fbpx

“Seksualni identitet osobe ne zavisi od roditelja, sa tim se rađa. Hetero roditelji nisu garancija da će djeca imati sretno djetinjstvo i sigurnost. Definicija majke i oca je smiješna, jer postoji toliko verzija porodice za koje ne znamo. Redukovanje porodice kao termina samo na muškarca, ženu i njihove potomke je apsurdno”, govori u intervjuu za eTrafiku Jasenko Suljetović.

Jasenko se odselio iz BiH u Ameriku sa svojim momkom, gdje su se vjenčali nakon pet godina veze. On potiče iz hetero porodice i ima sestru bliznakinju koja je strejt.

Valentina Pellizzer, aktivistkinja i predsjednica Fondacije Jedan svijet, govori nam da kada se govori o mogućnosti da istopolni parovi budu roditelji, osobe koje smatraju da nemaju homofobičan stav, ipak ga iskažu.

„Oni smatraju da je to zarazna bolest i mogla bi da se prenese na nevino dijete koje će ući u te porodice. Mislim da je to još jedna noturna laž. Jednostavno je, u heteroseksualnim brakovima su se rodila djeca koja su gej, lezbejke, trans gender… Znači, onda su heteroseksualni brakovi problematični pošto se iz njih rodi ono ‘što ne bi trebalo da se rodi’“, govori Pellizzer za eTrafiku.

Ona kao majka smatra da je za djecu najvažnije zdravlje i stabilnost.

„Emocionalna i minimalna ekonomska stabilnost su ono što djeca trebaju, ništa više“, zaključuje ona.

Roditeljstvo LGBT osoba

carapice_roditeljstvo

LGBT osobe mogu postati roditelji na isti način kao i heteroseksualne osobe, govori nam Daniel Martinović iz Duginih obitelji iz Hrvatske.

“Pojedine osobe se dogovorom odluče za roditeljstvo, naprimjer inseminacijom u kućnoj radinosti. Neke osobe se odluče za usvajanje budući da u Hrvatskoj ne morate biti u braku da bi mogli aplicirati za usvajanje, dok su neke osobe su djecu dobile tokom heteroseksualne veze”, govori Martinović za eTrafiku.

Inseminacija je jedna od vrsta potpomognute oplodnje gdje se jedino zahtjeva ejakulat donora i unos ejakulata u tijelo žene. Sve što je potrebno za kućnu inseminaciju se može nabaviti putem interneta, a kada govorimo o pronalasku donora sperme, postoji nekoliko opcija.

“Pojedine osobe odluče se za odlazak u bolnice u gradovima poput Praga ili Minhena. Neke se odlučuju na naručivanje sperme iz banke koja vam može biti dostavljena na kućnu adresu, dok se neke osobe odluče za poznatog donora, najčešće usmenim dogovorom. Razlika u slučaju uzimanja sperme od poznatog donora je ta što je u tom slučaju proces puno brži i finansijski manje zahtjevniji”, objašnjava Martinović.

Parovi koji žele postati roditelji i odluče se za umjetnu oplodnju u bolnici, uglavnom odlaze u neke od evropskih gradova, jer je zakonska regulativa medicinski potpomognute oplodnje u Hrvatskoj manjkava.  Cijene i usluge variraju od bolnice do bolnice.

„U nekim bolnicama ukoliko inseminacija ne uspije iz prve, idući put plaćate manji iznos, pa ako i taj ne uspije, onda se iznos opet smanjuje i tako dalje. Neke bolnice pružaju uslugu smještaja, no naravno i cijena je tada veća, dok kod drugih morate planirati i hotelski smještaj. Sve bolnice imaju opsežne informacije na svojim internet stranicama, pa se i prema tome može odlučiti šta kome najviše odgovara”, govori on.

lgbt porodica transprarent

Procedura podnošenja zahtjeva za partnersku skrb u Hrvatskoj vrlo je jednostavna. Životni partner pred nadležnim sudom može podnijeti zahtjev da se imenuje partnerom-skrbnikom maloljetnog djeteta ukoliko je drugi roditelj nepoznat, preminuo ili mu je oduzeta roditeljska skrb, i tada sud donosi odluku koja je u najboljem interesu djeteta. Kako nam iz „Duginih obitelji“ govore, do sada je predato nekoliko zahtjeva, a novi se podnose i dalje. Surogat majčinstvo nije pravno regulisano u Hrvatskoj.

“Ima zemalja u kojima je regulisano na način da omogućava i gej parovima da postanu roditelji, pa kao i u slučaju lezbijskih parova koji se odluče za odlazak u neku drugu zemlju zbog bolnice u kojoj će obaviti proces umjetne oplodnje. Tako se i neki gej parovi, ne samo u Hrvatskoj, odlučuju za odlazak u zemlje u kojima je surogat majčinstvo pravno regulisano”, ističe Martinović.

Jasenko Suljetović planira za nekoliko godina proširiti porodicu i zajedno sa svojim partnerom pronaći surogat majke

 “Vjerovatno ćemo proširiti porodicu za nekih sedam ili osam godina. Planiramo pronaći surogat majke, jer bih volio imati svoje dijete. Postoje hiljade ljudi koji će reći da gej osobe ne mogu imati djecu i da će njihova djeca biti emotivno oštećena. Ja vjerujem da ćemo biti dobri roditelji”, govori Jasenko.

