fbpx

„Nije Bog taj koji će osuditi homoseksualca, nego je to čovjek koji misli da predstavlja Boga. Nemojte očekivati da crkve neće reći da je homoseksualnost grijeh. Sa biblijskog stanovišta to je grijeh, ali to ne bi smjelo da umanjuje vašu vrijednost kao ljudi.“

U toj izjavi vjerskog analitičara Živice Tucića za Muskiportal.com možete se sažeti suština odnosa religije prema LGBTI populaciji. Za isti portal politički teolog Nikola Knežević naveo je da islam, judaizam i hrišćanstvo prema homoseksualnosti imaju negativan stav.

„Novi zavjet otvara novu dimenziju u odnosu Boga i čovjeka i hrišćanstva prema svom bližnjem, a to je ‘ljubi svoga bližnjeg’. Hrišćanstvo se dosta ogriješilo o ovu njegovu najveću zapovijest. Hrišćani nikada ne smiju da podrže bilo kakav vid nasilja, osnovna poruka hrišćanstva prema homoseksualnosti jeste tolerancija i podrška marginalizovanim grupama. Nikad nasilje ne možemo da opravdamo Novim zavetom, nikada.“

Podrži eTrafiku

Pravoslavac Vladimir Stanić isključiv je po pitanju odnosa vjere i LGBTTIQ zajednice. Po njemu, pripadnici zajednice ne mogu biti vjernici i nada se da BiH nikada neće odobriti gej brakove.

„Treba aktivno da se ‘borimo’ protiv toga. Pod ‘borbom’ ne smatram nasilje, nego lični primjer i učestalije propovijedi, kako pravoslavnih i muslimanskih velikodostojnika, tako i svakoga od nas, jer i mi pojedinci tu igramo ogromnu ulogu. U pravoslavlju svi imamo ličnu i grupnu odgovornost, ali nažalost mislim da malo ko ima ličnu, a kamo li grupnu odgovornost. Mi jednostavno moramo mnogo ozbiljnije da radimo na tome, i onda ne bi ni dolazilo do takvih prijedloga zakona“, navodi on.

Gej muškarac i aktivista A. T. iz Banjaluke potiče iz religiozne porodice, a kao najveći uticaj navodi školu u kojoj je pohađao vjeronauku. Vremenom je otkrivao da postoje i druge religije, te da ono što mu je bilo nametano u djetinjstvu kao jedino ispravno, po drugim religijama nije tako.

„Tu je i počelo moje promišljanje o svemu oko nas i shvatio sam da je vjera nešto individualno i intimno, dakle ono što je u nama i ne treba niko da me vodi ili usmjerava moju vjeru. Tako da sam odrastajući odbacio okove religioznosti i religije. Ja sam agnostik, tako da se ne svrstavam u redove teizma ili ateizma, jednostavno vjerujem u univerzalne vrijednosti kod svih ljudi i ka tome stremim u svom životu“, govori nam on.

lgbt religija (1)Za dijelove vjerskih knjiga koji govore o LGBTTIQ zajednici kaže da ga ne vrijeđaju, ali imaju strašne posljedice po vjernike, njihova razmišljanja i kreiranje slike o pripadnicima te zajednice.

„Osoba koja je svjesna same sebe, smatram da nema problem sa tim što je povezana sa uvredama i diskriminacijom u vjerskim knjigama, ali je istovremeno veoma ružno da se mržnja prema bilo čemu pojavljuje kao motiv u vjerskim knjigama za koje je pretpostavljeno da su izvor tolerancije i ljubavi. Iz tog razloga, mislim da takve knjige treba prije svega postaviti u istorijski kontekst njihovog nastanka, kako bi nam neke stvari bile jasnije i kako ih ne bismo uzimali zdravo za gotovo.“

Nakon organizovanja parada u Srbiji i Crnoj Gori medije preplave slike sveštenika koji svete vodicu na mjestu gdje su prije toga bili pripadnici LGBTTIQ zajednice. A. T. kaže da time Crkva pokušava na sve načine održati svoje sljedbenike uz sebe, a ne na Paradi, te da su ljudi na području bivše Jugoslavije okovani tradicijom, tako da im je nametnuta propaganda vjerskih vođa.

