Nakon mnogo napada i maltretiranja u rodnoj BiH, Jasenko Suljetović (28) i njegov partner Aleksandar odlučili su da se presele u SAD i započnu novi život. Kako ističu, tamo još uvijek nisu doživjeli nijednu neugodnu situaciju, obojica su pronašli posao i više nemaju potrebu da se kriju. Žive slobodno, bez straha da će ih neko uvrijediti ili napasti. Desilo im se ono što su oduvijek čekali – život.
Po dolasku u SAD, vjenčanje je bila jedna od prvih stvari koje su uradili i to simoblično – na petu godišnjicu veze. U BiH nisu mogli ozakoniti svoju ljubav, jer naši zakoni ne priznaju istopolne zajednice.
„Nama je naša veza bila legitimna bez obzira što je zakoni BiH nisu priznavali ni na kojom nivou, a Aleksandar i ja smo tako i funkcionisali. Dok smo živjeli u Tuzli bili smo okruženi porodicom i prijateljima koji su nas poštovali i uvažavali i nismo imali nikakvih problema kao autovani gej par, živjeli smo prilično idiličan život. Meni je bilo jako bitno da ljudi koji me okružuju znaju istinu o meni, što je najnormalnija stvar za heteroseksualne parove – da tvoji prijatelji i porodica znaju s kim dijeliš ili namjeravaš da dijeliš sve, i ja sam u tome istrajao. Bilo koja osoba koja je bila ili imala potencijal da bude u mom životu je morala da prihvati ne samo Aleksandra i našu vezu, nego i moj aktivistički/feministički/queer identitet i činjenicu da ću ja o tome pričati. To mi je istovremeno pomoglo da izbjegnem ljude sa (pod)svjesnim fašističkim stavovima i percepcijama“, govori Jasenko za eTrafiku.
Međutim, stvari su se ubrzo počele mijenjati. Selidbom u Banjaluku Jasenko je postao aktivniji u zagovaranju prava LGBTTIQ zajednice, a samim tim i izloženiji i podložniji za napade. Sve to je uticalo i na njegovu vezu sa Aleksandrom.
„Nismo šetali, nismo išli na kafe, nismo išli na Šehitluke, nismo išli do marketa jer bi se uvijek našao bar jedan pripadnik Lešinara koji bi ako ništa, bar dobacio ‘pederi’. U rijetkim prilikama kada smo se odlučili na čin izlaska, to je uvijek bilo tokom dana i uvijek na lokaciji gdje ima ljudi. Svaki naš zajednički momenat u Banjaluci je bio ispunjen tim analiziranjima“, prisjeća se on.
Nakon nekoliko mjeseci takvog života, Jasenko i Aleksandar napustili su BiH. U SAD su jako brzo pronašli posao i uplovili u bračne vode.
„Imali smo predivan prijem. Svadba nam je završila u lokalnom baru i častili smo goste/šće turama. Sada vozimo bicikla, šetamo, držimo se za ruke… Dolaze nam prijatelji na večeru. Uskoro nam dolazi i moja mama u posjetu. Jednostavno – život“, priča nam Jasenko.
Brak u BiH im nikada nije ni bio opcija, zbog nedostatka zakonskih propisa, ali i zato što su znali da ostatak života neće provesti u toj zemlji. Za porodicu i prijatelje će pri sljedećoj posjeti organizovati svadbu, ali njihova budućnost ostaje u Portlandu i SAD.
„Kada posjetimo BiH definitivno ćemo imati svadbu za naše prijatelje i porodicu, ali nam bh. verifikacija ništa ne znači. Uradićemo to zbog ljudi u BiH koje volimo. Aleksandar i ja smo se prvenstveno sada posvetili karijerama i građenju temelja za sve ostalo. On će nastaviti da se bavi operskim pjevanjem i da gradi karijeru u operi, a ja planiram graditi karijeru u IT domenu. Za deset godina se vidimo u Portlandu, sa sopstvenom kućom, dvorištem, nekoliko stabljika marihune (koja je legalna u Oregonu) i, ukoliko budemo dovoljno finansijski stabilni, i djetetom.“
Korak ka jednakosti
Bh. društvo pripadnike LGBTTIQ zajednice vidi kao neprijatelje tradicionalnih vrijednosti i uloga, a jedan od prvih koraka ka njihovoj jednakosti sa ostalim građanima jeste omogućavanje sklapanja istopolnih zajednica. To je jedna od mogućnosti koje nude najnaprednije zemlje u koje građani BiH najčešće emigriraju.
„Ako pogledate bilo koju zemlju u kojoj su građanima zagarantovana jednaka prava, te zemlje nemaju nekih velikih problema i to su ujedno i finansijski najmoćnije zemlje, i posljednično zemlje u koje svi/e imgriraju i traže bolji život. Naravno, treba se uzeti u obzir da su to sve kapitalističke zemlje i da je kapitalizam igrao ogromnu ulogu u donošenju jednakosti“, navodi Jasenko.
Ipak, istopolni brakovi su za donosioce odluka u ovoj zemlji sinonim za nerede, nestabilnost i udar na tradicionalne vrijednosti. Kada smo prije dva mjeseca pozvali domaće političare i pitali ih da li bi podržali gej brakove, svi su bez razmišljanja negativno odgovorili. Neki od njih su se pravdali time da bi to dovelo do nemira i nezadovoljstva ostatka društva.
„Ti političari/ke žive od tih građanskih nemira jer nemaju ništa drugo da ponude jer samo za to i znaju. Međutim, stvarnost je drugačija, Aleksandar i ja smo u BiH bili zaručeni Srbin i Bošnjak pa u Tuzli nije došlo ni do kakvih nemira iako se znalo za to. To je stvar vladajuće elite i diskursa koji želi da propagira. U BiH vidimo da smo i dalje u 90im godina, ali to narod želi.“
Prvo promijeniti stavove, a onda zakone
Građani BiH prvo trebaju promijeniti način razmišljanja, stavove i ideologiju, pa tek onda raditi na donošenju zakona o istopolnim brakovima, smatra Jasenko.
„U BiH mora doći do potpune promjene svijesti, diskursa i ideologije da bi se bilo kakva pozitivna promjena desila, i to se ne odnosi samo na gej brakove. Svi/e građani/ke BiH su svakodnevno manipulisani i varani od strane vladajuće elite koja sebi puni džepove i svoju djecu šalje u ‘pokvarene zapadne zemlje’ u kojima je gej brak legalan, dok građanima i građankama zamazuju oči nacionalnom ugroženošću od strane ove ili one skupine, ili u ovom slučaju gej brakova.“
Promjene nisu moguće preko noći. Sve dok LGBTTIQ zajednica ne bude dovoljno jaka da izađe iz sjenke i iza svojih identiteta stane imenom i prezimenom, ka jednakosti će se ići malim koracima. Istupanje svih LGBTTIQ osoba i njihova borba za svoja prava bi proširilo svijest o njihovom položaju, ali i ubrzalo donošenje zakona.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.
eTrafika.net – Nataša Tomić
