fbpx

Pod pritiskom okoline i vječitog ponavljanja užasne fraze „to vi u svoja četiri zida“, LGBT osobe prinuđene su da svoja osjećanja potiskuju i ostavljaju za kasnije, kada se nađu u sigurnom prostoru. Često su im nedostižne sitne nježnosti u kojima hetero parovi nesmetano uživaju, a društvo ih nerijetko posmatra kao čisto seksualna bića, iako se partner ili partnerka traže prvenstveno zbog emotivnih potreba.

Baš kao i hetero zajednica, LGBT osobe u BiH imaju problema da pronađu partnera ili partnerku sa kojima mogu živjeti, dijeliti ljubav, slobodno vrijeme, zajedničke interese… To je problem ljudi bez obzira koji ih pol interesuje, samo što su njima mogućnosti prilično ograničene. Sagovornici nam kažu da gej muškarci partnere uglavnom pronalaze preko sajtova za upoznavanje.

„Bivšeg momka sam upoznao slučajno u klubu, nasmijali smo se jedan drugom. Danas se ljudi najčešće upoznaju na stranicama predviđenim za to. Sadašnja veza je počela tako što sam dobio poruku na jednom od takvih sajtova“, priča nam jedan mladić iz Banjaluke, ističući da nikada nije imao problem zbog toga što u javnosti grli svog partnera ili ga drži za ruku.

Ipak, sve zavisi od sredine u kojoj se nalazite, a kako nam aktivistkinja udruženja TANKA Asja Kunto kaže, svaki grad je priča za sebe.

„Svakodnevno vidimo hetero parove koji se drže za ruke i ljube. Lijepo je vidjeti da se ljudi vole, ali što se tiče LGBT veza to je problematično. Teško je to suzdržavanje, nekada se spontano desi pa se čovjek prepadne i razmišlja o posljedicama. Upravo je to razmišljanje najgore, šta se može desiti ako me neko vidi, ako samo zagrlim svoju djevojku.“

lgbt ljubav (3)

Poseban problem predstavljaju male sredine, jer je u takvom okruženju osobi prvenstveno teško da se autuje sebi, a zatim i drugima, a posebno da pronađe partnera ili partnerku za vezu. LGBT aktivistkinja Fondacije Cure Marija Vuletić nam kaže da je LGBT populacija prinuđena da sama sebi stvara mjesta koja su gej frendli.

„U Sarajevu postoje mjesta označena kao gej frendli, iako ona to uopšte nisu, ali ih mi napravimo takvima jer nemamo drugu opciju. Postoje LGBT druženja i žurke, gdje se okupimo i stvari se prirodno dese ili se ne dese. Mislim da je jako teško naći partnerka ili partnerku ovdje jer većina ljudi nije autovana i ne znaju za mjesta okupljanja jer su ona poprilično tajna“, priča nam ona.

Kada i pronađu osobu sa kojom mogu dijeliti slobodno vrijeme, emocije i interesovanja, uskraćeni su za mnošto stvari koje se u hetero vezama podrazumijevaju.

„Ja svoju partnerku ne mogu uhvatiti za ruku i prošetati gradom, a da ne očekujem da će me neko napasti, prebiti, prijetiti, dobaciti… Postoje razne vrste nasilja i to da li će me neko udariti nije jedina vrsta koja će na mene uticati negativno. Ja svoju djevojku ne mogu poljubiti u kafiću niti odvesti u kino, sjediti sa njom onako kako hetero parovi  sjede. Nemamo opciju da idemo skupa na more, da zajedno iznajmimo stan ukoliko smo autovane. Neki od nas to rade tako da se jednostavno prestanu brinuti oko svakog svog koraka i počnu živjeti svoj život. Neki od nas nisu dovoljno hrabri za to, što je sasvim u redu i razumljivo“, govori ona.

Pritisak društva i vječita parola „državanja toga u četiri zida“ doveli su do toga da veliki dio LGBT parova odlučuje da se krije. Pokazivanje osjećanja ostavlja se za privatni prostor.