„Možda ne bi bili toliko ograničeni da ih ne indoktrinišu kroz školu, crkvu, politiku i slično. Zato se u našim školama, tj. obrazovnom sistemu i ne njeguje kritičko razmišljanje, nego reprodukcija bez razmišljanja. Bio sam prisutan nekoliko puta kada su profesori i profesorke otvoreno u okviru svog posla ispoljavali govor mržnje. Takve stvari se ne smiju dešavati. I tek kada ljudi postanu svjesniji posljedica svog govora i svojih djela, društvo će napredovati i razvijati se kao demokratski uređeno“, zaključuje A.T.

I.I. iz Brčkog je ateista koji potiče iz religiozne porodice. Kako kaže kroz šalu, njegova porodica bi lakše prihvatila to što je gej nego odsustvo vjere.

„Oni shvataju slobodu mišljenja, ja shvatam nečiju potrebu za vjerom,  bitno da su nam moralne vrijednosti na nekoj istoj paraleli. Neki članovi porodice sa mamine strane znaju da sam gej i ok su sa tim. Neki ne znaju još uvijek, ali vjerujem da bi izgladili i to, međutim još ne osjećam potrebu da im priznam“, govori nam on.

Kako navodi, sa spoznavanjem svoje seksualnosti počelo je istraživanje medicine, psihologije, morala, religije, istorije… Želio je sam sebi objasniti svoju različitost. U vjerskim knjigama pronašao je izrazito negativan stav prema zajednici kojoj pripada, što ga vrijeđa.

„Možda je upravo takav osuđujući stav svih religija okidač za moju dalju nadogradnju znanja, generalno govoreći, kako bih sebi objasnio da nešto što nisam odabrao, a čime nikoga ne ugrožavam, nije pogrešno i/ili grešno.  Samim tim dolazim do zaključka da religije nisu ništa drugo do manje-više različite ideologije nastale od strane čovjeka iz ovih ili onih razloga, sa dosta pozitivnih, ali i negativnih aspekata. Jedan od negativnih se tiče upravo LGBTTIQ populacije.“

Na poteze vjerskih vođa povodom održavanja Parade gleda kao na smiješan čin, ali mu smeta eventualni uticaj takvog djela u javnosti, pogotovo kod religioznih osoba koje su needukovane po pitanju LGBTTIQ populacije.

„Ovo kažem iz razloga što postoje religiozne osobe, koje imaju tu širinu u shvatanju da bez obzira na činjenicu da su vjernici mogu da shvate suštinu  LGBTTIQ osoba, kada su edukovani  o ovoj oblasti, bilo samoinicijativno, bilo da imaju u blizini nekoga ko je pripadnik te populacije, pa su na taj način došli do pravovaljanih informacija. A ovakav čin SPC, kod mnogih neupućenih osoba automatski ostavlja negativan uticaj o LGBTTIQ osobama, što je protivno i nauci i zdravoj logici“, navodi on, dodajući da bi bilo mnogo lakše kada bi vjerske vođe za promjenu širile ljubav i pozivale na poštovanje, jer smo mi izuzetno religiozno društvo, koje slijepo vjeruje upravo vjerskim vođama. Pored toga, nevjerovatno je da bilo koji religiozan čovjek, a naročito vjerski vođa, može da širi mržnju i poziva na nerede, pogotovo iz razloga što svaka religija propovijeda da je jedino Bog taj koji sudi, čovjek nikako.

Da religija ne mora stvarati isključivost pokazuje nam Marija D. iz Banjaluke. Ona je vjernica, cijeli život živi po pravilima vjerskih knjiga, ali ne dopušta da joj one budu jedini izvor informacija. Poštuje različitosti i smatra da religije ne smiju odbacivati bilo koju manjinu.

„Smatram da sam jako informisana i o tome šta govore vjerske knjige i o tome šta su LGBTTIQ identiteti. Seksualnost je tako širok i zanimljiv pojam da se ne može posmatrati šturo i pojednostavljeno kako to Crkva radi. Upravo ta neinformisanost stvara predrasude i omogućava da određeni stereotipi rastu. Nemam ništa protiv LGBTTIQ populacije, čak poznajem nekoliko ljudi koji su gej i smatram da vjera i seksualni identiteti ne trebaju isključivati jedno drugo.“

Razmišljanja katoličkog teologa

Katolički teolog M. A. jedini je pristao da sa nama razgovara o ovoj temi. Predstavnici islamske i pravoslavne vjere ostali su nijemi na naša pitanja, a on nam je na početku naglasio da ne iznosi službeni stav Katoličke Crkve, već lična teološka razmišljanja. Ističe da svaka osoba, bez obzira na tjelesne, duhovne, moralne i druge osobine, ima ljudsko dostojanstvo i kao takva zaslužuje poštovanje, zaštitu od nasilja i diskriminacije.