O ovoj temi razgovarali smo i sa  psihologinjama dr. sc. Antonijom Maričić, dr. sc. Marinom Štambuk, dr. sc. Majom Tadić i Sandrom Tolić, koje su uz podršku Ministarstva socijalne politike i mladih RH provele istraživanje „Roditeljstvo LGB osoba u Hrvatskoj“.

Cilj istraživanja bilo je upoznavanje sa iskustvima i doživljajima LGB roditelja, njihovih partnera/ica i djece, kao i sa potrebama i izazovima LGB osoba koje žele biti roditelji, ili su u postupku planiranja roditeljstva.

„Istraživanje je završeno i rezultati su obrađeni, a uskoro će izaći i knjiga pod naslovom ‘Ja nisam gej mama, ja sam mama: Roditeljstvo LGB osoba u Hrvatskoj’. Istraživanje je provedeno u vrijeme kad su se prava lezbejki, gejeva i biseksualnih osoba u Hrvatskoj značajno promijenila, uključujući referendum o ustavnoj definiciji braka i izglasavanje Zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola, i prvo je istraživanje u Hrvatskoj o roditeljstvu LGB osoba. U istraživanje smo planirale uključiti i trans* osobe (transeksualne, transrodne i rodno varijantne osobe) koje su roditelji, ali tokom regrutovanja sudionika i sudionica do njih nismo uspjele doći, zato se naši zaključci odnose na LGB osobe”, govore one za eTrafiku.

Rezultati istraživanja pokazali su da porodice koje su učestvovale u istraživanju, nisu drugačije od drugih LGBT-familyporodica po svojoj dinamici, već ih njihova okolina čini drugačijima. Rezultati pokazuju i da su porodice koje su učestvovale u istraživanju „nevidljive“, odnosno da nisu prepoznate u postojećim pravilnicima, zakonima i javnim politikama hrvatskog društva, a često ni u nevladinim organizacijama koje se bave djecom i porodicama.

LGB osobe koje žele postati roditelji pored zakonskih ograničenja i nejednakosti, te dominantno negativnog stava društva, suočene su i sa velikim financijskim troškovima na putu do roditeljstva.

„Čak i kad je lezbijskim i gej parovima zakonski i medicinski omogućena potpomognuta oplodnja (što u Hrvatskoj nije slučaj), troškovi cjelokupnog, obično dugotrajnog postupka, znaju biti vrlo visoki i predstavljaju dodatan izazov u ostvarenju roditeljske uloge, posebno muškarcima”, navodi se u istraživanju.

U Hrvatskoj postoje različite porodice sa LGB roditeljima koje spremno ulažu vrijeme i resurse u ostvarenje svoje roditeljske uloge, uprkos izazovima na koje nailaze.

„Naši rezultati upotpunjuju do sada već poznati zaključak kako je za dobrobit djece i roditelja ključan kvalitet porodičnih odnosa, a ne porodična struktura ili seksualna orijentacija roditelja/skrbnika”, jedan je od zaključaka nakon sprovedenog istraživanja.

Sa stanovišta psihologinja, dob djeteta određuje na koji je način prikladano razgovarati sa djecom o seksualnoj orijentaciji.  Mlađa djeca nisu imala prilike biti izložena stereotipnim uvjerenjima o LGBT osobama, pa je zbog toga i izgrađivanja iskrenog odnosa sa djetetom od samog početka dobro što ranije upoznavanje djece sa vlastitom seksualnom orijentacijom.

Zakon o životnom partnerstvu

Ako uzmemo u obzir da prije usvajanje Zakona o životnom partnerstvu u Hrvatskoj istopolni parovi sa djecom nisu imali nikakva prava, upravo taj Zakon im je pružio sigurnost, iako pravno

i dalje ne pokriva mnoge aspekte roditeljstva.

“Budućim roditeljima Zakon daje sigurnost da će njihova porodična zajednica biti priznata, zaštićena i da će joj biti omogućen široki raspon prava, što naravno ne znači da Zakon o životnom partnerstvu ne bi mogao biti i bolji”, smatra Daniel iz Duginih obitelji.

Da je BiH daleko od bilo kakve mogućnosti ozakonjenja LGBT brakova i izjednačavanja prava svih građana bez obzira na seksualnu orijentaciju, smatra Masha Durkalić, novinarka i aktivistkinja.

 „Po mom mišljenju tu se čak ne bi trebalo raditi toliko o pravu na brak, nego jednostavno o pravu na jednaku privilegiju koju brak sa sobom nosi, a to je u ovim slučajevima pravo na penziju, pravo na zdravstveno osiguranje, pravo da možete svog partnera ili partnericu posjetiti u bolnici ako su oni bolesni, pravo nasljedstva, pravo roditeljstva, djece i slično“, smatra Durkalićeva.

Planiranje porodice i potomstva trebalo bi biti nešto o čemu svaki par treba sam da odluči, bez obzira na pol, rasu, seksualnu orijentaciju, a naročito državu u kojoj živi.  LGBT osobe svoje pravo da imaju porodicu i potomstvo u BiH nemaju ni na papiru. Domovi za nezbrinutu djecu su prepuni, a proces usvajanja je često neuspješan i za hetero roditelje, kao i samohrane roditelje.

Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.

 eTrafika.net – Anja Zulić

[post_ender]

Napiši komentar