„To je jako tužno, svi zaslužujemo da ispunimo tu najosnovniju potrebu ako nekoga volimo i ako smo zaljubljeni. Nije to pokazivanje pred drugima, već zavisi od situacije. Ako mi se nešto lijepo desilo, želim da se ponašam u skladu sa tim, a ne da te osjećaje trebam odgoditi za kasnije“, govori nam Asja.

Osim po pritiscima okoline, stalnom stresu i strahu, LGBT veze se ne razliku od hetero veza. Baš kao i one, zasnivaju se prije svega na ljubavi.

„Bio sam sedam godina u vezi sa muškarcem i još uvijek živimo zajedno. Vremenom se izgubila ta nit koja je potrebna za emotivnu vezu, ali nisam želio da izgubim dragu osobu jer smo mi prvenstveno prijatelji, a tek onda partneri. Tih sedam godina obilježila je samo iskrena komunikacija, za šta mislim da je najbolje za svaki odnos. Sada sam u vezi na daljinu, nekada je malo teže, ali ako smo spremni da žrtvujemo neke stvari, znamo zbog čega se dajemo“, priča nam gej muškarac iz Banjaluke.

Česta predrasuda o LGBT zajednici jeste da se radi o promiskuitetnim osobama koje nisu sposobne za stabilne veze. Ukoliko svojim hetero prijateljima kažete da poznajete LGBT osobe, pijete kafu sa njima ili ste cimeri, postoji ogromna mogućnost da u njima prepoznate nešto što prije niste – gomilu predrasuda. Obasipaće vas pitanjima o njihovom seksualnom životu i broju partnera, istražujući da li su i vas pokušali odvući u krevet.

„Svi smatraju da LGBT osobe skaču iz kreveta u krevet i da jedva čekamo kada ćemo naći novog partnera za seks, ali nije tako. Ima ljudi koji žele da imaju normalnu vezu, ali društvo nam na neki način to ne dozvoljava. Skrivajući se, mi se skrivamo i od samih sebe. Znamo da nam budućnost ne donosi mnogo stabilnih stvari, pa se same veze raspadaju. Ne znamo kako će sve to opstati u četiri zida, što i jeste najveći problem“, govori nam mladić iz Banjaluke.

Međutim, propitivanje o tuđem seksualnom životu mnogo više govori o onome ko to radi, smatra Huso Oručević iz Omladinskog kulturnog centra Abrašević iz Mostara.

„Najčešće se različitim marginalizovanim grupama pripisuje da su perverzne i da su van društvenog kodeksa. Mislim da se prije svega radi o tome da se određene stvari koje se dešavaju u heteronormativnom svijetu na jedan vrlo groteskni način prebacuju na ove skupine i na neki način ih žele diskriminisati i diskreditovati“, navodi on.

Kojim parametrima izmjeriti nečiju promiskuitetnost? I ko uopšte ima pravo da nekom drugom kaže da je promiskuitetan, bez obzira koji pol ga privlači?

„Privatni seksualni život je privatni seksualni život. Svako ima pravo da ga praktikuje u privatnosti svoga doma i pod okolnostima koje to želi. Govoriti o promiskuitetu kao obilježju LGBT populacije je prvenstveno neukusno, a zatim pokazatelj neinformisanosti. Možemo govoriti o ustaljenim stereotipima u društvu prema kojima je žena koja je bila sa mnogo muškaraca kurva, a muškarac zavodnik. Za žene namjerno koristim taj termin ‘kurva’ jer on sa sobom nosi ozbiljnu implikaciju koja se ukorjenjuje u diskriminaciji prema ženama, jer žene i dalje smatramo manje vrijednima i nejednakima. Ako imamo uskorijenjen taj stereotip, drugi stereotipi mogu samo bujati zahvaljujući njemu“, smatra novinarka i aktivistkinja Masha Durkalić.

Na kraju krajeva, LGBT identiteti se ne vezuju za seksualni život tih osoba, već za njihovu emotivnu privlačnost. Svaki identitet bi trebao biti slobodan, a svaka osoba pronaći ljubav i uživati u njoj onako kako sama želi. Tome svi i težimo, zar ne?

Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.

eTrafika.net – Vanja Stokić

Napiši komentar