„Ni onda, kada osoba nije u skladu s opšte prihvaćenim normama s obzirom na fizičko ili psihičko zdravlje, s obzirom na ponašanje, pa i seksualno ili s obzirom na neke druge razlike, ni tada osoba ne gubi svoje ljudsko dostojanstvo. Crkva ne osuđuje osobu, pa bio on i grješnik, nego određeno ponašanje.“

Prema svetom Pismu, a samim tim i za Crkvu, homoseksualnost treba osuđivati, a pripadnici LGBTTIQ zajednice ne mogu stupiti u brak, jer je to zajednica namijenjena samo za muškarca i ženu, i sa sobom povlači pitanje stvaranja potomstva. Naš sagovornik smatra da ukoliko osoba ima homoseksualne sklonosti, ali se suzdržava od seksualne aktivnosti, uz poštovanje i drugih moralnih normi, ona može biti dobar vjernik. Da li je neko dobar vjernik ili nije zavisi od toga koliko poštuje moralne zahtjeve – vjerovanje u Boga i vjerske prakse, odnos prema drugom čovjeku, seksualna disciplina, vjernost bračnom partneru, pitanje pravednosti…

„U tom smislu dobar vjernik po sebi može biti svaki čovjek. Kao što i grešnik ili nevjernik može biti svaki čovjek. Prema tome, svi smo bez izuzetka, ako se smatramo vjernicima, svakodnevno na ispitu. Možemo se dokazati ili pasti.“

Smatra da BiH treba osigurati zaštitu ljudskih prava i dostojanstva svakog čovjeka, te spriječiti bilo kakvo nasilje ili diskriminaciju uzrokovanu različitošću neke osobe. Na istopolne brakove ne gleda blagonaklono, a prvi „problem“ vidi već u povezivanju te riječi sa LGBTTIQ zajednicom.

„Kod naših naroda u BiH na cijeni su brak muškarca i žene. Bez obzira, što mnogi brakovi i porodiceLGBT-family tokom vremena stradaju, ipak se najčešće smatra da je dobar brak muškarca i žene i porodica najbolji uslov za razvoj i pojedinca i šire zajednice. Uvijek je bilo ljudi koji su drugačije živjeli, pa i u pitanju seksualnosti i to se znalo. Ono što je problematično, jest činjenica da nam liberalne briselske birokrate žele stvoriti pometnju u glavama, pa se npr. brakom naziva nešto što nije brak. Iz toga onda slijede i zahtjevi za izjednačavanjem istopolnih veza s brakom, što ide dotle da se traži i pravo na usvajanje i odgoj djece. Neki oblik ozakonjenja takvih veza će vjerojatno doći. Mislim da takve veze ne treba zvati brakom i da takvim zajednicama treba onemogućiti usvajanje i odgoj djece“, govori on, dodajući da u hrišćanskom smislu istopolne zajednice nisu moralno prihvatljive.

„Sigurno je da su mnogi roditelji zabrinuti za svoju djecu i mlade i da iz toga straha reaguju negativno na nametljivo demonstriranje i isticanje homoseksulanosti kao nečega što svakom mora biti prihvatljivo. Mislim da bi LGBTTIQ osobe i same morale više voditi računa o tome.“

Poruke ljubavi i tolerancije

Aludirajući na pripadnike LGBTTIQ populacije, papa Franjo je jednom prilikom novinarima rekao „Ko sam ja da im sudim“, dodajući da homoseksualni čin jeste grijeh, ali orijentacija nije. Naš sagovornik njegovu poruku interpretira kao skretanje pažnje na hrišćansku zapovijest ljubavi, koja obuhvata svakog čovjeka.

„Isto tako Papa želi upozoriti da nije hrišćanski osuđivati nikoga, a posebno je problematično, ako bi iz toga slijedili diskriminacija i uskraćivanje odnosno gaženje ljudskih prava. Papa ne kaže da je homoseksualnost dobra, to s hrišćanskog stanovišta nije ni moguće reći, ali kaže da i takve osobe treba susretati s razumijevanjem i ljubavlju.“

Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.

 eTrafika.net – Vanja Stokić

Napiši komentar