Mediji u regionu, ali i svijetu, iz dana u dan sve više padaju na mnogobrojnim “testovima” koje im postavljaju satirični portali te se sve teže snalaze u jasnom razlikovanju istinitih i podmetnutih lažnih vijesti koje pomenuti portali plasiraju, čime dodatno unose pometnju u javnost.
Iz tog razloga su zbunjeni korisnici Fejsbuka tražili da se na tom sajtu obilježava satira jasnom oznakom a kompanija je odgovorila tako što već nekoliko mjeseci stavlja oznaku “satira”, zasad u probnoj fazi samo kod nekih naslova koje korisnici dijele.
Urednik njuz.neta, najpoznatijeg satiričnog portala sa prostora bivše Jugoslavije, Dejan Nikolić izjavio je beogradskim medijima, povodom mogućnosti uvođenja oznake satira, da bi bilo dobro kada bi pored nje obilježavali i ostale izvore, i to po njegovom prijedlogu sa: tabloidi (ne vjeruj im), spin (čitaj između redova), pi-ar (ne čitati jer često lažu da biste kliknuli) i slično, ako su već čitaoci toliko lakovjerni da sve napisano na ekranu (ranije u novinama) prihvataju zdravo za gotovo.
“Mnogo naslova sa “pravim” vijestima su luđi od bilo čega što mi možemo da smislimo i polako se briše ta granica, pa nije ni čudo da neko, ko ne gleda odakle šta dolazi i ne provjerava izvore, pomisli da je neka vijest sa “Njuz neta” ili drugog satiričnog izvora prava. Ali sve to se na kraju nekako niveliše, ljudi saznaju, nasmiju se ili se naljute. Ali pravo pitanje je šta sa naslovima “pravih” medija koji plasiraju naslove koji ne odgovaraju istini samo da bi navukli saobraćaj na svoj sajt? Naslovi koji unose paniku, izazivaju ili pojačavaju histeriju, blate ljude za profit, gledaju kakav je sentiment ljudi prema nekome ili nečemu i onda prave naslove koji tome idu niz dlaku? Po mom mišljenju, mnogo je veći problem pretvaranja informisanja u infotejnment od strane medijskih kuća koje to ne bi trebalo da rade”, naveo je tada Nikolić.
Neprevaziđeni Srbin i ajkula
Nikolićev Njuz net krenuo je sa radom u velikom stilu. Samo nekoliko dana nakon osnivanja, u oktobru 2010. godine, objavili su vijest o kojoj se i danas priča. Naravno riječ je o tekstu “Srbin ubio ajkulu ubicu u Šarm el Šeiku“, koji je uzdrmao, kako domaće tako i svjetske medije i javnost.
Ne sluteći da je riječ o šali, ova vijest je osvanula na naslovnim stranama domaćih medija, zatim na sajtu “Njujork posta”, emitovan je ozbiljan prilog na ruskoj stanici NTV a najdalje je otišla “Komsomolska pravda” koja je toliko ušla u analizu da je razmatrala kako je fizički moguće da čovjek od 80 kilograma u slobodnom padu ubije ajkulu. Oni su tada zaključili da je nemoguće da se događaj odigrao kako je navedeno u tekstu, te u konsultaciji sa stručnjacima ruske Laboratorije za bioresurse i Sveruskog instituta za ribarstvo i okeanografiju, konstatovali da je ajkula stradala od srčanog udara.Za one koji su zaboravili, riječ je o tekstu u kojem je navedeno da je “ajkula, koja je u Šarm el Šeiku povrijedila četvoro i usmrtila jednog turistu, savladana kada je jedan srpski turista skočio na nju sa litice nedaleko od plaže” a informaciju je, kako prenosi Njuz, saopštilo je Ministarstvo turizma Egipta koje je dodalo da je srpski turista u more skočio pod dejstvom alkohola i pao direktno na ajkulu, usmrtivši je na licu mjesta.
Njuz je uspio da prevari i pojedine medije u Francuskoj, Belgiji i Švajcarskoj koji su nasjeli na vijest da je Dominik Stros-Kan, novi finansijski savjetnik srbijanske vlade, zatražio od vicepremijera Aleksandara Vučića da zaposli više žena u Vladi.
