fbpx

U posljednje vrijeme u medijima se mogu pročitati zahtjevi koje će studentske organizacije na čelu sa Unijom studenata Republike Srpske uputiti Vladi manjeg bosanskohercegovačkog entiteta na razmatranje. Između ostalog možemo pročitati da se opet fokus stavlja na dodatne ispitne rokove i na prenos ECTS bodova. Dakle, u suštini ništa novo.

Prenos bodova i dodatni rokovi su sitnice i nebitne stvari koje treba da reguliše svaki fakultet posebno, jer nije svaki fakultet isto koncipiran (npr. Ekonomski i Pravni fakultet imaju po 8 predmeta po godini, dok na AGGF-u taj broj prelazi 15 i više). Eventualno u slučaju da se požali veći broj studenata treba se sastati sa njima, razmotriti situaciju i iznijeti stav po tom pitanju.

Očekivane i najavljivane promjene u studentskoj politici koliko vidimo još uvijek nisu stupile na snagu, a ostaje da se vidi da li će se uopšte i dogoditi, iako, bar za sada, nema mnogo razloga za optimizam. Ovo što možemo vidjeti do sada jeste zapravo čisti populizam i prilagođavanje kratkoročnim interesima pasivne većine, koje se u političkoj terminologiji naziva još i ‚‚mrtvo more”, jer obično su oni ti koji prevagnu na izborima, stoga je dobro imati ih na svojoj strani, ukoliko želite ostati na vlasti, pa makar i studentskoj.

Foto baza

Svakako je istina da odluke koje bi bile korisne svima i koje na dugoročnom planu donose najveću korist neće naići na trenutno odobravanje dokone studentarije, jer kao što je bolje istrpiti kratkotrajan, jak bol i popraviti kvaran zub, nego se vječno patiti sa njim, tako i efikasne odluke zahtijevaju neka odricanja. No, evo, može se navesti i nekoliko koraka za koje i nije potreban ogroman napor.

Prije svega, potencijalno postoje dvije odluke koje bi u samom startu dale prilično opipljive rezultate. Prva je da se omoguće sredstva i uslovi svim fakultetima da automatski zapošljavaju najbolje studente u generaciji, bilo kao saradnike u nastavi, asistente ili da rade pri institutima, uglavnom da im se omogući da rade na Univerzitetu. To bi dovelo do jačanja konkurencije među studentima jer bi se svako od nas pojedinačno usavršavao kako u ličnom tako i u profesionalnom pogledu, trudili bismo se da postignemo više i da radimo kvalitetnije. Druga stvar se ne tiče konkretno studenata, ali se tiče samog procesa nastave. Naime, danas jedan asistent, da bi ispunio normu, mora sedmično da održi broj časova koji je propisala Vlada RS. Problem je u tome što taj broj podrazumijeva da asistent drži vježbe iz četiri ili pet predmeta, što dalje dovodi do značajnog pada u kvalitetu rada na svakom od tih predmeta. Zaista je nemoguće zahtijevati od nekoga da posjeduje univerzitetsko znanje iz pet različitih predmeta, bez obzira kolika je njegova pamet i volja za radom.

Kada bi ukinuli pomenute norme, samim tim bi se olakšalo i ispunjavanje prve odluke koja se tiče zapošljavanja najboljih studenata, tako da bi dobili veći broj specijalizovanih stručnjaka za svaku oblast posebno, a to dalje vodi povećanju kvaliteta nastave i sveukupnog razvoja nauke u ovom društvu. A samo nas nauka može spasti, i to prvenstveno razvoj i unapređenje tehničkih nauka, a u drugom redu idu ekonomisti i društveni radnici koji bi trebali da upravljaju ekonomijom i politikom. Naravno, treba napomenuti i da bi asistenti u slučaju ukidanja normi, da ne bi zloupotrijebili tu olakšicu, bili obavezni da redovno pišu i objavljuju radove, učestvuju na naučnim konferencijama i tome slično.

Dalje, nije zgoreg kao treći zahtjev navesti da se omogući kvalitetna praksa za studente sa tehničkih nauka, što država i Univerzitet uz malo volje i truda mogu da dogovore sa privatnim preduzećima, kao i da im se olakša odlazak na praksu u inostranstvo, pod uslovom da se moraju vratiti ovamo da to znanje koje su tamo stekli primijene ovdje. Ovo nisu toliko krupne i revolucionarne stvari, i sigurno je da već i postoje slične inicijative, samo im treba prići ozbiljnije i obogatiti ih novim idejama i sadržajima.

Prijedloge kao što su osavremenjavanje laboratorija, kupovina novih knjiga za biblioteke, studijski izleti i putovanja i tome slično ne treba ni spominjati, to se valjda podrazumijeva. Barem se nadam da je tako.

Ono što me lično najviše dotiče jeste nedostatak kulturnih i sportskih sadržaja na univerzitetu i u samom kampusu u Banjoj Luci. Bez duha i kulture svako znanje je bezvrijedno, neoplemenjeno, puka ljuštura modernog čovjeka, proizvod skinut sa pokretne trake i stavljen, kao šaraf, u mašineriju sadašnjice. Da se visoko obrazovanje ne bi pretvorilo u masovnu proizvodnju poluintelektualaca, o kojima ću pisati u nekom od narednih tekstova, moramo se usredsrediti na pružanje adekvatnih kulturnih i sportskih sadržaja našim studentima, moramo ih navikavati na visoku kulturu. Ne smije se dozvoliti da propadne, za sada sjajan, projekat za univerzitetsko ligaško takmičenje iz velikog broja sportova, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, kao i da se i još više podstiču studenti sa Akademije umjetnosti, i svi oni talentovani, da svoje umijeće prikažu svojim kolegama, i da se i sami u svom polju razvijaju.

Od ove godine sam i sam delegat u Uniji studenata RS, tako i samog sebe smatram obaveznim da radim na svemu ovome što sam naveo, mada kao pojedinac ne mogu mnogo učiniti u jednoj takvoj organizaciji. Ali, ko ne pokuša da promijeni nešto, nema ni pravo da se žali, jer se i ćutanje shvata i djeluje kao DA!

eTrafika.net – Vojislav Savić

Napiši komentar