Banjaluka će uskoro dobiti zvučne semafore na devet raskrsnica čime će se postići veća sloboda kretanja i bezbjednost u saobraćaju za osobe sa oštećenim vidom. Trenutno, u gradu postoji samo jedan takav semafor kod Gradske uprave. Inicijativu je pokrenulo Udruženje omladine sa invaliditetom „InfoPart“ koje smatra da će cijela zajednica primijetiti promjenu, ne samo osobe kojima je semafor namijenjen.
Piše: Snježana Aničić, foto: Pixabay
Zvučnim semaforima biće pokrivena ruta od semafora kod autobuske/željezničke stanice i obuhvatiće kružni tok kod Lesnine, Delta planeta, studentskog kampusa, kružnog toka kod Addiko banke, zatim semafora kod Narodnog pozorišta, Banskog dvora, Gradske uprave i pošte.
Ideja je nastala prije dvije godine. U Udruženju ističu da su im na umu bili, ne samo Banjalučani, nego i osobe koje dolaze u grad.
„Nakon obavljenih istraživanja u zemljama regiona saznali smo dosta korisnih informacija koje su nam pomogle da uobličimo ovu ideju i pokrenemo samu inicijativu. Pošto se radi o infrastrukturi koja je u nadležnosti Gradske uprave, počeli smo da organizujemo sastanke i tražimo načine na koje bismo mogli da pribavimo sredstva potrebna za kupovinu uređaja koji bi se montirali na već postojeću infrastrukturu. Na ovaj korak smo se odlučili iz jednostavnog razloga što Banjaluka, iako jedan od ključnih centara u BiH, još uvijek nema uspostavljenu infrastrukturu kojom se omogućava samostalno kretanje osoba sa oštećenjem vida. Nedostaju taktilne trake na pješačkim zonama i zvučni semafori, pa je samim tim ova populacija mnogo isključenija iz zajednice, odnosno nema priliku da svoje obaveze i aktivnosti koje bi mogli da obavljaju samostalno to i čine“, objašnjava Vera Zih iz udruženja “InfoPart”.
Naša sagovornica ističe da „postojanje samo ovog semafora ne pomaže u samostalnom kretanju osoba sa oštećenjem vida, jer ne postoji nijedna pristupačna ruta u gradu koja bi dovela do njega.“
Isto mišljenje dijeli i O. M. koji smatra da, osim semafora, još mnogo stvari treba uraditi kako bi se slijepi i slabovidi lakše kretali.
“Ja se po gradu krećem uz pratnju, a vjerujem da bih bio samostalniji da postoji signalizacija koja je namijenjena nama sa oštećenjem vida. Nisam potpuno slijep i lakše mi je nego drugima. Zamislite kako je osobama koje ne vide i nađu se na nepoznatom terenu. Oni nemaju dobru orijentaciju i ne znaju gdje da pređu ulicu. Semafori ne mogu previše pomoći, ukoliko nisu riješene i druge stvari (npr. trake). Bilo bi poželjno da su svi semafori zvučni, ali i ovo je napredak. Bitno je da pratimo zemlje koje su daleko ispred nas”, rekao je naš sagovornik.
Reakcije pozitivne, ali cilj je daleko
Iako su ponosni na to što su postigli, smatraju da su još uvijek daleko od cilja. Drago im je što su reakcije pozitivne i što su naišli na razumijevanje nadležnih, ali i okoline. Želja im je da cijeli grad bude pokriven zvučnim semaforima. Uz njih su potrebne i taktilne trake kako bi se bezbjednost za samostalno kretanje podigla na odgovarajući nivo.
„Nakon niza razgovora sa predstavnicima nadležnog odjeljenja Gradske uprave, imamo dosta pozitivnih reakcija i volje da se počne rješavati pitanje pristupačnosti za slabovide osobe. Naravno, osnovni problem jesu i novčana sredstva koja bi se morala izdvojiti za rješavanje ovoga problema. Zato smatramo da će naša manja intervencija biti podstrek donosiocima odluka u gradu da u narednom periodu izdvoje budžetska sredstva za sveobuhvatniji projekat prilagođavanja semafora, ali i stvaranje drugih neophodnih uslova za korisnike sa oštećenjem vida“, govori Zihova za eTrafiku.
Naš drugi sagovornik O. K. takođe smatra da je inicijativa jako dobra i da će biti od pomoći onima koji nisu u mogućnosti da se uvijek kreću uz pomoć pratnje.
“Vjerujem da će ljudima koji nemaju pratnju, semafori biti od pomoći, ali i da će povećati bezbjednost na ulicama. Ja se ne krećem samostalno. Uvijek je neko uz mene, imam ljude koji me voze ili prate po gradu. Nisam navikao da se sam krećem i meni semafori neće biti od pomoći, ali mi je drago zbog drugih kojima je taj vid pomoći zaista potreban”, objašnjava O.K.
Udruženja napominju da se polako kreće u realizaciju projektnih aktivnosti, te se nadaju da će do Nove godine uspješno implementirati ovaj pilot projekat.
„Pored ozvučavanja raskrsnica, za potrebe projekta će biti kreirana i aplikacija koja će pokazivati tačne lokacije semafora sa zvučnom signalizacijom za lakše snalaženje krajnjih korisnika. Ova aplikacija će biti pristupačna za korisnike pametnih telefona uz podršku čitača, tj. softvera koji danas imaju svi telefoni, a služi da iščitava sve ono što je na ekranu“, rekla je Vera Zih.
Pisali smo Gradskoj upravi pokušavajući da saznamo da li je u planu da se u skorije vrijeme postave i potrebne trake, ali na naša pitanja nisu odgovorili. Poručili su da će “postavljanjem ovih semafora život biti olakšan za 2.000 slabovidih osoba koje žive u Banjoj Luci, kao i za mnoge starije osobe sa istim problemom”, ali su konkretan odgovor izbjegli.
BiH zaostaje za drugim zemljama
Bosna i Hercegovina i po ovom pitanju zaostaje za evropskim zemljama. Potreba zvučnih semafora nije na listi prioriteta, čime se osobe sa oštećenim vidom direktno stavljaju na marginu društva, jer ne mogu da se samostalno kreću i obavljaju obaveze.
„Realizacijom ovog projekta olakšaćemo svakodnevni život osoba sa oštećenjem vida, a druge građane naviknuti i naučiti da razmišljaju o potrebi drugih ljudi da svakodnevne stvari rade na drugačiji način. Nakon što rezultati budu istinski iskorišteni, cijela zajednica će doživjeti značajnu promjenu, jer je zaista veliki broj drugih ljudi (ljudi starije životne dobi) koji će značajno povećati svoju bezbjednost na ulicama grada“, poručuju iz Udruženja.
Za kraj, poručuju da ovdje neće stati sa aktivnostima. Cilj im je da Banjaluka bude grad sa što manje barijera.