Portal je obavjestio javnost o navodnoj sugestiji Stros-Kana da “hitno zaposli više žena u Vladi Srbije, kao znak podrške rodnoj ravnopravnosti”, te se u nastavku navodi da je rekao Vučiću “da Vlada Srbije mora beskompromisno provoditi politiku pozitivne diskriminacije prema ženama te da će i on lično svim snagama pomoći u tome”.
Samo tih par rečenica, imajući u vidu afere sa ženama koje prate Stros-Kana, bilo je dovoljno da se nekoliko medija frankofonog govornog područja “upeca” i obavjesti svoje korisnike o ovom navodnom savjetu vlastima u Srbiji.
Nobelovac cijelih 15 minuta
Jedna od najvećih pometnji koju je jedna lažna vijest napravila u srpskoj javnosti posljednjih godina jeste proglašenje pisca i akademika Dobrice Ćosića za dobitnika Nobelove nagrade za književnost u oktobru 2011. godine.
Vijest o tome da je Ćosić laureat prestižne nagrade prvo se pojavila na društvenoj mreži Tviter dva sata prije zvaničnog proglašenja. Kao dokaz je pušten link sa sajta NobelPrizeLiterature.org, koji je izgledao identično kao i sajt NobelPrize.org, zvanični sajt Nobelove nagrade.
Mnogi internet portali, među kojima i jedan od najčitanijih u regionu – b92.net, nisu posumnjali u ovu vijest te su nakon objavljivanja vijest preuzeli i mnogi drugi mediji te srpsku javnost 15 minuta držali u ubjeđenju da je dobila još jednog nobelovca, prije nego što je sve demantovano i objavljeno da iza svega stoji, kako su sebe nazvali, grupa “neplaćenih, samoorganizovanih veb aktivista”.
Naravno, nije se dugo moralo čekati ni na reakciju njuz.neta koji je u svom maniru, i reakcijom na pogrešno pisanje portala b92, oduševio svoje čitaoce.
Naime, objavili su saopštenje za javnost u kojem su naveli da “vijest koja je objavljena na satiričnom portalu B92 o tome da je Dobrica Ćosić dobio Nobelovu nagradu za književnost 2011. godine netačna, a urednik njuz-a Dejan Nikolić istakao je da je ovo samo još jedna u cilju neumjesnih šala ovog portala.
“Mi razumijemo želju portala B92 da nasmijeje građane apsurdnim i izmišljenim vijestima, ali takođe ukazujemo i na osnove novinarske etike koje se moraju poštovati”, rekao je Nikolić i dodao da će za razliku od B92, Njuz.net i dalje nastaviti da izvještava građane profesionalnim i provjerenim informacijama koje zadovoljavaju sve najviše kriterijume žurnalističke etike.
Kako je „njuz“ ušao u fakultetske udžbenike
Najpoznatiji srpski satirični portal uspio je ući i u fakultetske udžbenike ali ne kao svojevrstan fenomen medijske scene već kao relevantan izvor.
Naime, u jednom udžbeniku za Ekonomski fakultet u Kragujevcu na 302. strani udžbenika “Direktni marketing” docenta dr Milana Kocića citiran je dio teksta “Kompanija Fejsbuk zabranila svojim zaposlenima korišćenje Fejsbuka na poslu”, a Njuz net je u fusnoti naveden kao izvor.
U udžbeniku doslovno piše: “Pored mnogih primjera, možda je sve najviše zaprepastila odluka vlasnika kompanije Fejsbuk da, krajem 2011. godine, zabrani posjećivanje ove društvene mreže u toku radnog vremena.”
Komentarišući ovaj veliki previd jedne akademske institucije njuzovci su istakli da očekuju da će prestati biti praksa u udžbenicima kao izvor koristiti medije ili barem dobro provjeriti odakle se uzimaju citati.
