Amar Ćatović je mladić iz Tuzle koji je po struci diplomirani pravnik, a trenutno je zaposlen u Općinskom sudu. Aktivista je za LGBTIQ prava i prava žena, te jedan je od organizatora Druge bh. povorke ponosa. Pored profesionalnog života, Amar je sin, brat, ali i gay muškarac, koji se vrlo često susretao sa komentarima govora mržnje upućenim preko društvenih mreža, a nerijetko je dobijao i prijetnje. Pored toga, kaže da se dešavalo i da mu putem privatnih poruka na Facebooku i Instagramu dolaze takvi sadržaji. Amar pojašnjava da je ovo realnost svake LGBTIQ osobe u Bosni i Hercegovi, a ovakvi komentari dolaze svaki put kada izađemo iz onoga što društvo propisuje. Ističe da komentare govora mržnje upućene njemu, ali i cijeloj LGBTIQ zajednici, prijavljuje na društvenim mrežama, a kada se radi o prijetnjama, takve komentare prijavljuje policiji.
Piše: Mirnes Bakija
Amar kaže da nema potpuno povjerenje u sistem i institucije, jer se dešavalo da nadležni u određenim situacijama nisu uopšte reagovali na govor mržnje upućen direktno njemu. Ujedno, poznavajući iskustva određenih LGBTIQ osoba, stav institucija u pogledu govora mržnje i prijetnji upućenih zajednici nije uopšte ohrabrujući. Kaže da se rijetko sankcionišu takva ponašanja, čak i kada se radi o fizičkom nasilju, koje predstavlja krivično djelo. Zbog toga smatra da naše institucije rijetko imaju sluha u pogledu nasilja nad LGBTIQ osobama.
„Kada se jedno krivično djelo tretira kao prekršaj, zapitam se često kako su onda institucije sposobne da sankcionišu govor mržnje upućen putem društvenih mreža. Ističem da je u Bosni i Hercegovini na snazi Zakon o zabrani diskriminacije, koji je usvojen 2009. godine, međutim, ovaj zakon institucije rijetko primjenjuju i zanemaruju ga“, pojašnjava Amar.
LGBTIQ osobama treba siguran prostor, a jedan od njih su društvene mreže, kaže Amar. S obzirom na to da van njih, ove osobe često doživljavaju nasilje, društvene mreže predstavljaju bijeg od realnosti. Međutim, on navodi i da smo svi često svjedoci govora mržnje i poziva na nasilje putem društvenih mreža, samo zbog toga što su neke osobe drugačije seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.
„Reagovanje na govor mržnje je važno, jer svima nama je potreban siguran prostor, a to LGBTIQ osobe nemaju. Kako bi im se omogućio taj prostor, pa bio on i na društvenim mrežama, reagovanje i prijavljivanje takvih komentara je vrlo važno. Znači puno kada vidite neki članak o LGBTIQ osobama bez komentara koji sadrže govor mržnje ili štaviše bez komentara koji upućuju na nasilje“, dodaje Amar.
Amar ističe da komentari govora mržnje upućeni LGBTIQ zajednici, svrstavaju ove osobe na marginu društva. Takvi sadržaji u konačnici utiču na mentalno zdravlje i stvaranje osjećaja neprihvaćenosti u društvu, što dodatno otežava situaciju u kojoj se LGBTIQ osobe nalaze. On pojašnjava da je zbog toga važno da svako individualno prijavljuje ovakve komentare, ali i da je potrebno institucionalno regovanje na ove pojave.
„Država je dužna da štiti svoje građane i građanke, kako u javnom prostoru, tako i na društvenim mrežama“, kaže Amar.
U izvještaju Sarajevskog otvorenog centra o stanju ljudskih prava LGBTIQ osoba u Bosni i Hercegovini za prošlu godinu, navodi se da je zabilježeno 105 slučajeva govora mržnje i poziva na nasilje, a zabilježeno je čak 16 slučajeva krivičnih djela i incidenata motivisanih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Najistaknutiji primjer govora mržnje u online sferi, desio se u aprilu prošle godine, kada je tadašnja zastupnica Samra Ćosović Hajdarević u Skupštini Kantona Sarajevo, javno na svom Facebook profilu iznosila komentare govora mržnje, te pozivala na izolaciju LGBTIQ zajednice.
