Javna ustanova Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica Republike Srpske zvanično postoji od 2006. godine a glavni zadaci su informisanje, obrazovanje, zadovoljavanje kulturnih potreba, ali i zabava pripadnika ove kategorije. Trenutno je registrovano 500 članova, među kojima je 350 redovnih čitalaca. 

Direktor  biblioteke, Želimir Radinović, kaže da sprovode niz aktivnosti sa ciljem poboljšanja kvaliteta života slijepih i slabovidih lica. Naglašava  i da specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica nije samo mjesto gdje oni mogu podići i vratiti knjigu, nego ovo mjesto za njih na neki način predstavlja dom, odnosno centar njihovog kulturnog stvaralaštva.

„Naš zadatak je da na neki način olakšamo život slijepim i slabovidim licima i da se smanji diskriminacija u obrazovanju kada je ova kategorija u pitanju. Ovo je mjesto gdje oni nalaze svoj mir, gdje traže informacije, traže knjige za svoje obrazovanje. Naša publika je jedna od najvrijednijih čitalačkih publika, a sedmično izdajemo oko 150 naslova. Nudimo i stručnu literaturu za studente koji spadaju u kategoriju slijepih i slabovidih lica“, kaže Radinović.

Biblioteka izdaje dva časposa, „Riječ prstima“ na Brajevom pismu i časopis „Homer“ u audio formatu. Teme su vrlo raznovrsne i nisu prilagođene samo za slijepa i slabovida lica nego sadrže i aktuelne teme koje su interesantne i videćim osobama.

Proljeću u čast, organizovano je druženje korisnika u prostorijama biblioteke gdje su predstavljeni novi brojevi pomenutih časopisa i izvedena monodrama “Pomozite da se udam”, Teatra „Scena“ iz Novog Grada u režiji Srećka Marčete i izvođenju glumice Tanje Đurđekanović.

Monodrame su specifične za slijepe i slabovida lica jer oni to mogu da slušaju i dožive, kažu korisnici biblioteke. Članica gradske organizacije slijepih Banjaluka i član biblioteke, Borka Tadić, kaže da je veliki ljubitelj knjiga i da puno čita,  a najviše voli komedije pa joj se zbog toga svidjela i izvedena monodrama.

„Naša bibliteka zaista dobro radi. Ono što nam nedostaje jesu stručni ljudi koji bi čitali knjige jer je za nas vrlo bitno da neko pročita knjigu kako treba. To nam je značajno i iz razloga što velika djela na mnogo stranica možemo u audio zapisu da prenesemo na CD ili mp3, a na Brajevom pismu bi ih bilo gotovo nemoguće pročitati“ kaže Tadićeva.

Član Upravnog odbora biblioteke koja je i sama pripadnik polulacija slijepih i slabovidih lica, Vera Bošković, kaže da su monodrame vrlo pogodne za ljude koji ne vide upravo zbog toga što su bazirane na govoru i govornom izrazu pojedinca. Vera je inače diplomirala na Pravnom fakultetu u Banjlauci 2010. godine kada je ova biblioteka tek bila u začetku.

„Brajevo pismo se sve manje koristi u učenju osoba sa oštećem vida i smatram da je dobro da imamo publikacije na tom pismu kako bismo ga održali na jednom odgovarajućem nivou čitanosti. To je jedna skupa tehnika koja zauzima puno prostora i iziskuje puno sredstava pa zbog toga sve manje slijepih osoba koriste ovo pismo. Smatram da je dobro je što se sad slijepi ili slabovidi studenti mogu obratiti biblioteci da im pretvore knjige u formate koji njima odgovaraju za učenje i to je mnogo olakšalo studiranje“, kaže Boškovićeva.

Glumica u humorističkoj monodrami “Pomozite da se udam”, Tanja Đurđekanović,  kaže da je predstava imala premijeru u Andrićgradu i da je do sada imala uspješne izvedbe.

„Postoji određena razlika kada igrate predstavu za slijepa i slabovida lica i za videća. Ljudima koji vide možete i pokretima dočarati predstavu, a ovdje je akcenat na govoru i na glasu“, kazala je Đurđekanović.

Pored brojnih aktivnosti što se tiče samog rada biblioteke, postoji i plan za štampanje taktilnog turističkog vodiča tj, reljefne mape grada Banjaluke odštampane na Brajevom pismu u saradnji sa Turistilkom organizacijom Republike Srpske.

Treba napomenuti i da svi zainteresovani volonteri mogu doći u studio specijalne biblioteke za slijepa i slabovida lica  da pročitaju neku knjigu i tako doprinesu povećanju broja bibliotečkih jedinica kojim raspolažu.

_______________________________________________________________________________

vera_boskovic_1
Iskoristili smo proljećno druženje da porazgovaramo sa članicom biblioteke, Verom Bošković, diplomiranom pravnicom koja nam je pobliže pojasnila sa kakvim se poteškoćama susreću slijepe osobe u našem društvu.

Vera kaže da je prošla sve načine školovanja koje slijepi ljudi prolaze. Pohađala je specijalnu ustanovu za osnovno obrazovanje osoba sa poteškoćama sa vidom, a nakon toga redovnu Gimnaziju.

„Kroz osnovnoškolsko obrazovanje sve je bilo podređeno nama i imali smo obezbijeđenu literaturu i načine da je jednostavno prilagodimo našim potrebama. U dobojskoj Gimanziji bila sam prvi učenik sa takvim problemom i sve je bilo nepoznato i meni i profesorima. Onda smo se nekako uklapali uz međusobno povjerenje, a ja sam bila primjeran učenik bez naročitih poteškoća u učenju“, priča Boškovićeva dodajući da su joj  literaturu uglavnom iščitavali njeni roditelji.

Bilo joj je potrebno malo više vremena i truda ali ako imate veliku želju i potrebu da se se dokazujete onda sve ide svojim tokom, priča naša sagovornica.

„Nakon Gimnazije došla sam na fakultet u Banjaluku gdje je takođe bila slaba situacija što se tiče literature, ali je več bila malo bolje razvijena tehnologija za slijepe lakše smo mogli da učimo. Imala sam i veliku pomoć porodice i kolega. Problem se javljao u samoj komunikaciji sa profesorima i studenstkom službom jer niko nije bio upoznat da imaju jednog takvog studenta pa sam morala sa svakim profesorom posebno da dogovaram tehniku i način rada. Smatram da bi se to moglo riješiti jednim drugačijim pristupom gdje bi bile ustanovljene određene metode na koji način se ispituju takvi učenici“, kazala nam je Boškovićeva.

Vera je dvije godine radila kao novinar Balkan radija sa kojim i danas sarađuje honorarno. Kaže da se rad na radiju može vrlo dobro prilagoditi potrebama slijepih i slabovidih osoba. Odradila je i godinu dana pripravničkog staža i položila državni ispit,  a trenutno je nezaposlena.

„Imam osjećaj da je naše društvo po pitanju zapošljavanja osoba sa poteškoćama na vrlo niskom nivou svijesti. Fascinantno je i da više problema imamo sa viskoobrazovanim ljudima od kojih bi se po prirodi stvari očekivalo da nas bolje razumiju. Postoji neko nerazumijevanje i diskriminacija u određenju koja su zanimanja za nas a koja ne“, priča Vera Bošković dodajući da je zakonska regulativa način da se krene naprijed u zapošljavanju slijepih i slabovidih osoba.

 

 

eTrafika.net – Sonja Terzić

Napiši komentar