“Postavlja se pitanje kako je to uopšte dospjelo u udžbenik, kako pored toliko instanci, preko kojih jedan udžbenik prilikom akreditacije i objavljivanja treba da prođe, niko nije primjetio jednu takvu grešku. I onda je logično postaviti pitanje šta još prolazi u našim udžbenicima. A to pitanje je možda samo par medija dotaklo”, istakli su tada sa portala Njuz net.
Region ne zaostaje
Iako su njuzovci pioniri među satiričnim portalima ovih prostora te su se za sada ubjedljivo izdvojili po kvalitetu, ni ostale zemlje ne zaostaju pa tako u Hrvatskoj imamo “news-bar.hr” na kojem radi čak petnaest novinara te su ažurni kao i mnogi prosječni informativni portali.
Već na samoj naslovnoj strani ovog hrvatskog portala možemo pronaći i naslove vezane za njihove komšije kao što su “Ušao u WC u Neumu pa izašao u Dubrovniku”, “Hrvatski mediji skrivaju da je Srbija u finalu Mundobasketa”, “Marin Čilić prvi je Hercegovac kojeg je Zagreb dočekao raširenih ruku”, a da su tekstovi koji se odnose i na čitav region, a posljednji nosi naslov “HARP pregorio: Silne poplave koje je uzrokovao na Balkanu dovele do kratkog spoja”.
U Bosni i Hercegovini imamo “balkantajms.com” koji se bavi domaćim aktuelnostima i prvi saznaje da je “nestali malezijski avion sletio na aerodrom u Trebinju”, ali uspjeva i da prevari vodeće hrvatske medije koji su svoju javnost obavjestili “o muškarcu iz BiH koji je ukrao kamen s Akropola kako bi kiselio kupus”. Portal od maja nije ažurirao sajt pa je moguće da neće nastaviti sa radom.
Balkanski portali nasjeli su i na izmišljenu vijest plasiranu iz Makedonije da je američko ministarstvo odbrane putem HAARP-a greškom usmjerilo ledeni talas na Ameriku, a da je originalno bilo predviđeno da on udari na Srbiju.
Prema ovoj vijesti sistem za uticaj na klimatske promjene HAARP, u koji je američko Ministarstvo odbrane uložilo milijarde dolara, popustio je u kritičnom momentu i umjesto u Srbiju talase polarnih temperatura je poslao u SAD, objavio je šaljivi portal nasapatka.rs pozivajući se na „izvještaj dopisnika Čikago tribjuna sa Aljaske”.
Ovu vijest prenijele su agencije, a ubrzo je naseo i veliki broj portala u regionu, a novinarima izgleda ni sam naziv portala – Naša patka nije bio dovoljan dokaz šaljivog tona vijesti.
Padaju i veliki svjetski mediji
Na testu satiričnih vijesti ne padaju samo domaći, već i veliki svjetski mediji, koji imaju i teži zadatak jer, za razliku od naših prostora, u razvijenijim zemljama i broj šaljivih portala je mnogo veći.
Kineski list “Pipls dejli” preneo je “vest” sa jednog od najpoznatijih svjetskih satiričnih portala “Onion” da je sjevernokorejski lider Kim Džong Un proglašen za najseksepilnijeg muškarca na svijetu. Američki republikanski kongresmen podijelio je na “Fejsbuku” tekst iz istog izvora da se otvara “Abortuspleks”, klinika za prekid trudnoće, sa kafićima restoranima i bioskopima.
Ugledni “Vašington post” koji je i sam nasjeo na priču da Sara Pejlin, bivši potpredsjednički kandidat, počinje da radi za “Al Džaziru”, nada se da će potez “Fejsbuka” o jasnim oznakama, iako na štetu legitimne satire, zadati udarac sajtovima koji namerno šire lažne vijesti da obmanu ljude.
Satirični portali iznijeli su prijedlog u svom stilu: jednostavno zalijepite svuda oznaku “prestanite da čitate na internetu”.
Na američkim blogovima aktuelno je pitanje “da li smo toliko glupi da ’Fejsbuk’ mora da nam kaže šta je satira?” Kada se pogledaju neki od primjera “nasjedanja”, jasno je da se ne radi (samo) o gluposti, već o svojevrsnom fenomenu.
eTrafika.net – Ognjen Tešić
