutkivanju očigledne činjenice da neko polaže ispit na prevaru, koristeći bubice i puškice, šteti kako onome koji vara, tako i onome koji o tome šuti. U krajnjim instancama, šteti akademskoj zajednici koja tako gubi na kvalitetu proizvodeći nestručan i nesposoban kadar, a samim tim šteti i društvu, naročito onome kojem su stručnjaci nasušna potreba, a naše to svakako jeste.

Pogrešna je praksa bila do sada da glavni teret borbe protiv onih koji koriste bubice na ispitima snose profesori i resorno ministarstvo, ili čak nevladin sektor. Bolesnik mora prvo sam sa sobom da se sredi i da postane svjestan činjenice da je inficiran, pa tek nakon toga na scenu stupaju doktori i ostala bratija koja će mu u ozdravljenju pomoći. Dakle, studentska zajednica, oličena u krovnim studentskim organizacijama, mora da preduzme prve korake na istrebljenju akademskih žohara.

U neformalnim razgovorima, svi su spremni da pogrdno govore o bubicama i onima koji ih koriste, ali kada treba uraditi konkretne korake odjednom se pronađe milion razloga za njihovo nečinjenje. Lažna je solidarnost na koju se većina studenata poziva, jer pustivši kolegu da vara na ispitu nisi mu pomogao, nego naprotiv, svesrdno si se potrudio da zajedničkim snagama posiječete granu na kojoj sjedite i jedan, i drugi, i sve vaše kolege i profesori. A provalija u koju padate sa te grane je duboka i mračna, a dole na dnu će vas sačekati mediokriteti, baš takvi kao vaš kolega prepisivač, nadobudne varalice bez imalo skrupula i mozga.

Foto baza

Zar sve vas, studente, ne ponižava činjenica da ste mjesec dana bdjeli nad knjigom, popili cisternu kafe, spavali po pet sati dnevno i da je neko za sve to vrijeme odmarao, gledao TV i dangubio po kafićima, i onda položio ispit sa većom ocjenom nego vi, ako ste ga i položili uopšte? Opljačkaju vas – ćutite. Prevare vas – ćutite. Ismijavaju vas – ćutite. Pa kakav je to mazohizam? U nekim segmentima, objašnjenje se može pronaći u našoj političkoj kulturi, kojoj servilnost i podaništvo uopšte nisu strani.

Sasvim drugu težinu imaju riječi optužbe na račun varalica kada ih izgovore studenti, nego kada to čine profesori. Nisam upoznat ni sa jednom inicijativom koja se bavila rješavanjem ovih problema, a da je pokrenuta od samih studenata, ili ako jeste, nije dovoljno promovisana. Rješenje leži u tome da studentski lideri, oni koje su studenti izabrali, javno progovore o takvim stvarima i suprotstave se prevarantima, iako bi to moglo imati negativne posljedice po njihov reizbor u rukovodeće organe organizacija koje predstavljaju. Možda bi se i pronašli pojedinci koji bi progovorili o varanju na ispitima i pokazati prstom na uljeze, ali se plaše da će ostati usamljeni na vjetrometini, i samim tim izvući deblji kraj u toj borbi, i zbog toga ih je potrebno ohrabriti, dati im motiv i pružiti podršku.

Moramo sačuvati duh univerziteta, moramo ponovo udahnuti život kultu znanja i razboritosti, jer u svijetu u kojem Razum divlja već više od dva vijeka, postalo je očigledno da smo izgubili kompas, da nas je pojelo čudovište koje smo sami stvorili. Razvoj nauke i tehnologije omogućio nam je lagodan život, ali nam je istovremeno porušio stubove na kojima je počivala kultura, koja je bila kakav takav kompas za orijentaciju. Ovako, totalno dezorijentisani lutamo i bauljamo po smetlištu u kojem živimo, i bubice, o kojima je bilo riječ, samo su dio toga smetlišta, štetan i otrovan izum koji unižava znanje do apsurda.

Prije nego što sljedeći put optužimo ministra, rektore, dekane i profesore, koji su, da se razumijemo, u svakom slučaju daleko od toga da su zlatni i dobri, pogledajmo malo u svoje dvorište i porazmislimo o budućim koracima.

eTrafika.net – Vojislav  Savić

Napiši komentar