Internet i društveni mediji su vrlo korisni i doprinijeli su određenim pozitivnim promjena u društvu. Međutim, svakodnevne poruke mržnje lakše se distribuiraju putem socijalnih mreža, što je bilo nemoguće postići u eri klasičnih medija. Ono što dodatno doprinosi širenju govora mržnje na internetu je i mogućnost anonimnog komentarisanja.
Ena Hasković, aktivistica i članica Organizacionog odbora Druge bh. povorke ponosa, kaže da korisnici društvenih mreža često ne razumiju razliku između govora mržnje i slobode govora. Sloboda govora postaje govor mržnje onog trenutka kada neko počne vrijeđati određenu grupu ljudi iz bilo kojeg razloga. Ona smatra da stavovi bez argumenata često mogu širiti netrpeljivost prema određenoj skupini ljudi.
Ena kaže da širenje komentara govora mržnje prema LGBTIQ zajednici uveliko može doprinijeti i stvarnom nasilju prema tim osobama. Komentari govora mržnje na internetu stvaraju negativnu konotaciju na sam spomen određenih skupina ljudi. Kada se osoba nađe u društvu nekoga ko za sebe otvoreno kaže da pripada LGBTIQ zajednici, vrlo vjerovatno će se reagovati ružno prema toj osobi, jer je to upravo ono na šta komentari govora mržnje i pozivaju.
„Mene najviše zaboli kada vidim odrasle osobe, osobe starije životne dobi, da pišu i izražavaju različite komentare govora mržnje, jer bi oni trebali biti uzor svojoj djeci i unucima“, dodaje Ena.
Ono što Ena posebno ističe je to da svi moramo širiti svijest o postojanju LGBTIQ osoba i o pravima koja su uskraćena ovoj zajednici. Kaže da trebamo razgovarati sa svakom osobom koja je spremna na zdrav dijalog. Nažalost, osobe koje se kriju iza tastature i pišu te grozote, uopšte ne razmišljaju o tome šta su napisal i pri tome nisu spremni realno da sagledaju situaciju. Ena kaže da takve komentare treba sačuvati, tj. napraviti screenshot komentara i profila osobe koja je iznosila govor mržnje. Potom je vrlo bitno ovakve komentare prijaviti policiji, uz odštampane dokaze koje ste prethodno prikupili. Također, ona naglašava da takve komentare treba prijavljivati i na društvenim mrežama i u različitim online medijima.
Ena smatra da komentari govora mržnje doprinose diskriminaciji LGBTIQ osoba. Kaže da kada osoba odraste u okolini koja osuđuje ovu zajednicu, ona će prvobitno mišljenje formirati na osnovu mišljenja okoline. Zbog toga su konstantne edukacije mladih neophodne, ali i razgovori sa odraslima.
„Počnite sa svojom najužom porodicom, a zatim sa daljom. Možda na taj način pomognete nekom svom rođaku ili rodici da konačno budu ono što jesu“ kaže Ena.
Ena i Amar su oboje članovi organizacionog odbora Druge bh. povorke ponosa, tačnije „Ponosa na četiri točka“. Kažu da je povorka održana u izmijenjenom obliku zbog pandemije koja nas sve pogađa, ali je protekla u najboljem redu. Ističu da je govor mržnje bio prisutan na društvenim mrežama, te kada je kolona automobilima prolazila, mogli su se čuti komentari i gestikulacije homofobije, bifobije i transfobije.
„Međutim, sve ovo potvrđuje zašto je potrebno da osvajamo javni prostor, jer nam s pravom pripada kao i svim drugim građanima i građankama. Dok smo se vozili automobilima, vidjeli smo i ogromnu podršku naših građana i građanki. Dobili smo dosta mahanja, osmijeha i ljubavi od strane prolaznika i prolaznica. Što je meni lično dalo elana da nastavimo sa našom borbom za jednakost i ravnopravnost“, kaže Amar.
